Page 49 - STAV broj 398

ZBOG BOGA

Znate li da je u bosanskom jeziku uzročni prijedlog zbog baghas, odakle je u prasl. dobijeno *bogъ, što je značilo
porijeklom od imenice Bog? Naime, riječ je o tvorenici koja “onaj koji daje sreću i zemaljska dobra”. Također, od imenice
je nastala od prijedloga sь + Bogъ, što je, nakon ispadanja Bog još su izvedene neke riječi na osnovu kojih nije lahko
tzv. poluglasa u slabim pozicijama i jednačenja po zvučno- ustanoviti semantičku poveznicu, što je za neke etimologe
sti, dalo zbog. Inače, ova etimologija zanimljiva je upravo (Skok, npr.) dokaz da je u prasl. *bogъ bio i pridjev, kako to
zbog značenja ovog prijedloga, koji znači uzrok, a u filozof- pokazuje pridjev ubog. Također, postoji i imenica bogalj, pri
sko-teološkom smislu podrazumijeva da je Bog uzročnik čemu obje riječi (i ubog i bogalj), iako imaju različita zna-
svih stanja odnosno “Djelatni Uzrok” u konceptu kauzalite- čenja, posjeduju zajedničku semantičku komponentu koja
ta. A opet, s obzirom na etimologiju imenice Bog, zanimljivo uključuje Boga, Koji je svojom voljom dao uboga i bogalja,
je da se kod nas iz toga korijena izvodi pridjev bogat – što tj. svojom voljom i djelovanjem dao je i takve pojave kojima
znači po porijeklu značenja da je Bog bogati, tj. “Apsolutni se opisuje ubog i bogalj. Niz je različitih izvedenica od ime-
Posjednik” svega. Inače, riječ Bog prisutna je u svim sla- nice Bog: pobožan, bezbožan, nabožan, bogomoljka, bo-
venskim jezicima, a porijeklo vodi iz iransko-indijske jezičke gotvoran, Božić, Boško, itd., uključujući i mnogobrojna nova
porodice, s obzirom na to da je u iran. avest. baga, a u skr. izvedena značenja. Slava i hvala Bogu Milosnom!

KAKO SMO DOBILI DANE?

Čovjek je vremenski determiniran. Ta determinacija u sva- Ili, druga mogućnost, da su nakon opismenjavanja, u ranoj
kodnevnom životu, od starih vremena, raspoređena je u da- fazi primanja kršćanstva, nazive za dane preuzeli u ranoj stsl.
nima. A kako smo ustvari dobili dane u bosanskom jeziku? fazi. (O ovome nisam našao podatke nigdje u literaturi, mada
Prema leksičkom materijalu koji se nalazi u slavenskim jezi- je vjerovatno o tome pisano u slavistici).
cima, može se pretpostaviti da su nazivi dana u sedmici po- Kad je riječ o etimologiji imena dana, ona ide ovako. Ne-
rijeklom iz prasl. jezika jer u svim slavenskim jezicima ti nazivi djelja je već objašnjena kao polazni dan, tj. dan kad se ne
vode porijeklo iz prasl., s jedinom razlikom u tome kako se djela, ne radi. Ponedjeljak je dan koji dolazi poslije nedje-
reflektira u kojem jeziku, ili su možda nastali u ranoj fazi stsl. lje: po-ne-djel-jak-ø, tj. poslije nedjelje; utorak je drugi dan
jezika. Što se tiče početka računanja sedmice, neminovno od nedjelje, na što upućuju drugi slavenski jezici, kakav je
je da je nedjelja polazni dan jer se prema njoj, kako ćemo npr. ruski, u kojem vtorni znači drugi (po redu), dok je kod
vidjeti, ravnaju ostali dani. Ono što je zanimljivo i na neki na- nas ustvari u-tor-ak-ø (narodna varijacija: utornik); srijeda
čin kontradiktorno jeste pitanje zašto se od nedjelje, jezički je sredina sedmice, nastala od starijega *serda (što inače
gledajući naravno, računa početak sedmice, ako znamo da ima semantičke veze sa srcem jer je srce središnji, central-
je nedjelja temeljni kršćanski dan, što potvrđuje i sama eti- ni organ, kako fizički, doslovno, tako i metaforički), što je
mologija ove riječi jer znači ne-djel-ja, tj. dan kada se ne radi, kasnije dalo srěda i na kraju srijed-a; četvrtak je četvrti dan
a prema općeprihvaćenim historijskim podacima, svi se sla- od nedjelje, nastao od broja četiri (prasl. *četyre) tj. četvr-t-
žu da masovna kristijanizacija počinje od 9. st., iako postoje ak; petak je peti dan od nedjelje, nastao od broja pet (pie.
naznake da su neka slavenska plemena počela s pokrštava- *penkwe, prasl. *pęt-) tj. pet-ak-ø; subota je jevrejski dan
njem ranije, možda u 6. ili 7. st., što podrazumijeva da su u svetkovanja (stsl. sǫbota). Subota i nedjelja kasnije su pro-
prasl. doba Slaveni bili pagani. Moja je pretpostavka da su glašeni neradnim danima. Ovakvo davanje imena danima u
ondašnji Slaveni došli u kontakt s ranim kršćanskim društvi- sedmici, kakva se sreće u slavenskim jezicima, otprilike je
ma, koja su bila razvila sistem računanja vremena po danima, slična onoj kakva postoji u arapskom jeziku, a moguće je i u
te su vjerovatno od njih preuzeli navedenu sistematizaciju. drugim kulturama i jezicima.

OD BILIGA DO STEĆKA

Kameni spavači – tako ih je nazvao naš čuveni pjesnik Mehmed iz kojeg je u južnoslavenskim jezicima naslijeđen još iz vremena
Alija (Mehmedalija) Mak Dizdar. Ti spavači sastavni su dio našega kada su Slaveni s Avarima zauzimali prostore srednje Evrope i Pa-
specifičnog bosanskog srednjovjekovlja. Danas se uglavnom zovu nonije. Inače, u korijenu riječi na mjestu današnjih vokala stajao je
stećcima, iako, koliko je poznato, ovaj termin potječe tek iz sredine jat koji se prilagođavao narodnom jeziku, a u starobosanskom pe-
19. st. Na samim stećcima, kojih na prostoru Tvrtkove Bosne ima riodu ikavski je refleks bio dominantan. Oblik mramor porijeklom
oko 70.000 ili nešto više, iako se pretpostavlja da ih je bilo blizu je iz grč. jezika: marmaros, a znači blistav. U značenju koje je imao
100.000, imaju i svoje natpise na specijaliziranoj lapidarnoj vrsti u srednjem vijeku mramor je metonimijski prenesen s oznake vr-
bosanske srednjovjekovne lapidarne ćirilice za koju neki naučnici ste kamena, postavši oznaka za stećak. A kad se vraćamo stećku,
smatraju da predstavlja jedan od izvora za profiliranje bosančice. šta to znači? Stećak je izveden od glagola stati / stajati, od čega
Na samim kamenim spomenicima ponekad se ovo zdanje naziva je u korijenu prijevojem vokala dao stoj-, na koji se dodaje sufiks
kam, bilig ili mramor. Kam je porijeklom prasl. riječ i arhaični je oblik -ećak, što daje stojećak, nakon čega je kasnije -j- između vokala
savremenog kamena, a u stsl. jeziku zabilježen je oblik kamy, kame- ispalo, da bi potom došlo do regresivne vokalske asimilacije u ko-
ne, kameni... Oblik bilig, ili varijantni biljeg, bjeljeg, mogao bi, prema rist -e-, što je dalo konačan oblik stećak. Zato bi vokal -e- u riječi
nekim mišljenjima, voditi porijeklo iz avarskog leksičkog supstrata, stećak trebalo izgovara s dužinom. Kam – bilig – mramor – stećak!

STAV 21/10/2022 49