Page 47 - STAV broj 398
P. 47

na vrlo dobrom bosanskom jeziku. Veze
          nikad nije prekidao i nakon prestanka
          rata u Bosni i Hercegovini pa je i dalje
          često u društvu Bosanaca u Utrechtu,
          gdje ga pamte kao dobroćudnog, po-
          žrtvovanog i vrlo ljubaznog prijatelja
          uvijek spremnog pomoći. Rado se pri-
          sjetio druženja u humanitarnim akci-
          jama s Palestincem, rahmetli Talatom,
          Hasanom ef. Mujićem, roterdamskim
          imamom iz bošnjačkog centra “Selam”,
          Kemalom i Redžom Delićem iz Teslića
          i brojnim drugim.
            “Išli smo kao prosjaci skupljati pare,
          ali nam nije bilo mrsko. Povezao sam
          Nedžada Hadžimusića, bosanskoher-
          cegovačkog ambasadora u Bruxelle-
          su s turskim ambasadorom da bismo
          bili još uspješniji i radili smo tako ci-
          jeli rat”, ponosan je Abdullah na akti-
          vizam u vrijeme Agresije na Bosnu i
          Hercegovinu. Iako to nerado govori,
          načuli smo od njegovih utrehtskih bo-
          sanskih prijatelja kako mu je supruga
          Aysel za pomoć napadnutom narodu u
          Bosni i Hercegovini 1992. godine dala
          sav vjenčani mehr u zlatu, vrijednosti
          oko 4.000 eura, koji je dugo čuvala, što
          nam je i potvrdio. Isto su uradile i njene   internetu, ali baška je uživo. Te rijeke,   Govore mi na vratima kako od Halilo-
          kćeri Elif, Beyhan i Beyza. Sestre Yaşar   šume, planine, to je ljepota kakve malo   vića u Republici Türkiye znaju samo za
          tada su kao studentice svu ušteđevinu   gdje ima!” Najuzbudljiviji dio priče   Hasana, a ja im velim: ‘Ama, bolan, pa ja
          draga srca poslale u domovinu njenih     bila je ipak ona na vratima rodne kuće   sam njegov sin, selam alejkum”, suznih
          pradjedova. Abdullah za to ima jedno-  u Bosanskoj Otoci.            očiju prepričava uzbudljiv susret s rođa-
          stavno objašnjenje.                  “Zapamtio sam s 12 godina ta ka-  cima koji danas žive na obalama Une.
            “Kako da reknem, jedan čovjek ne   zivanja od oca rahmetli gdje spominje   Posjetio je i Sarajevo, Visoko, Mo-
          može sve. Ovo nije za reklamu, Bože   našu adresu. Zvala se Ivanovski put 5,   star, Blagaj i Bihać, a još ima nijet da
          sačuvaj, meni to ne treba, radio sam to   Bosanska Otoka. Pamtio sam to cijeli   posjetu ponovi i vidi još dijelova Bosne
          zbog Allahovoga zadovoljstva. Gledajte,   život i bogme je našao. Bilo je jako emo-  i Hercegovine, ali sada s kćerima i unu-
          ovako ja to vidim, po meni je Türkiye   tivno. Pokucao sam bez ikakve najave   cima. Bolesna supruga odgađa taj plan,
          vudžud – tijelo, a Bosna ruka, pa ako se   na vrata gdje sada stanuje sin od babi-  ali on se potajno nada da će mu se i ta
          ruka otkine ili povrijedi, to tijelo osje-  nog daidže Hasana. Bili su u nevjerici.   želja ispuniti.
          ti, a i Bog nas obavezuje da pomažemo                                   S ponosom navodi da su mu u Bosni
          muslimane, zar ne?”                                                  i Hercegovini i dan-danas dragi prijate-
                                            “Kako da reknem, jedan             lji:  Tarik Kupusović, bivši gradonačelnik
          POSJETA BOSANSKOJ OTOCI           čovjek ne može sve.                Sarajeva, dr. Hilmo Neimarlija, univerzi-
            Prošle su godine nakon rata u Bosni                                tetski profesor, Hasan ef. Mujić, Nedžad
          i Hercegovini, a naš je sagovornik str-  Ovo nije za reklamu,        Hadžimusić. S posebnim pijetetom spo-
          pljivo kovao plan o posjeti Bosanskoj                                minje i rahmetli Salima Šabića iz Zagreba.
          Otoci. Bio je to njegov “san o Bosni”  Bože sačuvaj, meni to ne         “U svakom narodu ima svega, ako
          koji je pod svaku cijenu htio ostvariti.  treba, radio sam to zbog   je insan dobar, ono se rekne k’o zlato,
            “Planirao sam nekoliko puta doći,                                  gdje god ga baciš, opereš ga i on je opet
          ali stalno nešto iskrsne. Nanijetio da  Allahovoga zadovoljstva.     zlato”, odgovara na pitanje o iskustvima
          ono bahnem i vidim kako to izbliza                                   s bosanskohercegovačkom zajednicom
          izgleda, ko je sada tu. Da vidim gdje su   Gledajte, ovako ja to vidim,   u zemlji tulipana.
          živjeli moji Halilovići, a planirao sam i   po meni je Republika        “Bošnjaci su, kao i Turci, drage volje
          na hadž. I eto, sve mi se želje ispunile,                            postali muslimani, bez rata. Naša dva
          hvala Allahu”, s emocijama se prisjetio  Türkiye vudžud – tijelo,    naroda su jedini primili dragovoljno
          posjete domovini Halilovića nakon do-  a Bosna ruka, pa ako se       Allahovu vjeru. Zato danas s ponosom
          laska u penziju pa sabrao utiske da ih                               kažem: Elhamdulillah ja sam musli-
          podijeli i s našim čitaocima.     ruka otkine ili povrijedi,         man, Bosanac, Bošnjak, a i Turčin,
            “Nemam riječi da kažem kako mi                                     upravo zbog toga što smo jedini draga
          je bilo. Sve ljepše od ljepšeg. Zamišljao  to tijelo osjeti, a i Bog nas   srca prigrlili islam”, veli nam uz osmi-
          sam Bosnu godinama, kakva li je, ali   obavezuje da pomažemo         jeh za kraj finog druženja i evociranih
          da je toliko lijepa, stvarno nisam mo-                               uspomena na njegove veze s drugom
          gao zamisliti. Jedno je gledati na TV-u,  muslimane, zar ne?”        domovinom.                     n


                                                                                                   STAV 21/10/2022 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52