Page 33 - STAV broj 207

Autorica je kroz roman protiv Bosne i Hercegovine – kako ga na- nepotpune odgovore. Onda sam otvorila
ziva Abdulah Sidran – neizrecivo važna
svoju malu arhivu i čitala. Podsjetila sam
nastojala slikovito želi li se podsjetiti na još jednu varijaciju se događaja na koje sam zaboravila. Tada
predstaviti kako to kazivanja o obračunu Davida i Golijata, sam odlučila pisati”, zapisala je autorica.
sačuvati sjećanje na žrtve i spomen na
izgleda kada se cijeli herojske istupe pojedinaca. NEUMORNI ČITALAC
Svjesna navedenog, Fatima Šabanović
Fatima Šabanović rodila se 1966. godi-
jedan sistem ustremi napisala je roman Kad tišina progovori, u ne u Višegradu. Njen otac počeo je 1972.
na uništavanje. “Ne radi kojem tretira dešavanja u Podrinju za praviti kuću u Pionirskoj, ali je godinu
poslije gradnju morao obustaviti zbog
vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovi-
se tu samo o vojnicima. nu. Riječ je o historijskom romanu koji planova da se na tom lokalitetu izgra-
pripovijeda istinite priče o preživljavanju
di nova škola. “Iako je otac ranije dobio
Moju majku je mučila u vremenu zla, a njegova je naročita vri- svu potrebnu dokumentaciju, zabranili
jednost upravo u faktografiji, kako onda
su nam da nastavimo s radovima. Pitali
jedna žena (Gordana kada narator u romanu progovara da bi smo se zbog čega se baš na tom mjestu
Andrić) koja sada radi objasnio kontekst u kojem likovi preživ- želi praviti škola, kada se jedna već na-
lazi preko puta. Logičnije je bilo pravi-
ljavaju, tako i u pojedinačnim sudbinama
u marketu u Beogradu. likova čija su imena izmijenjena, ali ne i ti školu s onu stranu mosta, da djeca ne
moraju pješačiti po nekoliko kilometara.
sudbine. Potvrdila je to Fatima Šabanović
Majku je tukla Kur’anom u razgovoru za Stav, rekavši da sudbine Moja majka pitala je jednog komšiju, zvali
čije su korice urađene nisu produkt njene mašte, već su to sud- smo ga Himzaga: ‘Bogati, Himzaga, ima
li neki tunel kroz Vučine prema Šarganu
bine njenih rođaka i prijatelja, od kojih su
od ovčije kože” neki i danas živi. Autorica trenutno pre- da možemo bježati kad počne rat?’ Bilo
je to dvadeset godina prije početka rata,
govara o prevođenju ove knjige na turski
i arapski jezik, što je posebno značajno za a majka je nešto predosjećala. Kasnije je,
knjige ovakve tematike. igrom slučaja, upravo ta škola služila kao
O tome kako je nastala ideja za pisa- logor. Majčina slutnja pokazala se oprav-
nje knjige Kad tišina progovori, Fatima je danom”, kazuje Šabanović.
ponešto zapisala u Predgovoru. “U ratu Veći dio djetinjstva Fatima je provela
sam se dopisivala sa sestrom, rođacima, sama, bez vršnjaka u blizini, zbog udalje-
poznanicima širom svijeta... Pisma sam nosti kuće u kojoj je stanovala od nase-
uvijek pisala u dva primjerka, jedan bih ljenijih mjesta. Stoga je vrijeme provodi-
poslala, a drugi sačuvala. Čuvala sam ih la čitajući. “Imala sam deset godina kad
iz razloga jer se znalo desiti da osobe ko- sam od rodica posudila pedeset knjiga i
jima su namijenjena jednostavno prese- sva sretna ih donijela kući. Neumorno
le na drugu adresu ili pisma ne stignu na sam čitala”, prisjeća se Fatima.
odredište, pogotovo ona koja sam slala u U to vrijeme otac joj je ostao bez po-
Bosnu preko UNHCR-a. Kad bismo stu- sla jer je ukinuta pruga na kojoj je radio.
pili u kontakt, ponovo bih pismo prepi- “Šesnaest mjeseci bio je babo bez posla.
sala i poslala. Nakon rata sam imala malu Nikakvih primanja u to vrijeme nismo
arhivu pisama i odgovora. Stajala su tako imali. Najteže mi je palo što nismo imali
skupljajući prašinu i blijedeći sve do 2010, struje. Pod lampom sam čitala ništa ma-
kad me jedan poznanik, rahmetli Hasib nje nego ranije. Tada sam pokvarila vid”,
Džigal zvani Tica, pitao o susretu s maj- kaže Fatima. Iz školske biblioteke uzima-
kom u ratu. U najmanju ruku, bila sam la je sedmično po nekoliko knjiga, što je
zatečena, nisam se mogla sjetiti detalja kao u jednom trenutku postalo sumnjivo bi-
što su vrijeme i način dolaska. A mnogo bliotekarki Vidi.
toga nisam ni znala. Majka, koja je pre- “Već tada sam nosila naočale zbog
živjela okupaciju Višegrada od Užičkog čitanja pod lampom. Vida me pogleda i
korpusa, ulazak vojnika VRS-a u kuću u reče da iz biblioteke više ne mogu uzeti
Piše: Hamza RIDŽAL Višegradu (Željko Lelek, Oliver Krsma- nijednu knjigu. Ona je smatrala da je te
hamza@stav.ba nović i Gordana Andrić) kad su odveli knjige i ne čitam, već ih samo nosim kući,
njenog muža, a mog oca, kome se gubi a zatim vraćam nepročitane u biblioteku.
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ svaki trag prvog juna 1992, paljenje kuće Počela sam plakati jer nisam znala šta da
zapaljivim mecima iz koje je uspjela izaći radim. Utom dođe jedan viđeniji čovjek
sa svojom nepokretnom majkom, izbjegli- i upita me zbog čega plačem. Nakon što
orodinska bitka još je živa zahva- štvo u Visokom s majkom koju nije ostavi- sam mu objasnila, on od bibliotekarke
ljujući Tolstojevom opisu, a ne la, svjedočenje poslije rata na Sudu BiH... uze moj karton i nakon što je pogledao
historiografskim činjenicama. Dugo sam razmišljala o ljudskom sjeća- šta sve čitam, reče mi: ‘Ovo nije za tvoj
BZapisao je to češki pisac Milan nju, pitala se koliko smo sposobni pam- uzrast’, te mi pokaza na odjeljak s dječijim
Kundera u eseju o važnosti kulturnog titi? Pitala sam se šta ću ja pričati svojoj knjigama. Međutim, ja mu rekoh da sam
pamćenja, podsjećajući na značaj umjet- djeci ili nekome drugome kad ne mogu to već sve pročitala”, prisjeća se Fatima.
nosti u pamćenju velikih bitaka i tragedija da se sjetim susreta s majkom u ratu?! Pi- I zaista, dok se čitaju stranice njenog
čovječanstva. Stoga je i umjetnička obrada tala sam osobe s kojima sam provela rat romana Kad tišina progovori, jasno je da
agresije na Bosnu i Hercegovinu ili rata sjećaju li se one tih događaja i dobijala se radi o djelu koje je napisao neko ko

STAV 21/2/2019 33