Page 34 - STAV broj 207

DRUŠTVO

je prije svega čitalac. Jasno je to iz stila, zarobljenicima. Tada je Fatima napravila odmah bilo sumnjivo jer sam znala da je
načina na koji autorica vodi radnju, pa i transparent na kojem je pisalo: ‘Gdje su Bakšić dio neke organizacije koja okuplja
iz kompozicije samog djela. Njen roman oči moga oca?’, jer je Lelek odveo i njenog Bošnjake ustaše u Hrvatskoj. Čak su i na
satkan je od mnoštva međusobno pove- oca”, kaže Šabanović. fesovima imali veliko slovo ‘U’. Murat me
zanih likova i sudbina te je podijeljen na Fatima i Murat sreli su se prvi put tada prvi put vidio. Pita me čija sam, a
mnoštvo kraćih poglavlja od kojih neka 1993. godine u Zagrebu, dok je Murat kad sam rekla da sam Nailova, on reče da
mogu funkcionirati kao zasebne priče, bio na liječenju u klinici “Rebro”, a Fa- sjednem. Bakšić pita smije li predamnom
neovisne od cjeline romana. tima u izbjeglištvu. pričati, a Murat mu reče da sam ja ‘naša’.
“Moj prvi susret s Muratom mogao bi Kad on reče Muratu: ‘Onda, da utana-
USTAŠE SU POKUŠALE se opisati riječju razočarenje. Nazvao me čimo. Znači, 500 tisuća prije, pa idemo
VRBOVATI MURATA zet iz Švedske rekavši da je poslao nešto na most da se slikate ti, Juka i Armin, a
Godine 1986. godine Fatima je upisala novca, te me zamolio da sto maraka odne- onda tvoju obitelj kupimo iz Sarajeva, a
Saobraćajni fakultet u Sarajevu, gradu u sem Muratu Šabanoviću u bolnicu u Za- 500 tisuća poslije, kad sve bude gotovo.’
kojem je ostala do početka agresije na Bo- grebu. Dođem u bolnicu, nađem njegovu Ja sam se zaledila. Pružiše ruku jedan
snu i Hercegovinu. Kaže da se u Sarajevu sobu i pokucam. Otvorim vrata i vidim drugom, a onda ga Murat isprati. Kad se
u to vrijeme nije ni približno osjećala zeb- da Murat daje intervju Mirsadu vratio, Murat reče: ‘Ne sekiraj se. Kao da
nja koja se spustila nad dolinom Drine. Bakšiću. Meni je to ja njih ne znam. Žele srušiti Stari most a
“Moja sestra porodila se 21. novembra da to uradi Bošnjak. Neće moći.’ Još je i
1991. godine. Tada sam je otišla posjetiti u dodao: ‘Ja znam da bi i moja glava od-
Višegrad. Sjećam se da je ondje bio haos, mah pala u Neretvu čim bi me slikali,
pucanje. Nije bilo benzina pa se nije mogao a porodicu bi mi pobili.’ Nije prošlo
uzeti ni taksi. Bila sam u šoku. U Sarajevu nekoliko dana poslije toga, kad ču-
se o tome naprosto nije govorilo. U glav- jem da je srušen Stari most”, prisjeća
nom gradu Bosne i Hercegovine ljudi nisu se Fatima razgovora i pokušaja da se
vjerovali da će zaratiti. U Višegradu je tada Murata vrbuje kako bi se krivica za
narod bio jasno polarizovan”, prisjeća se rušenje Starog mosta pripisala Boš-
Fatima, a njezin suprug Murat Šabanović, njacima. Vjenčali su se 2004. godine,
koji nam se pridružio u razgovoru, objaš- nakon ponovnog susreta u Sarajevu.
njava da su ljudi u Višegradu bili mnogo
svjesniji opasnosti koja se nadvija nad Bo- NISU SAMO VOJNICI MUČILI
snom. On ističe da je i trenutna situacija ZATOČENE BOŠNJAKE
za Bošnjake veoma loša, jer završavaju na Fatima kaže da je njena namjera
sudovima i onda kada govore o onome što bila napisati knjigu koja će pokazati
se dešavalo u ratu, dok su zločinci na slo- kroz šta prolaze žrtve rata, posebno
bodi. “Prije tri godine išli smo na suđe- silovane žene nakon svega što su do-
nje Avdi Husejnoviću jer je Avdo u filmu živjele u logorima. Rukopis romana
spomenuo da je zločinac Lelek vadio oči stajao je tri godine prije nego je došao

JELEN JE SPASIO

Nikola ih je pozorno promatrao. Nije mu bilo zbog nekog posranog jelena! Nekoli-
jasno kako su mirno primile vijest o razmje- ko trenutaka svi šute svjesni da su se
ni! Kamion se približavao selu Velušići. Bli- našli u bezizlaznoj situaciji. Ne dove-
zu sela naišli su na most ispod koga je bila du li Danijelu, pukovnik će biti zadnja
duboka provalija. Upravo na silasku s mo- osoba koju će vidjeti na ovom svijetu.
sta jelen je pretrčavao cestu. Goran je naglo Nikola priđe ogradi mosta i pogleda u provaliju.
zakočio opasno se približivši ogradi. Svi na – Idem dolje da vidim šta je s njom... Ako još jedna skoči, krvi
kamionu su izgubili ravnotežu i pali. Nikola je ću vam se napiti! Goran zapali cigaretu, a Zoran se popne na ka-
brzo ustao i prišao kabini da vidi šta se dešava. Taj njegov trenutak mion. Merima je u nesvijesti, jedina leži na leđima. Pospe je vodom
nepažnje iskoristila je Sena i popela se na ivicu kamiona. Uz povik: iz čuturice da dođe k sebi. Kad počne nešto da priča, Džemila joj
– Mene moja majka ovakvu neće vidjeti! – skočila je preko ograde rukom začepi usta. Nikola pažljivo siđe niz strminu, jedva se probi-
u provaliju. Djevojke su zavrištale. Mahinalno su skočile da vide šta jajući kroz gusto granje. Nije primijetio da ga iz blizine posmatra Mi-
je s njom. Nikola se okrenuo i kundakom udario Merimu, koja je pala loš. Čuo je škripu kočnica i gledao šta se dešava. Čuo je i Senine
krvava. Poviče, usput ih gazeći vojničkim čizmama: – Lezi! Lezi do- riječi prije nego je skočila. Prepoznavši Nikolu, odluči otići dublje
lje, majku vam balijsku! Lezi na stomak! Ruke na glavu! Sve ću vas u šumu. Kad napokon stigne do Sene, gurne je nogom da vidi je li
pobiti! Dotrčala su braća. Zoran opsuje. – Majku ti jebem, što ih ne živa. Nije davala znake života. Nemoćan da bilo šta uradi, opsuje.
čuvaš!? Nikola skoči s kamiona. Izvadi kamu i stavi je Zoranu pod – Majku ti balijsku! Što te ne ubi’ kad sam te zarobio, nego te ostavi’
vrat: – Još mi jednu progovori, mrtav si! Okrene se Goranu kamom da mi dođeš glave!? Udari je nogom u trbuh. Digne glavu i osmotri
nišaneći na njega: – Da ti nisi kočio, ovo se ne bi desilo! Goran po- koliko se s mosta vidi njeno tijelo. Uhvati je za noge i odvuče ispod
kuša opravdavati svoj postupak: – Jelen pretrčav’o cestu. Da sam mosta, u potok. Kad je bio siguran da je s ceste niko ne može vi-
ga udario, svi bismo bili dolje... Nikola mu odbrusi: – Jeb’o te jelen! djeti, kamom odreže nekoliko grana i baci po njoj.
Dok ti čuvaš jelena, balijka skoči! Treba pukovnik da nas strijelja (Isječak iz romana Kad tišina progovori)

34 21/2/2019 STAV