Page 33 - STAV broj 215

Ejub Hadžić u posjeti Univerzitetu
Ejub “Necmettin Erbakan” u Konyi
Hadžić 2014. godine
ni govora nije bilo da komuniciramo sa policijskoj stanici u Višegradu, gdje ga je čuo...” Nakon Ćemaluše, Šeta je prebačen
njim. Samo smo ga mogli vidjeti, a i on pretukao dežurni oficir Jovo Krvopić. Ta- u Centralni zatvor, a do izlaska iz zatvora
možda nas, i to je sve. I kada je naš Sal- kvog s modricama po licu prebacili su ga boravio je u “Crnoj kući” u Travniku, lo-
ko konačno izašao među nas, pričao mi vozom do Sarajeva i smjestili u Ćemalušu. goru “Ribić” na Kupresu, zatim zatvoru
je da mu je u početku čudnovato zvučalo Nekoliko dana kasnije, počela je tortura u Foči, logoru Tilava, rudniku Breza, lo-
u glavi kada bi pričao i trebalo je izvje- o kojoj Mustafa Šeta piše u još neobjav- goru na Čengić Vili, zatim u Semizovcu,
snog vremena da se navikne i da mu to ljenom autobiografskom djelu Kazivanja te Pajtovom Hanu.
postane normalno. Pa mi je Salko pri- (Udruženje “Mladi muslimani” priprema Postojali su pojedinci na koje su iz
čao da je iz svoje samice u ‘staklari’ mo- knjigu za izdavanje): “Svaki bolni udarac nekog razloga posebno bili kivni komu-
gao vidjeti samo nebo, i jedno brdo koje praćen je još bolnijim jecajem. Nestaje mi nisti. Jedan od njih jeste Dževad Čur-
se uzdiže iznad zidina zatvora. Na tom daha, obaraju me na patos. Tuku nogama. čić. Dio torture koju je prošao Dževad
brdu, na toj strani bila je jedna njiva na Odjednom, u trenutku dok očekujem još Čurčić zabilježio je Sulejman Čamdžić
koju je dolazio vlasnik i radio. Pa Salko jedan udarac vojničke čizme potkovane u autobiografskoj knjizi Neka moja sje-
nastavlja: ‘Gledam čovjeka kako ore, pa čeličnim nalčicama, zapljusnu me val to- ćanja: “Vezanog su ga i slabo obučenog
kako sije, pa kako to se ozeleni, pa čovjek talne neosjetljivosti. Čizme se zabijaju u smjestili u samicu u ‘staklari’ početkom
dolazi i okopava i napokon dolazi jesen tijelo koje kao da nije moje. Obuzet neo- januara 1951. godine i skinuli prozor u
i on to požanje i snijeg prekrije njegovu pisivim osjećanjem radosti, sred njihove ionako hladnoj ćeliji. Noću je pokušao
njivu, pa nakon duge zime dolazi pono- bestijalnosti, smijao bih se. Kontrolišem sjesti, a, ne znajući da postoji uz zid cijev
vo proljeće i ponovo se sve ponavlja. Ako poriv, da ne izazovem još veći gnjev. Vi- za grijanje, koje samo nakratko puste da
Bog da pa jednom izađem živ iz zatvora, dim pokrete, čujem zveku udaraca, navire grijre, žestoko se spržio. Nastale su prvo
otići ću na to brdo da vidim ‘uživo’ tu mi sjećanje kur’anskog kazivanja o spalji- jake opekotine, a zatim gnojenje. Poslije
njivu koja mi je bila na očima i koja mi vanju Ibrahima, a. s., prelasku Musaa, a. objeda, ponovo su mu vezali ruke na leđa.
je ublažavala moju samoću.” s., preko mora, razgovoru novorođenčeta Rane su postajale sve dublje i izazivale
Isaa, a. s., Isra i Miradžu Muhammeda, a. užasne bolove. Tako su ga držali sedam
KAD OGUGLAŠ NA UDARCE s. (…) Kad sam se poslije našao u ćeliji s dana. Povremeno su ga izvodili na teške
U proljeće 1949. godine Mustafa Šeta kolegom rahmetli Mehmedom Trakom, poslove u radionici i brusioni, gdje je bilo
upisuje Pravni fakultet u Beogradu. Tek pričao mi je da je čekao ‘svoj red’ pred zagušljivo, sve pod kontrolom Jure Bili-
što se vratio u Višegrad, biva uhapšen vratima i slušao kako na udarce uzvra- ća... Jedne noći su ga odveli u prizemlje
kao dio mladomuslimanske grupe iz Gazi ćam jaucima i kako mu je zagonetno bilo u prostoriju dežurnih milicionera. Tu je
Husrev-begove medrese. Kratko je bio u kad je nastavio slušati udarce, a jauka nije bilo nekoliko njih. Odmah su počeli da
ga maltretiraju. Psovali su mu i tražili da
Bosanski komunisti su od revidiranja napravili instituciju na i on psuje Boga. Dževad je šutio, a onda
koju su puno polagali, a Jure Bilić, upravnik zatvora u Zenici, su ga udarali svim i svačim, tako da su ga
bacili na peć koja se srušila. Nakon veli-
posebno. U noći dočeka 1951. godine u zatvorskoj sali Jure ke tuče, bio je sav krvav. Tada su pozvali
Bilić čestita Novu godinu i šalje sljedeću poruku: “Vrijeme političke revidirce da ga odvedu u banju
je da se neprijatelji naroda prevaspitaju i dođu pod vođstvo i kupaju. Uzeli su tri podrezane brezove
metle i pod hladnim tušem su ga trojica
Tita i Partije. (…) A to će dokazati revidirajući svoj stav, svoj grebali tim metlama, a četvrti je čekićem
životni put. Oni koji to ne budu htjeli naći ćemo načina, i to branio da izađe ispod tuša. Rezultat je bio
među njima samima. Pa će ustaše isljeđivati ustaše, četnici da je Dževad bio s krvavim brazdama po
cijelom tijelu.” Od silnih mučenja, Dže-
četnike, a ja ću lično ‘Mlade muslimane’” vad je završio na neuropsihijatriji, na svu
sreću, bez posljedica. n

STAV 18/4/2019 33