Page 67 - STAV broj 215

Ruševne zgrade u centru grada Jedinice Petog korpusa u
oslobođenoj Krupi

Osman Abdić “Ja sam imao dodatnu nesreću da me primio dežurni doktor srpske
nacionalnosti. Nakon što me operirao i s operativnim alatom i gazama
zatvorio, pobjegao je prema Bosanskom Petrovcu. On i još jedna
ekipa doktora su u jutarnjim satima ukrali krv i pobjegli iz Bihaća.
Tek nakon nekoliko dana, uslijed visoke temperature, ljekari su me
ponovo otvorili i uvidjeli šta mi je taj doktor uradio. Pravo je čudo da
sam preživio. Otvorio me i zatvorio, pritom u stomaku ostavljajući
makaze i još neke medicinske ‘rekvizite’”, prisjeća se Osman Abdić,
jedan od Bužimljana koji je ranjen u odbrani Bosanske Krupe

prevelik izazov za neprekaljene borce. I to cijeli dan trajala je hampa s agresorskim
što smo pokušali braniti grad u uvjetima jedinicama. Sve do pred akšam tukao je
vrlo loše organizacije i slabe naoružanosti mitraljez i trajalo je granatiranje. Rezer-
nasuprot tako opremljenih agresorskih jedi- vni sastav policije iz Bužima došao je nešto
nica u to je vrijeme bio preveliki poduhvat kasnije. Kad smo se mi već počeli povla-
i junaštvo. To je bio prvi stvarni kontakt s čiti iz Mahale, vidio sam Senada Durića
granatama koje prolaze iznad glava, prvi Ribu, rahmetli Šehrizada Šarića i još neke
i nismo znali gdje je komandant ŠTO Bo- kontakt s PAM-om koji rešeta po nama, koji su došli s rezervnom policijom. Oni
sanska Krupa, ko je uzvodno, a ko nizvod- i nije to bilo nimalo jednostavno. Što se su sve vrijeme bili skroz iza nas i mnogi
no od nas, najnormalnija stvar je bila ta što tiče domaćih branilaca, oni nisu baš bili među nama uopće nisu znali za njih. Jedan
smo se odlučili vratili na lijevu obalu. Pod dobro organizirani. Sjećam se jedino da je dio stanovništva povukao se odmah, ali je-
neprijateljskom vatrom smo se oko 20 sati s nama bio Irfan Kadić, koji je u tim bor- dan dio nije htio ići. Govorili su nam da
preko drvenog mosta vratili na lijevu obalu. bama ranjen, a poslije je i podlegao. Štab vjeruju kako ćemo ih mi odbraniti. Ipak,
Nakon našeg povlačenja, došla je još jedna Teritorijalne odbrane u Bosanskoj Krupi kada smo se mi povlačili, i oni su krenuli
četa iz Bužima u ispomoć, među kojima je nije uopće kontrolirao situaciju, nije imao s nama. U predvečerje je velika grupa ci-
bio i načelnik ŠTO Bužim Izet Nanić, ali uvid u dešavanja na terenu, nije imao kon- vila prešla most. Dva dana poslije, PDV
su se i oni vratili u Bužim jer nisu imali takta s jedinicama koje su pokušavale od- iz Bužima ponovo je išao da brani Bosan-
naoružanje. Sjećam se da je, pored PDV-a braniti grad i slično. Većina boraca koji su sku Krupu. I ponovo su prešli Unu, došli
iz Bužima, potom jedinica rezervnog sa- došli sa strane slabo je poznavala nazive do bolnice, boravili u gradu cijeli dan, ali
stava policije iz Bužima i Bosanske Kru- lokaliteta, što je otežavalo sporazumije- uslijed loše organizacije i velike nadmoći
pe, u pokušaju odbrane Bosanske Krupe vanje među braniocima. Pravo je čudo da neprijateljskih jedinica u živoj sili i nao-
sudjelovala i jedna četa Kladuščana, koji nam u borbama u gradu nije stradao niko ružanju, bili su primorani vratiti se kasno
su prije nas stigli u Krupu. Tu je također iz jedinice. Jedino je nakon povratka na navečer”, završava Nanić.
bio i jedan vod iz Bihaća sa šljemovima i lijevu obalu Une poginuo Enver Makić.
pancirkama, ali su se oni još u toku dana U drugoj grupaciji iz Bužima ranjeno je EGZODUS STANOVNIŠTVA NA
povukli iz grada.” nekoliko pripadnika rezervnog sastava SLOBODNI TERITORIJ
Zijad Nanić tvrdi da je neuspjehu policije, koji su, unatoč jakom granatira- Napadom na Bosansku Krupu otpočelo
odbrane grada kumovala totalna dezor- nju, na jednom mjestu nizvodno od gra- je masovno iseljavanje nesrpskog stanov-
ganizacija. “Nakon svih kasnijih ratnih da izvlačili lokalno stanovništvo. Enver ništva. Radilo se o višednevnom egzodusu.
iskustava, odgovorno tvrdim da se uz Makić bio je prva vojna žrtva iz Bužima. Mnogi su građani spas našli pretrčavaju-
malo bolju organizaciju dio grada u ko- Pored njega, taj dan poginulo je i nekoli- ći preko mosta još u toku dana ili noću,
jem smo bili mogao komotno zadržati. ko Krupljana. Sjećam se da je jedan bio iz pomoću čamaca se prebacujući na lijevu
Da je to, recimo, bila 1994, garantiram Pištalina”, navodi Nanić. obalu. Tih dana, desetine hiljada Kruplja-
da bi naših pet-šest momaka zaustavilo Napad na Bosansku Krupu počeo je na krenulo je u izbjeglištvo prema Cazi-
taj transporter, ali 1992. godine je to bio predvečer 21. aprila oko 18 sati. “Sutra nu, Bužimu i Velikoj Kladuši, gdje im je

STAV 18/4/2019 67