Page 68 - STAV broj 215

Povratak izbjeglica svojim kućama

domaće stanovništvo pružilo dobrodošli-
cu i pomoć. Duge kolone kamiona, trak- Bosanska Krupa danas
tora, automobila i pješaka bile su ispunje-
ne ljudima koji su zbunjeno i preplašeno
napuštali vlastite domove bježeći od aveti
zla koji su se nadvili nad njihov grad. Veli-
ko olakšanje nastupilo je i nakon što je eva-
kuirano preostalo stanovništvo koje je bilo
ostalo u okruženju na desnoj obali Une, u
naseljima Veliki i Mali Badić, Ostružnica,
Muslimanska Jasenica, Dubovik, Arapu-
ša i u drugim selima u kojima je većinski
živjelo bošnjačko stanovništvo. Riječ je
bilo o približno 4.500 stanovnika koji su
poslije kraćih sukoba i mukotrpnih prego-
vora pušteni na slobodni teritorij.
U spašavanju lokalnog stanovništva
sudjelovao je i Osman Abdić iz Bužima,
tada član rezervnog sastava policije. U vi-
šesatnom spašavanju civila teško je ranjen preplivam. U tim trenucima pala je na BOSANSKA KRUPA
i spletom sudbine i velike sreće ostao živ. obalu granata i ranila nas nekoliko, dok DANAS – MJESTO SUŽIVOTA
O svom nesvakidašnjem iskustvu Abdić je jednog teško ranjenog odnijela Una i I TOLERANCIJE
kazuje: “U mojoj grupi bilo je pedesetak nismo ga uspjeli spasiti. Mi smo se neka- Nakon troipogodišnje okupacije, Bo-
policajaca na čijem čelu je bio Fehim Sal- ko vratili na obalu, onako ranjeni, dok su sanska Krupa oslobođena je 17. septem-
kić. U odbranu Bosanske Krupe krenuli ostali otišli. To je bio urnebes. Tu smo le- bra 1995. godine. Većina javnih i privat-
smo autobusom 22. aprila oko 3 sata uju- žali nekoliko sati, mada sam ja jedno vri- nih građevina obnovljena je u protekle
tro. Kad smo stigli, prešli smo preko Une jeme bio u komi. Tek se poslije po nas vra- 23 godine, a u strogom centru grada i na
i boravili tamo u toku dana. Naš primar- tio Ibro Međedović, bivši inspektor u SJB prilično malom rastojanju i dalje ponosno
ni zadatak bio je izvlačiti civilno stanov- Bosanska Krupa, a koji je vodio rezervni stoje Čaršijska džamija, te pravoslavna i
ništvo. Nakon silovitih napada artiljerije, sastav policije u Krupi, te Hasan Crnkić, katolička bogomolja. Unatoč stotinama
počeli smo se povlačiti oko podne, kada su koji je bio s njim. Onda smo prebačeni u vojnih i civilnih žrtava rata, te hiljadama
neprijateljske snage krenule tenkovima i bolnicu u Bihaću. Ja sam imao dodatnu projektila koji su bili razlog neviđenog
transporterima od bolnice prema gradu. nesreću da me primio dežurni doktor srp- urbicida i kulturocida kojim je bila izlo-
Tada više nije bilo linija. Onda se u jednom ske nacionalnosti. Nakon što me operirao žena ova bosanska čaršija, Krupljani su
momentu nismo mogli povući. Nakon što i s operativnim alatom i gazama zatvorio, danas ponosni na to da namjere agreso-
je bio zatvoren most, mi smo se povukli pobjegao je prema Bosanskom Petrovcu. ra nisu uspjele i da u ovom gradu i dalje
nizvodno od grada na ade, mjesto gdje se On i još jedna ekipa doktora su u jutarnjim živi duh bosanske tolerancije i kozmo-
Krušnica ulijeva u Unu i gdje se nalazi satima ukrali krv i pobjegli iz Bihaća. Tek politizma. Danas, Bosanska Krupa sjaji
nogometni stadion. Tu su nas poklopili nakon nekoliko dana, uslijed visoke tem- novim i još ljepšim ruhom, a njeni gra-
minobacačima i snajperima. U silovitom perature, ljekari su me ponovo otvorili i đani i dalje su srdačni i susretljivi prema
granatiranju i snajperskom djelovanju ra- uvidjeli šta mi je taj doktor uradio. Pra- gostima i prolaznicima koji ih često po-
njeno je nekoliko policajaca, među kojima vo je čudo da sam preživio. Otvorio me i sjećuju. Talog iskustva iz proteklog rata
sam bio i ja. Nas nekoliko je u tri-četiri zatvorio, pritom u stomaku ostavljajući Krupljanima je doista velika lekcija, ali
čamca prebacivalo civile. Moja grupica, u makaze i još neke medicinske ‘rekvizite’. ne i prevelik uteg da njihov grad ne bi i
kojoj su još bili Sejfo i Senad Sijamhdžić Ja sam sedam dana ležao ranjen na inten- dalje bio i ostao mjesto dobrodošlice za
te Enver Kauković, ostala je posljednja jer zivnoj. Kasnije su me X puta analizirali na sve ljude dobre volje bez obzira na nji-
smo nastojali da prvo prebacimo stanov- raznim kolegijima i seminarima. Mislim hovu rasnu, vjersku, etničku ili bilo koju
ništvo. Uglavnom, ko god je htio izaći, mi da se taj doktor zvao Dragan Zec. Nakon drugu pripadnost. Jer sve što je bosansko
smo ga izvukli. Ostao je jedan dio stanov- što je ljekar uočio da su temperature ne- nema alternativu priči o suživotu i tole-
ništva pored Une koji nije htio napustiti normalno visoke, odlučio se da me pono- ranciji. A Krupa se vrlo dobro uklapa u
svoje kuće. Tu smo i ranjeni. Kad smo sve vo otvori i našao se u čudu. Našao je haos. tu priču, ne samo zbog svojih triju bo-
potrpali u čamce, pošto više nije bilo mje- Onda je tek vadio crijeva, nakon čega sam gomolja već i zbog toga što je ona i po
sta, ja sam skočio u Unu u pokušaju da je imao brojne operacije, jednu za drugom.” svom nazivu “bosanska”. n

68 18/4/2019 STAV