Page 25 - STAV 332-333
P. 25
čemu govori i Vaša autorska knjiga Kako
opisati Srebrenicu. Koje su glavne teme
kojima se bavi navedeno djelo?
HALILOVIĆ: Kao socijalni antropolog,
jedno od područja mog zanimanja jeste
politički motivirano nasilje. Genocid je
najgori vid političkog nasilja. Tako da je
Srebrenica postala važna tema kojom se,
pored mene, bave i mnogi drugi antro-
polozi u svijetu. Međutim, Srebrenica
je i dio moje osobne biografije, a nakon
1995. postala je puno više od općine mog
rođenja, postala je srž mog identiteta,
onako kako se osjećam i kako me dru-
gi vide. Iako već preko dvadeset godi-
na putujem na australski pasoš, najvid-
ljivija riječ u tom pasošu jeste upravo:
Srebrenica. Dešavalo mi se pri ulasku
i izlasku iz raznih zemalja, na aerodro-
mima diljem svijeta, da me službenici
pri pregledanju pasoša pogledaju kao da
sam iz Auschwitza, kao da se začude što
živ hodam. Ili se barem ja tako osjećam.
Takva najdirljivija situacija mi se desila
prije nekoliko godina na aerodromu u Genocid je najgori vid tražimo jezik i formu da progovorimo,
Prištini, pri povratku za Beč, kada su se naprimjer o činjenicama da ono što če-
bukvalno mladom kosovskom policajcu političkog nasilja. Tako sto na mezarju u Potočarima pokapamo
na kontroli pasoša oči ispunile suzama da je Srebrenica postala kao osobu ustvari predstavlja samo mali
nakon što je pročitao Srebrenica u mom dio te osobe, najčešće veći ili manji broj
putnom dokumentu. Bio je to jedan tre- važna tema kojom se, kostiju. Pitanja, ona ontološka, koja ne
nutak, jedan susret, u kojem je neka opi- pitamo jer ne znamo kako bismo to pitali
pljiva tuga ispunila sav prostor oko nas. pored mene, bave i mnogi uključuju: Koliko kostiju je dovoljno da
Ovakve situacije me uvijek podsjete na drugi antropolozi u svijetu. bi dijelove nečijeg skeleta mogli smatrati
činjenicu da je samo splet nekih čudnih osobom? Jesu li sve kosti iste važnosti i
okolnosti i slučajnosti mene ostavio s Međutim, Srebrenica je i da li je skelet bez glave, tj. lobanje, tako-
ove strane života, u odnosu na ogroman dio moje osobne biografije, đer osoba, ili samo dio te osobe? Regu-
broj moje familije, mojih rođaka, susje- larne dženaze 11. jula su već godinama
da i školskih drugova koji je završio u a nakon 1995. postala je praćene diskretnim otvaranjem mezara
masovnim grobnicama. puno više od općine mog i dokopavanjima naknadno pronađenih
Ovo govorim iz personalne perspektive, i identificiranih kostiju. Taj proces se
ali znam da je svima nama koji smo ro- rođenja, postala je srž stručno zove reekshumacija i reasoci-
đenjem i sudbinski vezani za taj dio Po- mog identiteta, onako jacija. Kao što vidite, nama fali jezik za
drinja uz Srbiju Srebrenica nevidljivi opis ovakvih situacija i stanja, da se jedna
ožiljak koji nosimo posred svojih lica. kako se osjećam i kako osoba može kopati u dijelovima u perio-
Hoću reći, mi smo ta Srebrenica koja još me drugi vide. Iako već du od više godina.
hoda, a to sa sobom nosi i veliku povi-
jesnu i generacijsku odgovornost. Zato preko dvadeset godina STAV: Koliko je bitno govoriti o Genoci-
se o Srebrenici mora govoriti. I pisati. I putujem na australski du i svemu što se dogodilo Bošnjacima
promišljati. Knjiga Kako opisati Srebre- devedesetih godina prošlog stoljeća?
nicu, koju je “Buybook” objavio 2017, pasoš, najvidljivija riječ u HALILOVIĆ: O tome sam napisao tri
jedno je takvo poniranje u sebe koje je tom pasošu jeste upravo: knjige i barem stotinu znanstvenih radova,
trajalo preko deceniju i rezultiralo ni- većinom na engleskom, ali ih ima i na
zom eseja, refleksija i polemičkih tek- Srebrenica. Dešavalo mi se njemačkom i francuskom. I o tome ću
stova. U toj knjizi, koja je, za razliku od pri ulasku i izlasku iz raznih pisati i govoriti do kraja svog života.
većine mojih publikacija objavljenih na Sustavno zlo koje je bilo pokrenuto protiv
engleskom jeziku, prije publicističkog i zemalja, na aerodromima Republike Bosne i Hercegovine i njenih
esejističkog nego istraživačkog karaktera, diljem svijeta, da me građana, prije svega Bošnjaka, ali i Hrvata
nastojao sam pisati o konkretnim ljudima, i svih onih koji tu zemlju osjećaju svojom
fragmentima nečijih života izdvojenih iz službenici pri pregledanju domovinom, predstavlja najstrašnije
šireg okvira u kojem se zlo zvano geno- pasoša pogledaju kao da zločine počinjene u Evropi nakon holo-
cid smjestilo i uselilo u naš vokabular i kausta. Kao takvo, zaslužuje izučavanje
našu svakodnevicu. Uvodni esej Srebre- sam iz Auschwitza, kao da i po dubini i po širini. Sam naslov moje
nica kao najveća bosanska tabu(t) tema na knjige Kako opisati Srebrenicu je preuzet
neki način nastoji progovoriti o tabuima se začude što živ hodam. Ili iz jednog eseja koji sam, skoro kao repor-
srebreničkih tabuta, o onome za što još se barem ja tako osjećam. tažu, napisao u Potočarima za vrijeme
STAV 16/7/2021 25
