Page 25 - STAV broj 272

je obraz osramotio. Tako ti je to bilo, nas, u Varvari, i dolje u Kopčićima, dok “Ovo se i dalje ne odnosi na mlađe
moj efendija.” nisu potopljeni. I danas to učimo. Kad od 18 i starije od 65”, odgovorih mu s
su jednom dolazili profesori iz medre- nekom knedlom u grlu.
*** se, vele da to nigdje nisu vidjeli, samo “Jedva čekam i naš dan. Doći će, ako
“Hasane, jesu li i u tvoj vakat djeca u nas.” Bog da”, odgovori on.
išla na teraviju?” Nisam vidio nikoga ko tako revnosno
“Jesu. Ja sam kao dijete išao, samo *** poštuje propisane mjere i instrukcije, do
što smo mi bili raspoređeni pozadi, oko “Sad vidim da ni vama, hodžama, nije najsitnijih detalja. Čim je ukinuta mjera
vrata. Djeca k’o djeca, bili smo živahni lahko”, veli mi jedan džematlija. zabrane kretanja, požurio sam da mu ja-
i znali smo se cirlikati i ometati starije. “A što to kažeš?”, pitam ga. vim. Ne znam jesam li ga mogao nečim
E sad, kad bi se neko zasmij’o, svaki je “Pa, vidi; vi cijeli život govorite više obradovati.
čovjek smio da ga malo potegne za uho svijetu da ide u džamiju, a sad nas na-
ili opukne, bez obzira na to što mu je tu govarate da klanjamo kući. I, evo, kad ***
babo. Niko se ne bi ljutio. Još bi rek’o: smo krenuli, kad su popustili ove mje- “Himzo, šta je ono bilo jedne godine kod
‘I neka je!’” re, govorite nam da se razmaknemo u vas, ono s onim što je mrsio?”, upitah ga.
“Ustajalo se na sehur?”, pitam. safovima, a vazda nam govorili da se “A to. Pa pričao sam ja to često.”
“Jašta je. I ko je bio tvrđeg sna, mo- zbijemo.” “De opet, da zabilježim!”, zamolih ga.
rao bi ustati jer bi kroz selo išao čovjek “Eto, vidiš šta se sve može dočeka- “Bio je ramazan. Ljudi su pripremali
i udarao u bubanj. Tako se svijet budio. ti!?”, kažem mu. drva. I tako, u šumi iznad sela, grupa nas
Nije bilo satova i budilnika. To je kasni- “Neka, šućur Allahu, sve je ovo do- je vidjela nekog kako duhani, u po bijela
je izišlo iz mode kad je ramazan došao bro. Nek’ možemo doći, makar i ovako. dana, u po ramazana. Nismo vidjeli ko je.”
u zimu. Duge noći pa bilo vremena za Ne daj Bože gore! Ti znaš da ja nemam “I?”
spavanje. Ali i tada bismo našli kakva dlake na jeziku i, vjeruj mi – sve je ovo “Vjeruj mi, to je bacilo takvu ljagu na
momka koji bi prođi kroz selo i dadni zlatno kakvi smo!” cijelo selo. Svi smo se digli da saznamo ko
kakav znak da je sehur.” je taj kabadahija. Mjesecima smo tragali.
“Imate vi ovdje još jedan običaj?” *** Ma to ti je bila istraga, vjeruj, danas se
“Imamo. U nas, kad se teravija kla- “Od sutra, ako Bog da, svi se namazi za zločincem toliko ne traga koliko smo
nja, iziđemo pred džamiju i donosimo klanjaju džematile u džamijama”, obja- mi tad tražili i raspitivali se.”
salavate. Jedan od nas bi zavikao: ‘Na- vio sam na svom profilu, siguran da ću “Nađoste li ga ikad?”
srun minallahi ve fethun karib, ve be- mnoge obradovati. “Jok. Bog nek’ mu sudi. I tad je, bezbeli,
širil muminine’, a mi bismo svi uglas “Za sve džematlije, bez obzira na go- bilo svijeta koji ne posti, ali se to za živu gla-
donesi salavate. Niko se ne bi razilazio dine???”, upitao je u komentaru Meho, vu nije iznosilo među ljude. Danas su neki
dok se to ne obavi. To je bilo samo kod koji je u osmoj deceniji života. drugi aršini. Šta da ti pričam, sve vidiš!” n

STAV 21/5/2020 25