Page 67 - STAV broj 272

što sam ostavio na kapiji hranu i pošao,
čuo sam kako me otac doziva. Bio je na
spratu jedne barake. Rukama je pokušao
da se sporazumije sa mnom, odnosno da
sazna ima li u blizini milicije.
Nakon što sam mu pokazao rukama
da nema, bacio je nešto prema meni. Uzeo
sam svežanj, otvorio, a unutra je bio hljeb.
Shvatio sam da je u pitanju poruka. Kad
sam se odmakao, otvorio sam i između
dvije kriške hljeba našao napisanu poru-
ku na papiru. U poruci je stajalo: ‘Osu-
đen sam na smrt. Ubiće me’ i ime popa
kome je trebalo mati da se obrati da mu
pomogne. Riječ je o popu s kojim je otac
sarađivao kao imam. Mati je to uradila
i pop je rekao: ‘Ne brini, neće ga ubiti.’
U isto je vrijeme UDBA poslala dopis u
naše mjesto kod Gacka i tražili su da se
mještani Srbi izjasne kakav je bio moj
otac. A otac je tim komšijama pomogao
1941. godine i spasio ih likvidacije od
strane ustaša. Naime, otac je doznao da
će ustaše pobiti te Srbe i krišom je nave-
čer obavijestio komšiju šta se sprema te
da on obavijesti druge i da bježe. I tako
je i bilo, pobjegli su i spasili se. Među-
tim, pet godina kasnije oni žele odgo-
voriti UDBA-i na Ilidži riječima ‘odžu
treba ubiti’. Ali ustaje jedan među njima
i kaže: Zar se ne sjećate da nas je ‘odža
spasio’, prekori ih i ode istinita depeša o
ocu. Tako da otac preživljava, puštaju ga
na slobodu, ali nikad ga ne ostavljaju na
miru. Do smrti su ga svako malo hapsili,
isljeđivali, zatvarali pa puštali, posebno
nakon što su mene uhapsili 1949. godine.”
Moj je otac te 1946. godine imao sre-
će, a mnogi Bošnjaci na Ilidži nisu. Za-
hvaljujući zlobi komšija, bili su hapšeni
i ubijani. Desetine ih je tada ubijeno i
zatrpano u jednoj rupi na jednoj poljani
u Hrasnici koju su napravile 1944. godine
tako u tim bolovima tetura po herce- OBRAČUN KOMUNISTA S OCEM savezničke bombe. Tada su letjeli save-
govačkom kršu i udara s kamena na UZEIROM znički avioni prema Siciliji i prelijetali
kamen. A oni su za to vrijeme sjedili Upravo je preko oca Uzeira Atif do- preko Sarajeva. Ustaše su pucale na njih
ispred njegove kuće i sve to gledali i živio i prvi zvanični obračun komunista pa je jednom jedan bombarder ispustio
smijali se”, drhtavim glasom govori s njegovom porodicom odmah po dola- bombu, odnosno tu se radilo o uvezanih
svoja sjećanja Atif. sku na vlast. “Kada su došli na vlast ko- više teških bombi. Kada je pala, napra-
Ubrzo je došao red i na Bošnjake munisti, a među njima i mnogi četnički vila je ogroman krater. Mogla je u krater
Gacka i okoline: “Jedva smo živu glavu fašisti koji su preobukli uniforme, poče- stati povelika kuća. Tu rupu su komuni-
izvukli. Ni sam ne znam kako smo uspjeli li su se obračunavati s Bošnjacima. Na sti te 1946. godine koristili za ubijanje
pobjeći. Smjestili smo se u Hrasnici kod Ilidži je bila situacija takva da su Srbi Bošnjaka s Ilidže. Otac je svjedočio tim
Sarajeva, gdje je otac dobio imamsku koji su bili kmetovi kod Bošnjaka dobili noćnim odvođenjima zatvorenika, a svi
službu. Ja sam tu u Hrasnici u tih neko- zemlju na korištenje, a onda im je ona i mi rafalima. Jednu noć su to bili jaki mi-
liko ratnih godina puno izgubio, nisam dodijeljena. Oni su bili jako pokvareni traljeski rafali. Ujutru kad sam pošao u
se školovao, sve do 1944. godine, kada i s dolaskom komunista na vlast vidje- školu, čuo sam priču kako su se četnici
po nagovoru i insistiranju oca upisujem li su mogućnost obračuna s komšijama ubacili i pofatali neke Bošnjake i pobili ih.
zanat. Zanat će mi kasnije, kada budem Bošnjacima. Prokazivali su uglavnom To je bila izmišljena priča od UDBA-e.”
uhapšen kao mladomusliman, puno po- lažima svoje komšije Bošnjake UDBA-i.
moći da preživim zatvorske dane. Radio Onda su ih oni hapsili i zatvarali, islje- MLADOMUSLIMANU DELALIĆU 12
sam u radionici i nisam bio izložen tor- đivali i ubijali bez suđenja. I moj otac je GODINA ZATVORA
turi kao ‘Mladi muslimani’ koji su bili bio uhapšen. Ja bih svaki dan svraćao do Atif Delalić priključuje se pokretu
studenti. Zbog toga sam blagosiljao oca mjesta gdje su bili zatvoreni i ponio bih “Mladi muslimani” 1947. godine. “Mladi
stalno što me je dao na zanat.” ocu nešto da pojede. Jednog dana, nakon muslimani’ su tada imali ugled u našem

STAV 21/5/2020 67