Page 59 - STAV broj 302

voćke kreče pečenim krečnjakom izvađe- je vjekovima kloparala pokrećući teške posljednju mrvu snage, kližući se po ra-
nim iz trbuha Oštrog brda i isključalog u vodenične žrvnje, tu, pod samim vrelom skvašenoj obali, i čuvajući se da ih blato
vodi zagrabljenoj s Gračaničke rijeke, obi- studenice, prostire se njiva koju i danas ne sklizne u rijeku, trčali bi prema kraju
jeli ovdašnji čovjek i stećke. Djeca igraju zovu Trzan. Tu se nekada usukivao ne- polja, tamo ka jabuci na kojoj visi košulja
žmurke i kriju se iza njihovih tijela pa im vidljiv vir oko kojeg se omotavala duša od ketena stučenog na drvenim stubama
džemperčići i košuljice pobijele na leđi- ovog sela. Ovdje su se Gračanlije okuplja- i močena tu, u vodi Gračaničke rijeke. A
ma kao da su begenisani sveci. U jesen, le kada bi trebali donijeti važnu odluku, stariji bi hojkali i podstrekivali ih, uda-
kada dozriju kruške, veru se na hrbate kad se trebalo posavjetovati, ili onako, na rajući dlanovima po butinama i sjetno
vječnih kuća i ubiru mirišljave plodove, razgovor, a najčešće na proljeće, kada bi se uzdišući, dok bi njihove kćeri potajice,
a zimi krave trljaju od njih svoje vrato- novi stećak stavljao na frišak grob. Trava u sebi, bodrile onog koji im je još prošlog
ve utrnule od lanaca kojima su po cijeli je ovdje bila oguljena od tabana koja su proljeća zapeo za oko pa ga nikako cije-
dan vezane u stajama, te ih pustilo da se bubnjala po zemlji u nijemom mrtvač- lu godinu ne uspijevaju izbaciti iz misli.
časkom spuste do rijeke i napoje, pa ih kom kolu, igranom naopačke, u muku i A još bogatiji pozvali bi najhrabrije
u povratku niko ne može smiriti dok se tišini, kako bi se nečastivi zavarao i pred konjanike i najbrže konje u kraju te bi
dobro ne istrče i ne iščešu od udove ovih njegovim licem zamakao trag duši koja uskoro topot desetine kopita zatutnjio
kami. A obnoć, skrušene, kroz uske prti- odlazi u vječni smiraj i spasenje. cijelim selom da se činilo da je potres, a
ne, prikradaju im se promrzle nerotkinje S proljeća, kada okopne snjegovi i odvaljeno busenje poletalo bi ispod njiho-
pa trljaju trbuhe i uče dove sve u nadi da odnesu sa sobom tragove saonica kojima vih kopita i letjelo ponad glava smjernih
će i one jednog dana zanijeti i ispuniti su prevoženi gorostasni krečnjački kame- jahača i padalo posvud po Trzanu, dobu-
kuću dječijom grajom. novi za stećke, a odjek udaraca dlijeta u jući poput topovske đuladi. Najbogatiji
U ljeto, kad u vrelini džemre proključa rukama kovača zakrili se cijelim selom, bi ponekad organizirali i prave viteške
vazduh pa se svaka stvar razmrlja na pro- nastupili bi, jedan za drugim, dani sve- turnire, pa bi se uz zvukove koje bi iz
vidnom platnu postojanja te se, na korak čanosti. Bile su to posvete onima koji svojih truba ispuštali svečano odjeveni
od fatamorgane, ova bijela kamena tijela umriješe od prošle zime pa im se tek ove, trubači smrtonosno sudarili konjanik s
rašire u čaršafe i ćefine, krenule bi okolo gore pod Oštrim brdom, mogao usjeći konjanikom i koplje s kopljem. Tako se
procesije na čelu s djevicama i bjeloko- kamen za vječnu kuću. Žene bi na glava- život razdvajao od smrti i slavila vječnost.
som muškom djecom, a iza njih išle bi ma donosile hrgare s hranom, a muški bi Sve to bilo bi uduplano ako bi u ka-
hodže iz svih okolnih sela, pa onda brkati svijet hvatao ovnove za uvijene rogove i snu jesen krenula kakva opaka bolest i
muškarci i žene pod šamijama, svi ponav- obarao ih na zemlju, pa bi se o čas posla zasijala sjeme smrti svud po selima, kao
ljajući kišne dove i moleći Svevišnjeg da nad žarom, na ražnju zaokrenulo peče- one godine kada se mnogi razbolješe, a
konačno otvori nebo i pusti pljusak i da ih nje i zamirisalo bi cijelim selom. Okolo među njima i vojvoda Vukmir, prvi među
ne mori sušom, žeđom i nerodnom godi- bi kružila nijema kola i samo bi odjeki- plavokrvim Zlatonosovićima. Kažu da
nom. A poslije, kada bi kiša polila svijet vao glas predvodnika odbijen od topot je to bilo 1413. po rođenju Krista i da je
i huknula tako gusta trava koja bi za čas tabana koje bijesno biju po goloj zemlji. zima sve okovala – siječe siječanj lede-
smorila i najvještijeg kosca, sjelo bi se Kada bi bogatiji podizali stećak za nom sabljom kao sječivom. Led stisnuo
podno kamena i leđa oslonilo o njegove nekog svog, ne samo da bi morao biti udove Jale i Spreče, a preko Soli i Dra-
hladne grudi. Smotala bi se škija i dim najveći i s najljepšim ukrasima već bi mešine i preko Tatarice zvižde sleđeni
pustio da ga vjetar razvijava niz vrijeme. organizirali i obdulju. Tad bi se odozgo, vjetrovi i protežu se besramno sve do
U tom trajnom i neprekidnom dosluhu niz riječno korito, najbrži mladići iz ci- Gostilje. Plesala je tada smrt cijelu zimu
s davnim precima čovjek bi se često za- jele Soli, i iz Spreče, i s Dramešine, po- među krovovima u cijeloj župi i cerila se
mislio nad vlastitim postojanjem pa bi mamili kao da trče svoju posljednju trku. pod strehama. A vojvoda Vukmir bijaše
potonuo u jezera mašte i tad zamišljao Znali bi oni da ih oči djevojačke mjerka- toliko bolestan da mu ni jedan ljekar ne
život kakav se odmotavao ovdje nekada, ju i da su došle zbog njih i njihove trke. mogaše pomoći. Motale su se po cijeloj
u vrijeme kada je ovim uzvišenjem zva- I kao izbezumljeni, istiskujući iz sebe i Spreči razne vidarice i bajalice i gatare i
nim Jasik, na ovoj njivi koju od pamtivi-
jeka zovu Obljak, kosio nekakav druga-
čiji kosac, do kojeg još ne bijaše došao ni
duhan, ni paradajz, ni krompir, ni smrt
koja ga polegnu baš pod ovaj kamen pod
kojem on sada sjedi i domišlja u svojoj
mašti svakojake stvari. Tako čovjek biva
u ravnini sa samim sobom i sa svijetom
oko sebe i svakodnevna opomena ovih
bijelih spomenika ne da mu da se uzoho-
li i da glavu podigne više nego što mu je
dovoljno da vidi put ispred sebe i svoju
životnu stazu koju mu je sudbina iscrta-
la ispred njega i kojom valja proći. Ako
ni zbog čega drugog, onda im, kameno-
vima ovim, samo zbog toga treba posve-
titi svaku pažnju i vratiti im svaki dug.
NIJEMO KOLO
Dolje, preko ceste, prema uskom
koritu stidljive Gračaničke rijeke, koja

STAV 17/12/2020 59