Page 57 - STAV broj 302

Ovo moje dijete, ova moja Nudžejma,
nekako mi se uvukla pod kožu i, kad bi se
okupi njih četvero moje djece, onda bi ona
mene zagrlila i govorila: ‘Je l de, babo, ti
mene najviše voliš?’ Nisam joj gotovo ni-
kad odgovarao na takva pitanja. Ona bi se
osmjehnula i rekla: ‘Nećeš ti to pred njima
da kažeš.’ Gotovo nikad je nisam zvao nje-
nim imenom. Ona i njena sestra Sadžida
za mene su bile – sinovi. Tako sam ih naj-
češće zvao, pa tek onda mog sina Amara i
mog sina Abdullaha. Moja supruga je in- Nudžejma
sistirala da ona ogasuli svoje dijete. Sestra Halilović-
-Voloder
Sadžida učinila je to s njihovom majkom. Nudžejma Halilović- s babom
-Voloder sa suprugom
Molio sam ih da popiju nešto za smirenje. Amirom i sinom Hamzom Muderrisom
Nijedna me nije poslušala. Bio sam u dile-
mi da tražim hitnu da bude tu blizu ili da
zovem nekog od tehničara da budu tu. Htio
sam da vidim koliko su snažne. Kad sam
poslije toga sa svojim sinovima Amarom
i Abdullahom poljubio moju Nudžejmu,
izgledala mi je kao da je zaspala s osmije-
hom na licu. Imala je neopisivi nur. Čini
mi se da je bila ljepša nego u vremenu dok
se nije bila razboljela...
Moram vam reći da sam se puno ispla-
kao. Onda mi je supruga kazala da bi voljela
da njena Nudžejma bude ukopana negdje
blizu, da može njen mezar posjećivati sva-
ki dan. Rekao sam NE. Moja Nudžejma je
rođena u Konjicu, prve korake napravila
je u Konjicu i prve zijane je napravila u
Konjicu, tu na Orašju. Ona je bila moja Iz porodičnog
radost. Udala se u Konjic i imala snove da albuma
u Konjicu pravi kuću i da u njemu živi.
Željela je i ovo drugo dijete nakon Hamze,
koji ima samo dvije i po godine. Hamza
je bio posljednjih dana kod nas. Kad se
sastane sa svojim tetićem Ahmedom, sve
prevrnu po kući, a meni nije žao..., samo
da se ne povrijede. Zbog toga sam odlučio
da moja Nudžejma, koja je rođena ovdje
u herojskom Konjicu, bude ovdje i uko-
pana. Meni Konjic nije daleko. Meni je
Konjic prirastao za srce isto kao i moja
rodna Žepa.”

UKOPANA NA MEZARJU MUSALLA
Nakon klanjanja dženaze, Nudžejma
je ukopana na konjičkom mezarju Mu-
salla. Vraćajući se s mjesta ukopa rahme-
tli Nudžejme, posjetio sam i mezar rah-
metli Zulfikara Zuke Džumhura, jednog Detalji s dženaze
od najpoznatijih Konjičana svih vremena.
Zanimljivo je da je on rođen u Konjicu i, rahmetli Afana Hajduka, velikog borca Eto, bi joj suđeno da u cvijetu mlado-
nakon 69 godina života, putovanja po ci- za zaštitu kulturnog i prirodnog naslije- sti preseli na ahiret, da ostane željna zagr-
jelom dunjaluku, po vlastitoj oporuci, 29. đa, dobrog i plemenitog insana. ljaja sina Hamze, muža Amira, roditelja,
novembra 1989. godine ukopan je u Konji- Rahmetli Nudžejmu poznajem od vre- braće, sestre i ostalih najmilijih. I kao što
cu. Mlada Nudžejma je, kao i Zuko, rođe- mena kad je bila djevojčica. Tada je išla u kaže njen babo Muderris: “Subhanallah, u
na u Konjicu i najveći dio života provela osnovnu školu i u mekteb. Uvijek je bila toku otpora oružanoj agresiji želio sam da
je van rodnog grada, te mu se, također u razdragana. Zvala bi me zemljakom – svojim budem šehid. Nije mi se uslišila ta želja.
mjesecu novembru (26. novembra 2020), Konjičaninom. I kasnije, kao učenica Gazi Moja Nudžejma je, inšallah, postala šehid
i na tabutu ponovo vratila. U aleji nišana Husrev-begove medrese, rado je govorila o i ona će se zauzimati za nas.”
na Musalli prepoznao sam još mnoga zna- svom i mom Konjicu. Otkako je upisala studij Neka je rahmet njenoj plemenitoj
na i draga imena, među kojima je i ime i udala se u naš Konjic, nisam je više viđao. duši. n

STAV 17/12/2020 57