Page 58 - STAV broj 302

DRUŠTVO

Gračanica kod Živinica

živi sa svojim stećcima

NIJEMO KOLO

NA TRZANU

Ovo selo, jugoistočno od Živinica, kojem se dolazi dvanaest
kilometara dugom cestom koja drobi ravnice iščezlih panonskih

Piše: Izet PERVIZ mora, zgrljepilo se oko svojih drevnih mašeta. I tako šest stotina
godina, u vjekove i u stoljeća, prosijavajući život kroz običaje,

kroz priče i legende, u mit spasonosni da ga skrase.

ijele se stećci u Gračanici Selu. u stelu, tamo zastalim u stub, tu pod ja- sve do zore, a onda je, ljut, trgnut iz svog
Opkoljeni kućama, sred naselja, bukom sraslih u ploču ili čučnulih pod bunila horozijim zapjevanjem, iz obije-
stoje oni tako, svakodnevni kao sljeme... I tako šest stotina godina, u vje- sti podigao na njih kramp i bez milosti
Bglave bundeva u travi. Izmiješani kove i u stoljeća, prosijavajući život kroz ih raspalio po čelu. U mnogim mjestima
s ćumezima i stajama sklepanim na brzu običaje, kroz priče i legende, u mit spa- širom ove zemlje nazivaju ih imenima
ruku, s tek stasalim kalemljenim voćka- sonosni da ga skrase. dalekim i stranim, kao da ih je neka tu-
ma, s ogradama rascvjetalih bašča, pod đinska ruka donijela čak ovamo i zasadi-
prozorom ili uz kućni duvar, onkraj ži- ŽIVOT SA STEĆCIMA la u nevinu zemljicu bosansku, kao da u
vica, u sjenama zarumenjelog paradajza, U većini mjesta u Bosni stećci su njima ništa njihovog nema. Tamo kažu:
sasvim tiho samuju oni svoje razbokorene pokraj sela, ili sasvim izdvojeni na kakvom grčko greblje, kaursko greblje, svatovsko
vjekove. Otkucava među njima bilo du- brijegu, često zarasli u šiblje, u korov i u greblje, daleko im crna kuća bila. Ovdje
boke tuge, ali ne za vremenima prošlim i drač, zagubljeni su u šumi da ih ne mo- ih niko ne zove tako. Svi će vam reći da
za čovjekovim usudom, već tuge koju bi u žeš ni pronaći, sirotinjski skupljeni uz je to bogumilsko greblje i da su u njemu
grudima svojim, da postojati može među mezarje ili uz groblja, ili pak oklopljeni sahranjeni oni koji su nekada živjeli u
ljudima, nosio vječnik, insan osuđen da modernim bezobzirnim grobnicama s če- njihovom selu. Jer, ovdje su stećci izmi-
niti mre niti zaboravlja, već da pamti i lima crnim od mramora. Često su sasvim ješani s kućama, očuvani, a pokušaj da
da traje uporedo s vremenom sve dok i potonuli u zemlju, razbijeni, ili iščupa- se malterom jednom od njih vrati rame
ono ne skonča negdje u dalekim zabiti- ni iz crnice i uzidani u zid dvora, kuće koje su mu otkinuli mrazevi i kiše kazuje
ma vječnosti. ili bogomolje. Nisu rijetki ni oni koje je da ovdašnji čovjek brine o njima i da je
Ovo selo, jugoistočno od Živinica, naivni lopov, slušajući legende o tome svjestan važnosti priča koju kazuju svo-
kojem se dolazi dvanaest kilometara du- kako su pod tim mramorjem zakopani jim nijemim kamenim tijelima.
gom cestom koja drobi ravnice iščezlih bogati vlastelini i u grob im položene Navikle su Gračanlije živjeti s ovim
panonskih mora, zgrljepilo se oko svojih sinije pune zlata, srebra i dragog kame- drevnim kamima. U rano proljeće, prije
drevnih mašeta, gdjegdje uspravljenih nja, bezobzirno prevrnuo i jadan kopao nego što sokovi krenu kroz stabla, kada se

58 17/12/2020 STAV