Page 61 - STAV broj 302

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Naše uloge nastavljaju živjeti bez nas
KARAĐOZ

Život je čudan. Ljudi više vole vjerovati u izmišljotine negoli u golu istinu.
Gola istina samo je to. Istina. I to još gola. Čak i da je riječ o lascivnosti,
ne vjerujem da bi ikome bila zanimljiva. Uvjerljiva je to igra. Nikad se
nisam bojao ničega.
Piše: Nisam bio ni divlji. U jednom dijelu svog života bio sam vrlo jak.
Irfan HOROZOVIĆ
Zato što sam to želio.

vako od nas misli da je dobar i glumca, kako ga opisuju. Lutke i foto- Napisao sam nekad priču Teatar sjena,
čovjek u lošem svijetu. Zato se grafije iz tog vremena mogu se vidjeti u koja govori o onom što sam iz ovog svijeta
tako teško snalazimo. sarajevskom muzeju. vidio u tom svijetu. Historijski podatak
SKako bismo se samo snalazili Zašto je ugledni pisac s naših prostora kojim sam se poslužio umnožio je te sje-
da je obratno?! svom mračnom liku dao njegovo ime? U ne do mnogo više značenja.
I kako bismo uživali da mi malo bu- svom najsvjetlijem djelu. Zašto? Stari moj I vidio sam u svemu tome nastanak
demo pokvareni?! Jer, za razliku od njih, profesor na to nije odgovarao. Jer ga niko Novele od Stanca.
mi smo dobri. nije ni pitao. Održao je samo predavanje Teatar je uvijek bio institucija.
Uvijek je to tako. Čak i u Išaretu. Ne o Crnookom, jednako nadahnuto, kao što U nekim polisima i na nekim mje-
znam šta bi na to kazao Saroyan, šutio bi je govorio o tri svoja pisca (Shakespeare, stima bio je granica između umjetnosti i
vjerovatno, jer nije bio dan za rasprave. Molière, Goethe). vjere, tj. moći. Na mnogima je to ostao i
Zato što mi je sugovornik izgledao ljutito. “Fra Jovan-beg je to uživo mogao dan-danas. Niko o tom i ne razmišlja jer se
Baš ljutit. Premda njegovo lice nije poka- vidjeti i vjerujem da to nije propustio. to čini nečim pretpotopski predviđenim.
zivalo srdžbu. Više je ličilo na osmijeh. Kako i bi? Nevjerovatan događaj za te Dubrovačke su frančezarije (Jarac u
Kao u igri sjena. godine. Osobito ukoliko je s njim bila i pameti, Tarto i sl.) neosjetno bile uvod u
– Mimikrija. neka gospođica...” kraj vlastite države. Neki bi kazali da je
– Ne, nego mimikriandrija. Tako mi je govorio čovjek koji je iz- tvrdnja pretjerana. Međutim, istinita je.
– Šta ti je to? Nova riječ? mišljenim nadimkom karakterizirao pis- Zahvaljujući malom Korzikancu, narav-
– Da. Neologizam. ca o kojem je govorio. Zaista impresivno. no. I jednom njegovom generalu koji još
– Nešto valjda i znači? Bilo je to mnogo prije nego što je Ju- uvijek ponegdje ima spomenik.
– Znači. Slično, ali drukčije. Lingvi- rislav Korenić oživio lutke i njihove sje- HADŽI DŽEVAD: Hoćeš li potpisati?
stička igra. Stvar je u tom da se ne prika- ne do živih glumaca i živih slika u neza- KARAĐOZ: Zašto bih potpisao?
žeš kao opasan, nego kao vrijedan. Mimi- boravnom nizu igara na čelu s Rejhanom Život je čudan. Ljudi više vole vjero-
kriandrijska strategija. I taktika. Demirdžićem (o Zrnčiću i Mičiću da i ne vati u izmišljotine negoli u golu istinu.
– Naravno, to je ustvari lopovska govorimo). Gertruda Munitić u svemu Gola istina samo je to. Istina. I to još gola.
strategija. tome je posebna priča. Čak i da je riječ o lascivnosti, ne vjeru-
– Zar i nisu sve lopovske? Znaju to Tu negdje poigrao sam se i sam s ime- jem da bi ikome bila zanimljiva. Uvjer-
oni dobro... nom, odajući mu počast, u burleski o Ari- ljiva je to igra.
– Koji oni? fu Tamburiji (nevjerovatnom liku o ko- Nikad se nisam bojao ničega.
– Zašto pitaš ono što znaš?! jem sam pisao mnogo više nego što sam Nisam bio ni divlji.
– Kao Karađoz? objavio). Nenametljivo sam promijenio U jednom dijelu svog života bio sam
– Valjda. Kao što neke glumce voliš, a ime, dovoljno da ostane prepoznatljivo, vrlo jak.
neki su ti neprijatni i tome nema pomoći. i dao mu ulogu parodijskog zaljubljeni- Zato što sam to želio.
Vidio sam ga u Etnografskom muzeju ka u vjerovatno najpoznatijoj dramskoj Nisam imao problema s mogućim
grada, u kojem sam učio teatrologiju. Među ljubavnoj priči. Pošto je bila riječ o stu- uličnim ili drugim sukobima. Koji su
izložbenim predmetima. Kako primjeren dentskom teatru, izabrani glumac bio je to poželjeli, odustali bi nakon što bi me
prostor. Stvoren za Karađoza i njegov te- zaista izabrani. pogledali u oči.
atar sjena. Predstava je došla odnekud s Jedne godine, nešto iza svih tih do- Potom su mi ostale samo oči.
Istoka i bila istinsko čudo. Glasovima sje- gađaja, vidjeli smo se na moru. Bio je Valjda je to tako u životu.
na, osim glumaca, pomagali su i zvukovi gostujući konobar. I tako prikupljao no- HADŽI DŽEVAD: Zašto je život
udaraljki koji su davali ritam predstavi. vac za život i nastavak studija. Ozbiljan, tako složen?
Svi događaji zaista su živjeli i uvlačili nas uslužan, ali i dalje u oku Karađoz (ili, kao KARAĐOZ: Ne znam. Nisam ga ja
u svoje male sjene. Fascinantno. kod mene – Karađoloz). slagao.
Mnogo godina prije nego što ću pro- Život se nastavlja s našim ulogama HADŽI DŽEVAD: Odbijaš svoju
viriti u ovaj svijet održana je posljednja ili naše uloge nastavljaju živjeti bez nas. odgovornost?!
takva predstava u Sarajevu. Posljednja Likovi koje srećemo toliko liče na lut- KARAĐOZ: Ne odbijam. Samo ži-
predstava Hasiba Ramića, mađioničara ke, ili sjene, da je to ponekad nepodnošljivo. vim. n

STAV 17/12/2020 61