Page 71 - STAV broj 371

prostora teško odmiču od teme rata, koja “Pisanje o ratu danas
je, doduše, svevremenska. Uz to smo ga
pitali i “zašto ne eskapizam”. također može biti neka
“Pisanje o ratu danas također može vrsta eskapizma. Izvorno,
biti neka vrsta eskapizma. Izvorno, eska-
pizam je bijeg od svakodnevnice, a rat je eskapizam je bijeg od
nesvakidašnji događaj. Rat je sa svojim svakodnevnice, a rat je
pretjerivanjima u svemu, u patnji, u iz-
držljivosti, u mržnji, u snovima, savrše- nesvakidašnji događaj. Rat
no tlo za književnost, od Ilijade do danas. je sa svojim pretjerivanjima
Opsada Sarajeva je jedan od najvažnijih
događaja 20. stoljeća i toliko je toga na- u svemu, u patnji, u
pisano o njoj da se više i ne mora pisa- izdržljivosti, u mržnji, u
ti. A zašto se ne bi pisalo, ako se već ne
mora”, stava je on. snovima, savršeno tlo za
Pošto je roman Vedran i vatrogasci su- književnost, od Ilijade do
štinski dokumentaristički, pretpostaviti
je da nije lišen angažmana. Međutim, ako danas. Opsada Sarajeva je
već nije lišen angažmana, autor nam poku- jedan od najvažnijih događaja
šava objasniti je li onda ideološki obojen.
“Već sam govorio o ideološkom, pa 20. stoljeća i toliko je toga
i političkom kontrastu glavnih junaka, napisano o njoj da se više i ne
s jedne strane Vedrana i vatrogasaca s
druge. On je apatrid i pacifist, oni nisu; mora pisati. A zašto se ne bi
on je bliži ljevici, oni su konzervativci. pisalo, ako se već ne mora?!”.
Ovaj roman bi bio ideološki kada bi su-
gerirao da je jedan junak bolji od drugog
zbog svog političkog stava ili socijalnog S obzirom na to da je do sada bio po-
statusa. To nije slučaj, roman prevazilazi znat kao književni kritičar i esejista, kazao
žanrovsku matricu koja predviđa podjelu nam je i to koliko mu je bilo teško/lahko
na pozitivne i negativne junake. Autor ni pristupiti pisanju književnosti.
razvoj radnje neće dati za pravo jednom “Još je Flaubert govorio da su kriti-
došao do ljudi koje vjerovatno nikada ne junaku nauštrb drugog. Naprotiv, upr- čari neuspjeli pisci. Nakon što su mnogi
bih pronašao. Nije bilo dovoljno uključiti kos svim ideološkim, političkim i soci- kritičari i skoro svi pisci, cijeneći auto-
diktafon ili postaviti površna pitanja. Ako jalnim razlikama, koje su vidljive i među ritet Flauberta, posvjedočili u korist ove
želite uzburkati nečije sjećanje, nije do- samim vatrogascima – recimo, Mesud i opaske, nije lahko proturječiti. Poezija je
voljno da ga pitate o nekom događaju od Slinić su antitetički karakteri – uprkos, od svojih početaka poimana kao neka vr-
prije tri decenije, potrebno je pitati ga o dakle, svim razlikama, koje bi bile kruci- sta magije. S nadrealističkom pobunom
nekim konkretnim detaljima tog događa- jalne za ideološki roman, ovdje junaci na protiv razuma, ovaj je mit o poeziji kao o
ja. Potreban je Proustov kolačić ili ono što kraju dijele istu sudbinu: poraz. Sudbina organskoj, nepatvorenoj djelatnosti doži-
Claude Lanzmann zove ‘spravom’”, govo- ima svoje zakone ravnodušne prema ljud- vio klimaks. Ideja na kojoj počiva i danas
ri nam uz riječi da je upravo zato ključna skim htijenjima i mislima. Zahvaljujući je rasprostranjena, ne samo u gimnaziji.
stvar bila dobro se pripremiti, naučiti što svojim izuzetnim djelima i veličanstve- Možda kritičar može postati dobar bele-
je više moguće o predmetu, a onda usmje- noj energiji koju glavni junaci ulažu da trist ako počne pisati loše kritike; ne go-
ravati sagovornike. bi nadvladali mračnu stvarnost opsade – vorim to slučajno, jer naši savremeni pisci
taj poraz koji dožive je blistav, ali je i da- kao da pišu sve same loše kritike. Umjesto
PISANJE O RATU KAO ESKAPIZAM lje poraz”, objašnjava nam te napominje da se samo našalimo u vezi s time, vrijedi
Harisa Imamovića pitali smo hoće li da je za ideološku književnost potrebno podsjetiti i na onu tradiciju čiji je začetnik
se složiti s konstatacijom da se autori ovih “malo više optimizma”. Poe s ‘Filozofijom kompozicije’, a nastav-
ljaju je Baudelaire, Mallarmé, Valéry, Ma-
jakovski, Mann, Kiš. Književnost se, kao
i sama mašta ili moć osjećanja, ne može
svesti na polje racionalnog, ali ona je du-
boko svjesna, promišljena djelatnost. Ma-
šta kreira, ali razum oblikuje. Činjenica da
su zagovornici i jednog i drugog pristupa
pisali dobru poeziju, ili lošu, ako nisu imali
talenta, ukazuje na relativnost svake knji-
ževne doktrine, pa i ove”, njegove su riječi.
Na samom kraju, Haris Imamović
kaže da bi, ako bude nastavio pisati knji-
ževnost, volio pisati nešto slično Vedranu
i vatrogascima, jer je, zahvaljujući metodu,
bilo neizvjesno, pa čak i zabavno, iako je
povremeno bilo iscrpljujuće. n

STAV 15/4/2022 71