Page 70 - STAV broj 371
P. 70

KULTURA



          godine živi u strogom centru grada, Stro-
          ssmayerovoj ulici, i osjeća onu dobro po-
          znatu snažnu distancu prema novopridoš-
          lim sugrađanima (skromnijeg obrazovnog
          stepena) koja nerijetko prelazi u otvoreni
          prijezir. S druge strane, sarajevski vatrogasci
          Kenan Slinić i Mesud Jusufović potječu s
          Vratnika, rubnog dijela grada, praktični su
          ljudi, ambiciozni, imaju znatno snažniju
          etničku i patriotsku svijest, politički su
          desnije, ne proizvode niti konzumiraju
          visoku kulturu. Također, vatrogasci su, iako
          harizmatične ličnosti, ipak neodvojivi od
          kolektiva kojem pripadaju, dok je Vedran
          u toj mjeri individualac da je njegova
          pripadnost Sarajevskoj filharmoniji – posve
          efemerna. U kontrapunktu su dvije mu-
          zičke linije međusobno suprotstavljene,
          ali se usklađuju i upotpunjavaju, stapajući
          se u jedinstvenu, složenu i unutar sebe di-
          namičnu cjelinu. Isto je i s kompozicijom
          ovog romana. Priče o Vedranu i vatrogas-
          cima bacaju posebno svjetlo jedna na dru-
          gu, upotpunjavaju se i prepliću, te zajedno
          uspijevaju obuhvatiti složenost svijeta ka-
          kvu ne bi mogle ispričane samostalno, ne-
          zavisno jedna od druge. Možda bi se neko
          i dosjetio da napiše pojedinačno romane
          o Vedranu i vatrogascima, iako niko nije
          dosad, ali ne vjerujem da bi iko drugi spo-
          jio te dvije priče”, kaže nam.
            “Kao u učenju o jingu i jangu”, nastav-
          lja autor ovog romana, “u jednoj priči ima   “Znao sam pročitati stotine i stotine stranica da bih na koncu
          elemenata druge i obratno. Naprimjer, iako
          apatrid, Vedran je, kao i Slinić, dobitnik   pronašao građu za jednu ili pola stranice romana. Međutim,
          ‘Zlatnog ljiljana’ i stalo mu je do toga; on   svaki put mi je to čitanje sekundarne građe bilo i neka vrsta
          uvijek ističe značaj svoje borbe za grad i
          državu s gudalom i grifbretom u rukama.   propedeutike, da bih što bolje uronio u svijet opsade. Ne znam
          Ponekad u njemu čak proradi nacionalna  ni koliko sam izvještaja, knjiga, dokumenata, članaka pročitao.
          samosvijest, naprimjer kada, svirajući u
          zapaljenoj Vijećnici uz očev portret, želi   Sjećam se, recimo, da sam upravo u vašem magazinu našao jedan
          poručiti Zagrebu i Beogradu: ‘Eh, evo vam,  za ovu knjigu vrlo koristan članak Nedima Hasića o španskom
          niste sve popalili, evo ima još umjetnosti,   fotografu Gervasiju Sánchezu, jednom od mojih junaka.”
          evo babe, a evo i mene.’ Nadalje, Vedran i
          Slinić dijele isti, skoro pantagruelski, gro-
          teskni senzibilitet i specifični sarajevski   vremenu, već se o njima govori s distance   građe bilo i neka vrsta propedeutike, da bih
          idiom bosanskog jezika. Iako proizlazi iz   od skoro tri decenije, što umanjuje dramske   što bolje uronio u svijet opsade. Ne znam
          konzervativnog miljea i nastoji mu ostati   efekte i donosi jednu epsku perspektivu”,   ni koliko sam izvještaja, knjiga, dokume-
          lojalan, Slinić redovno skrnavi tradicio-  ističe autor uz napomenu da drama u Ve-  nata, članaka pročitao. Sjećam se, recimo,
          nalni moral, buni se protiv autoriteta, baš   dranu i vatrogascima često nije u zbivanju,   da sam upravo u vašem magazinu našao
          kao i Vedran, potvrđujući da se dva čovje-  već u saznanju.          jedan za ovu knjigu vrlo koristan članak
          ka, čak i kad su sušta suprotnost, nikad u   Prikupljanje građe za pisanje ovog do-  Nedima Hasića o španskom fotografu Ger-
          potpunosti ne razlikuju.”         kumentarnog romana, prema vlastitom   vasiju Sánchezu, jednom od mojih junaka.
            “Iako ovaj roman jeste tragedija, u ši-  priznanju pisca, trajalo je godinama. On   Primarnu građu sam pronalazio u arhi-
          rem smislu, on nema kontinuitet radnje u   je dijeli na primarnu i sekundarnu – prva   vima kao što su privatna arhiva Mesuda
          klasičnom smislu. Opsada kao okvir rad-  govori neposredno o akterima romana i   Jusufovića, arhive Zadužbine ‘Lebbeus
          nje ima svoj početak i kraj; roman prika-  događajima, dok mu je druga više služi-  Woods’, Kantonalnog suda u Sarajevu,
          zuje nekoliko slika koje su sve smještene   la da bi se uživio u atmosferu, stekao širi   Haškog tribunala i Američkog kongresa,
          u taj okvir, ali ne proizlaze direktno jed-  pregled opsade s historijski svim značaj-  videoarhiv ‘Associated Pressa’ dostupan
          na iz druge. Struktura je raspršena. Rad-  nim dimenzijama, te našao poneki kori-  na YouTubeu i mnoge druge. Građu sam
          nja ne hrli naprijed ka (tragičnom) kraju.   stan detalj za sižejno oblikovanje.  nalazio čak i na blogovima, objavama na
          Ovaj roman počinje od kraja; nakon što   “Znao sam pročitati stotine i stotine   društvenim mrežama, svemu onome što
          je prošao kroz opsadu netaknut, Vedranu   stranica da bih na koncu pronašao građu   čini digitalni prostor. Temeljna građa bili
          su ljekari u miru amputirali nogu. Drugi   za jednu ili pola stranice romana. Među-  su intervjui koje sam radio uživo ili pu-
          događaji se, također, ne odvijaju u realnom   tim, svaki put mi je to čitanje sekundarne   tem aplikacija, zahvaljujući kojima sam



         70  15/4/2022 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75