Page 70 - STAV broj 371

KULTURA

godine živi u strogom centru grada, Stro-
ssmayerovoj ulici, i osjeća onu dobro po-
znatu snažnu distancu prema novopridoš-
lim sugrađanima (skromnijeg obrazovnog
stepena) koja nerijetko prelazi u otvoreni
prijezir. S druge strane, sarajevski vatrogasci
Kenan Slinić i Mesud Jusufović potječu s
Vratnika, rubnog dijela grada, praktični su
ljudi, ambiciozni, imaju znatno snažniju
etničku i patriotsku svijest, politički su
desnije, ne proizvode niti konzumiraju
visoku kulturu. Također, vatrogasci su, iako
harizmatične ličnosti, ipak neodvojivi od
kolektiva kojem pripadaju, dok je Vedran
u toj mjeri individualac da je njegova
pripadnost Sarajevskoj filharmoniji – posve
efemerna. U kontrapunktu su dvije mu-
zičke linije međusobno suprotstavljene,
ali se usklađuju i upotpunjavaju, stapajući
se u jedinstvenu, složenu i unutar sebe di-
namičnu cjelinu. Isto je i s kompozicijom
ovog romana. Priče o Vedranu i vatrogas-
cima bacaju posebno svjetlo jedna na dru-
gu, upotpunjavaju se i prepliću, te zajedno
uspijevaju obuhvatiti složenost svijeta ka-
kvu ne bi mogle ispričane samostalno, ne-
zavisno jedna od druge. Možda bi se neko
i dosjetio da napiše pojedinačno romane
o Vedranu i vatrogascima, iako niko nije
dosad, ali ne vjerujem da bi iko drugi spo-
jio te dvije priče”, kaže nam.
“Kao u učenju o jingu i jangu”, nastav-
lja autor ovog romana, “u jednoj priči ima “Znao sam pročitati stotine i stotine stranica da bih na koncu
elemenata druge i obratno. Naprimjer, iako
apatrid, Vedran je, kao i Slinić, dobitnik pronašao građu za jednu ili pola stranice romana. Međutim,
‘Zlatnog ljiljana’ i stalo mu je do toga; on svaki put mi je to čitanje sekundarne građe bilo i neka vrsta
uvijek ističe značaj svoje borbe za grad i
državu s gudalom i grifbretom u rukama. propedeutike, da bih što bolje uronio u svijet opsade. Ne znam
Ponekad u njemu čak proradi nacionalna ni koliko sam izvještaja, knjiga, dokumenata, članaka pročitao.
samosvijest, naprimjer kada, svirajući u
zapaljenoj Vijećnici uz očev portret, želi Sjećam se, recimo, da sam upravo u vašem magazinu našao jedan
poručiti Zagrebu i Beogradu: ‘Eh, evo vam, za ovu knjigu vrlo koristan članak Nedima Hasića o španskom
niste sve popalili, evo ima još umjetnosti, fotografu Gervasiju Sánchezu, jednom od mojih junaka.”
evo babe, a evo i mene.’ Nadalje, Vedran i
Slinić dijele isti, skoro pantagruelski, gro-
teskni senzibilitet i specifični sarajevski vremenu, već se o njima govori s distance građe bilo i neka vrsta propedeutike, da bih
idiom bosanskog jezika. Iako proizlazi iz od skoro tri decenije, što umanjuje dramske što bolje uronio u svijet opsade. Ne znam
konzervativnog miljea i nastoji mu ostati efekte i donosi jednu epsku perspektivu”, ni koliko sam izvještaja, knjiga, dokume-
lojalan, Slinić redovno skrnavi tradicio- ističe autor uz napomenu da drama u Ve- nata, članaka pročitao. Sjećam se, recimo,
nalni moral, buni se protiv autoriteta, baš dranu i vatrogascima često nije u zbivanju, da sam upravo u vašem magazinu našao
kao i Vedran, potvrđujući da se dva čovje- već u saznanju. jedan za ovu knjigu vrlo koristan članak
ka, čak i kad su sušta suprotnost, nikad u Prikupljanje građe za pisanje ovog do- Nedima Hasića o španskom fotografu Ger-
potpunosti ne razlikuju.” kumentarnog romana, prema vlastitom vasiju Sánchezu, jednom od mojih junaka.
“Iako ovaj roman jeste tragedija, u ši- priznanju pisca, trajalo je godinama. On Primarnu građu sam pronalazio u arhi-
rem smislu, on nema kontinuitet radnje u je dijeli na primarnu i sekundarnu – prva vima kao što su privatna arhiva Mesuda
klasičnom smislu. Opsada kao okvir rad- govori neposredno o akterima romana i Jusufovića, arhive Zadužbine ‘Lebbeus
nje ima svoj početak i kraj; roman prika- događajima, dok mu je druga više služi- Woods’, Kantonalnog suda u Sarajevu,
zuje nekoliko slika koje su sve smještene la da bi se uživio u atmosferu, stekao širi Haškog tribunala i Američkog kongresa,
u taj okvir, ali ne proizlaze direktno jed- pregled opsade s historijski svim značaj- videoarhiv ‘Associated Pressa’ dostupan
na iz druge. Struktura je raspršena. Rad- nim dimenzijama, te našao poneki kori- na YouTubeu i mnoge druge. Građu sam
nja ne hrli naprijed ka (tragičnom) kraju. stan detalj za sižejno oblikovanje. nalazio čak i na blogovima, objavama na
Ovaj roman počinje od kraja; nakon što “Znao sam pročitati stotine i stotine društvenim mrežama, svemu onome što
je prošao kroz opsadu netaknut, Vedranu stranica da bih na koncu pronašao građu čini digitalni prostor. Temeljna građa bili
su ljekari u miru amputirali nogu. Drugi za jednu ili pola stranice romana. Među- su intervjui koje sam radio uživo ili pu-
događaji se, također, ne odvijaju u realnom tim, svaki put mi je to čitanje sekundarne tem aplikacija, zahvaljujući kojima sam

70 15/4/2022 STAV