Page 65 - STAV broj 371

jasna, ali tada nema fajde od tog saznanja. Sad možemo vidjeti Magazin “Stav” u
zašto je, Allahu alem, u kazivanju ovome što smo imali u neko-
liko dersova prije, naveo primjer Faraona. I kako je vehm (uo- dogovoru s aktuelnim
brazilja) djelovao na njega. Narod je njemu skandirao, njegovoj mesnevihanom hadži
vlasti klicao da je on božanstvo i on je poput aždahe zinuo na to
sve, želeći još više tih pohvala. Zašto faraon? Sad na kraju učitelj hafizom Mehmedom
ovako govori. Ovdje hz. Mevlana prekida priču o učitelju, a hoće Karahodžićem
da nam ukaže na nešto drugo i da to podvuče i dobro, dobro po-
deblja, da znamo. Znači, Faraon tek biva svjestan svog vehma, prenosi u nastavcima
svoje uobrazilje, u trenutku gušenja. Ili učitelj, n-ti učitelj, svaki dersove iz
od nas, ne dao Bog, biva svjestan kad nastupi smrtna agonija, da
je život upotrijebio ili zaokupio nečim što mu sada pred onim “Mesnevije” održane
što mu dolazi u susret neće biti od koristi. A nije se potrudio, u Mevlevijskom
kako je u ajeti-kerimu rečeno: Toga dana neće koristiti ni imetak ni
sinovi, koristit će samo to ako si došao čistog srca (Eš-Šuara,88-89). I kulturnom centru na
on (Faraon), kad se guši, tek tada veli: Ja vjerujem u Boga Benu Hafiz Mehmed Karahodžić Jekovcu.
Israila! I on je sve vrijeme, na svoj način, izgovarao onu rečeni-
cu što smo pozvani svi kao robovi Božiji da potvrdimo: La ilahe to imamo u sebi, tu takvu jednu klicu. Jer ako to zadobijemo,
illallah, ali ta rečenica u Faraona i u sviju nas, ne dao Bog, ako onda čovjek računa, sve ću ostalo imati... Eto, to je taj faraon-
smo u vlasti našeg faraona, izgleda La ilahe illa ene – Nema boga luk u nama. A kad je Poslaniku, s. a. v. s., ponuđeno da bude
osim mene! I onda, kad ovo “mene” dođe na prag odlaska s ovog Car Poslanik, on je izabrao da bude Rob Poslanik. Rekao je: Ja
svijeta, pošto je to bila iluzija, ona nestaje i čovjek se susreće sa jedem kao rob i sjedim kao rob. Ako smo sljedbenici, a jesmo in-
zbiljom, s istinom. I onda će sigurno reći kao što je Faraon re- šallahu-teala, Ponosa svjetova, moramo biti svjesni šta je ovo. I
kao: Ja sad vjerujem u Boga Benu Israila! kad nas ovaj nutarnji faraon gura tom željom da zaimamo vlast,
Molimo Gospodara da nas otrijezni prije toga, da ne bismo, slavu, čast..., postavimo sebi pitanje: Kako ćemo se sačuvati ako
ne dao Bog, bili u ovakvoj situaciji. Jer mi smo došli na ovaj svi- nas je uhvatila ovakva bolest?
jet sa zadatkom. Ako taj zadatak ne izvršimo, džaba svi ti neki Nedavno sam pročitao jednu lijepu priču, istinitu priču.
drugi poslovi koje smo radili. O tome nam hz. Mevlana na jed- Jedna Amerikanka, djevojka od 30 godina, oboljela je od teškog
nom drugom mjestu govori, navodeći primjer onih koji nisu iz- karcinoma i trebala je hitno da se izvrši operacija, a onda slijedi
vršili zadatak. Kaže, to bi bilo kao da te sad car pošalje s nekim kemoterapija, pa zračenje. Ona je to sve odbila i odlučila je u to
zadatkom u neku zemlju da obaviš neki posao. I ti uradiš stoti- nekoliko mjeseci, koliko su joj još ljekari davali mogućnosti za
nu drugih poslova, a ne uradiš onaj zbog kojeg te je car poslao. život, da svoj život drukčije provede. Na jedan drukčiji način.
Kakav je rezultat toga? Ne smijemo dozvoliti, biiznillah, da bu- Šta je učinila? Počela je sa šetnjama. Pošto je to Sjeverna Kali-
demo prevareni i odvojeni na ovaj drugi kolosijek, zaokuplje- fornija, pa tu je puno svakojake šume, ona je šetala šumom svaki
ni na takav način da onaj prioritet naš zaboravimo. A koji je to dan, a svoje bi tijelo izlagala dugim kupkama. Dok bi to radila,
prioritet? Džine i ljude sam stvorio samo da Mi robuju (Ez-Zarijat, dok bi šetala i bila u kadi, zamišljala je kako s neba padaju male
56), da Me spoznaju. Da se obistinimo kao robovi. A u nama zvjezdice, tako joj je to nadošlo. I sad kad ta zvjezdica dohvati
samima je upravo ovaj faraon koji kô aždaha želi vlast. Jer ima- tu kancerogenu ćeliju, ona je imala takav svoj, kako bismo rekli,
ti vlast, onda su tu i pare, i sve ostalo što ide: i čast i slava. Svi jedan umišljaj (tako je to doživljavala) da se sad ta bolesna ćelija
rastače ili puca kao balon. Jela je samo čistu hranu. Prekinula je
druženje sa svim osobama koje su joj donosile nelagodu, ili, da
kažemo, prenosili onu negativnu energiju, kako kaže hz. Mevla-
na: Čuvaj se takvih ljudi koji su poput hladnog kamena, koji ne samo
da uzimaju tvoju toplotu nego ti prenose svoju hladnoću. Dakle, ona
je sve takve napustila; dvije su samo osobe ostale koje je voljela,
s njima se družila. Provodila je vrijeme u razmišljanju i čitanju
nadahnutih knjiga. Iz dana u dan je osjećala kako sve više može
da hoda, duže su bivale te šetnje. Nakon devet mjeseci, kad je
došla na pregled, ni traga nije bilo od te bolesti.
Zašto sam ispričao ovaj primjer? Ovo je priča o fizičkoj smr-
ti, o fizičkoj bolesti, opasnoj bolesti. Koliko je tek opasna bolest
ova “nesvijest” o svom Stvoritelju?! Ali ako mi primijenimo i
uvedemo u svoj život ovaj princip, kao što je to uradila ova dje-
vojka, nadati se je i našem duhovnom ozdravljenju. Šta je ona
uradila? Potpuno je promijenila svoje okruženje: evo je u priro-
di, mnogo je u doticaju s vodom (a kažu, ta voda, kad se čovjek
kupa svaki dan, da to pojačava elektrone u tijelu) i to sada biva
kao jedan najbolji antioksidans – otklanja ovu opasnost od te
bolesti. Onda je tu razmišljanje, nadahnute knjige, čista hrana
i vidite koja je posljedica bila. Ako vidimo da smo zaglibili po
pitanju ove duhovne dimenzije, pa naš faraon zauzeo mjesto, na
što nas upozorava hz. Mevlana u jednom prethodnom bejtu, kad
na usta dječaka kaže: On se kao granit uhvatio za svoju poziciju, a
neće se šale taj faraon odreći tog mjesta... Zato, primijenimo, uz
Allahovu pomoć, ove savjete; nek nam ovo bude jedna vodilja

STAV 15/4/2022 65