Page 62 - STAV broj 371

DRUŠTVO

BUZADŽIJE I BOZA ukusa boze iz djetinjstva znali bi reći da je Muharem-aga zađe na kraju i među der-
Nije samo u narodnom predanju mogu- bila takva da sve više žeđaš što je više piješ. više mevlevije, te mu se život odmotavaše
će da jedan buzadžija sagradi džamiju koja Priča se da je u Sarajevu bilo takvih majsto- između Buzadži Hasanove mahale i tekije
se ni po čemu neće razlikovati od pašinske. ra koji bi i po deset džezvi na dan popili. na Bembaši. Naposljetku mu i to bude malo
Moguće je to i u stvarnosti. Provirimo li du- Uz sva ova kazivanja, trebalo bi do- te je uoči četvrtka s mula Fazlijom Šećom,
blje u narodnu priču, pa skroz s druge stra- dati i to da se nigdje u legendi o buzadži- svojim nasljednikom, išao na sohbet-halvu
ne pogledamo u ono što zovemo stvarnim ji Hasanu ne spominje njegov porod. Šta u kuću sarača Hasan-baše na At Mejdanu.
događajima i pravom i jedinom historijom, ako nije imao djece i na što trošiti novac Tu je upoznao ljude sebi slične: hafiza mula
vidjet ćemo Hasana kako svake večeri po- pa ga je stavljao u kakvu bošču i zatiski- efendiju Saračbegovića, saračkog kalfa-bašu
tapa kukuruzno brašno u vodu, dodaje še- vao u duvarove, sanjajući kako će se jed- Ahmeda, Hasan-bašinog ortaka bakala Mu-
ćera i kvasca i ostavlja taj rastvor da odleži. nog dana nakupiti dovoljno za skromnu stafu, sarača Bekir-bašu Grabeviju, hadži
Kazuje se da bi kukuruz fermentirao i da je džamiju koju bi izgradio za volju Božiju, Ismaila Čomaru, hafiza bibliotekara Mah-
zbog toga boza sadržavala i izvjesnu količi- pa bi se Svevišnji nakon toga i na njega muta, mula Hasana Vilajetovića, berbera
nu alkohola te je bila sposobna da podigne smilovao i podario mu evlad i nasljednika mula Omera i ćatiba mula Mustafu, koji
raspoloženje u onog ko je popije, ali i neke na kojeg bi prenio svoj zanat i naučio ga da je imao pisarski dućan pod sahat-kulom.
druge stvari. Zato su je, vele, rado kupovali spravlja najbolju bozu, da joj do Stambola Nakon večernje molitve oni bi, kao da su u
svi u čaršiji, a posebno je volješe žene. One nema ravne?! Šesnaesto stoljeće valjalo se tekiji, zasjeli u kolo i učili tevhid, Kur’an,
bi, kada bi organizirale sijela, znale naručiti svom kraju i Sarajevo tih godina bijaše na salavate, a onda bi najmanje pola sata čitali
pune ibrike boze koju bi bozadžija spravljao vrhuncu svog razvoja, odasvud je doticalo iz knjiga koje napisaše mudraci i učenjaci,
mahsuz za tu priliku, pa bi se do duboko u bogatstvo i kod svakog bi se našao novčić te bi raspravljali o svim problemima vjere,
noć iz te kuće mahalom prolamali ženski viška za džezvu hladne boze. života i o uzvišenim stvarima.
kikot i pjesma, a da niko nije mogao do- U Muharem-aginom komšiluku živješe
kundisati razlog njene razdraganosti. Pile MUJEZINOVA KOB neki lopov, delikanlija. Njemu niko nije
su bozu čak i kadije, i janjičari, i djeca, svi, U narednom stoljeću, u mahali Buzadži znao pravo zanimanje, niti pravo ime, svi
bila je na glasu kao danas Coca-Cola. Pa hadži Hasanove džamije zatječemo Muha- ga zvahu Guro – zbog čega baš tako, ni to
zašto se onda, uprkos takvoj popularnosti rem-agu. Zvali su ga Taslidžak jer mu otac niko nije znao. U njegovoj kući iskupljali
njihovog proizvoda, o buzadžijama ustali- bijaše došao u Sarajevo iz Taslidže na rijeci
lo mišljenje da su to ljudi siromašni i da su Breznici, a tako su se tada zvala današnja Pred hamamom bijaše tako
jedva krpili kraj s krajem? Pljevlja. Punih pedeset godina stanovao je
Šta ako su buzadžije ostajale skromne ovdje. Živio je, kazuje se, sa ženom, nisu svijetlo kao da je neko posvud
uprkos zaradi koja je svakim danom rasla? imali poroda, pa im život bijaše jednoličan i
Njima je odgovaralo da se o njima priča kao dosadan. Taj Muharem-aga bijaše i mujezin uokolo prosuo srebro. Unutra,
o ljudima siromašnim. Bio je to najsigurniji i mutevelija u Buzadži Hasanovoj džamiji iza kamenih zidina, odjekivala
način da im niko sutra neće pokucati i zatra- tako da je imao posla preko glave. Osim
žiti pomoć i zajam, da će ih se lopovi oka- toga što je morao pet puta dnevno da se pe- je neka radosna i tako umiljata
niti, a država neće navaljivati da im skreše nje uz munaru i da ezani, vodio je brigu i o pjesma da je Hasan pomislio
bogatstvo porezima, pa su i sami nastojali svim džamijskim poslovima. Kako je vrije-
da se o njima održi takvo stajalište čaršije. me prolazilo, dužnost i druženje s vjernici- kako nikada u životu takvo
Kazuje se da su sarajevske bozadžije znale ma nakon namaza sve više su ga udaljavali nešto nije čuo. Odjednom oko
ljeti u pola noći uzjahati konje pa se uputi- od kuće, a žena, puno mlađa od njega i još
ti na Treskavicu ili Bjelašnicu. Gore bi, iz u snazi, bivala je sama. Ta kuća u kojoj nije hamama stotine djevojaka
snježnica, škarpi u kojima se snijeg zadrža- bilo dječijeg plača sve više ga je odbijala, a zaigra kolo, sve su bile
vao cijelog ljeta, vadili led. Umotavali su ga istovremeno sve silnije ga privlačilo dža-
u slamu pa tovarili na konje i snosili u Sa- mijsko okruženje i sve silovitije se predavao prekrivene bijelim svilenim
rajevo. Sutradan bi usred omore prodavali molitvi i Bogu. U dubini sebe vjerovao je da haljinama pod kojim se jasno
bozu hladnu kao led. Išla je tako dobro da je njemu predodređeno da svoj život potroši
je nisi mogao napačati. Oni koji se sjećaju a da ga nikada ne dodirne očinski osjećaj. iscrtavaše njihove obline.

62 15/4/2022 STAV