Page 60 - STAV broj 371

DRUŠTVO

Džamija Budžazi hadži Hasana
u Logavinoj ulici

AMANET

PRODAVCA

BOZE

Legenda kaže da je ovu bogomolju sagradio siromašni
Hasan, kojeg su vile darovale suhim zlatom.

Piše: Izet PERVIZ
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ

riča se da je džamiju u Logavinoj bozadžijama u cijeloj Bosni!” Dozivao je
sagradio neki bozadžija ili buzadži- koliko ga grlo nosi, a njegov glas, grub,
ja, onaj koji bi išao kasabom i nosio pucao je kao kakav biče, odjekujući čaršij-
Pveliki ibrik s bozom, ili buzom, te skim sokacima. Kazivalo se da mu je glas
je sipao u džezvu i prodavao žednima. Zvao bio tako suh da su ljudi žednjeli od njega. Unutra, iza kamenih zidina, odjekivala je
se Hasan. Uz njegovo ime obavezno ide neka radosna i tako umiljata pjesma da je
prefiks hadži, što bi značilo da je pripadao VILINSKI DAR Hasan pomislio kako nikada u životu ta-
bogatijim ljudima i da je obavio hadž, ali I tako je bivalo godinama u skromnom kvo nešto nije čuo. Odjednom oko hama-
narod kazuje da je bio pusti siromah. Taj Hasanovom životu, jednolično i bez ima- ma stotine djevojaka zaigra kolo, sve su
je svakog jutra silazio na čaršiju grbeći se lo uzbuđenja, osim onog što mu ga dono- bile prekrivene bijelim svilenim haljina-
pod teškim ibrikom na leđima. U ibriku se silo maštanje o tome šta bi sve radio da ma pod kojim se jasno iscrtavaše njihove
pljuskala boza, a on usporavao korak znaju- se iznenada obogati. Jedne noći Hasan se obline. Lica su im bila presvučena mje-
ći da, ako se dobro izmućka, može iskipjeti nenadano trgnu iz sna. Plivao je u nekoj sečinom i bijahu tako lijepa da se Hasan
i sva mu se saliti niz stražnjicu. Koračajući dubokoj vodi što ga je nosila ka provaliji morao uštinuti kako bi povjerovao da sve
tako niza stranu i susprežući vlastite noge iz koje je dolazila stravična huka. Svim si- ovo nije samo pusti san. Ali ne bude san,
koje teret na njegovim ramenima tjeraše lama nastojao je da ispliva i da ne dozvoli bijahu to vile. Sve one potrčaše prema nje-
nizbrdicom, maštao je o tome kako bi to bujici da ga zalapi i ponese sa sobom. Je- mu i, izmorene i žedne, navališe na bozu.
bilo da je bogat. dina misao u njegovoj glavi i u cijelom snu Smijale su se, plesale i halapljivo ispijale taj
Kada bi, evo, ovog časa našao vreću du- vrtjela se oko toga kako je dan već uveli- hladni napitak, otimajući se za onu njego-
kata koja je nezgodom ispala nekom od tr- ko odmakao, a on još nije pred hamamom vu džezvu s takvom usrdnošću da Hasan
govaca s Bjelava, govorio bi Hasan samom i kako će mnogi proći željni boze, a njega požali što nema deset džezvi pa da ih sve
sebi, on se ne bi ni za trun uzoholio, već bi nema. Utom se probudi. Noć bijaše razde- napuni bozom.
ostao isti, skroman i prostodušan. Onda je rana takvom mjesečinom da se sve vidjelo Bile su vesele i razdragane i u tili čas svi
zamišljao kako bi ženu ogrnuo u svilu i ka- kao u pola bijela dana. Hasan povjerova njegovi sudovi već bijahu prazni pa Hasan
difu, rodbini bi ispunio sve želje, podigao da je svanulo, brže-bolje dohvati sudove i pomisli kako bi se sad morao vratiti kući
bi imaret u kojem bi se kuhala hrana za svu sjuri se prema hamamu. Bio je to prvi put da donese još boze, jer sada su izlazile i one
sirotinju Sarajeva, izgradio bi bolnicu u ko- da je prošao ovuda a da nije pomislio kako djevojke iz hamama i zaplitale se u kolo što
joj bi smjestio maloumnike i na kraju, evo, bi baš ovdje podigao džamiju, samo da mu se vrzlo posvud oko njega. Dok je on po-
baš ovdje, podigao bi džamiju, i to najprije se obogatiti, i upitao, više samog sebe nego dizao svoje prazno posuđe, one su mu pri-
nju, da se zahvali Bogu što ga spasi siroti- Boga, zašto daje bogatstvo onima koji škr- lazile i u njegove džepove, u ibrik, ispod
nje i ovih kožnih kaiševa od naprtnjače što tare i drže ga u dušecima pa se na njemu po kaiša, u njedra, posvud zatiskivale cimene
mu se već desetljećima usijecaju u kožu. cijeli dan izležavaju, a ne da ga ovakvima bijelog luka. To Hasanu bijaše čudno, ali
I tako, razastirao je maštu sve do ha- kao što je on koji bi sve bogatstvo potrošili i simpatično, pa se i on samo smijao, kao
mama, pred kojim bi se vraćao u stvarnost, za dobrobit naroda i cijelog šehera i Bosne. dijete koje stariji škakljaju sa svih strana, a
jer valjalo je pustiti glas i viknuti: “Boza! Pred hamamom bijaše tako svijetlo kao ono se vrti i smije bez prestanka. Osjetio je
Ledena! Kod Hasan-uste, prvaka među da je neko posvud uokolo prosuo srebro. neku duboku ispunjenost, uzvišenu ljubav

60 15/4/2022 STAV