Page 41 - STAV broj 429

arabesku, a za uspomenu na Sijamiju dža-
miju je na vrhu vakufskog hotela „Palas“
postavljen minaret.
Prvi vlasnik hotela „Palas“ bio je va-
kuf, odnosno Medžlis Islamske zajednice
Banja Luka, a gradnja hotela finansirana
je kreditom. Kada je poslije Drugog svjet-
skog rata hotel nacionalizovan, Medžlis
je, prema tvrdnjama Banjalučana, nastavio
vraćati kredit i vratio ga je u cijelosti 1950.
godine. Dokumenti kojima se to dokazuje
se i danas nalaze u arhivi Vakufa.
U doba Osmanlija, glavna ulica u Ba-
njoj Luci počinjala je od tvrđave Kastel, pa
je prolazila pored Ferhad-pašine džamije,
odakle se, presijecajući današnju glavnu
ulicu, protezala sve do Arnaud-pašine dža-
mije. Za vrijeme Austro-Ugarske vladavi-
ne glavna, Ferhatpašina ulica, gubi status
glavne ulice. Kasnije, poslije Prvog svjet-
skog rata, u vrijeme Kraljevine Jugoslavi-
je, dobija ime Ulica kraljice Marije i pro-
sto vrvi od zanatskih i trgovačkih radnji,
stoji u tekstu „Sjene stare Banja Luke“, u
kojem se mogu naći podaci o nekim banja-
lučkim građevinama, pa tako i o današnjem
hotelu „Palas“.
Centar grada poslije dolaska austrou-
garske vlasti postepeno se „povlačio“ pre-
ma sjeveru da bi kasnije, dolaskom prvog
bana Svetislava Tise Milosavljevića (1929),
dobio glavne konture i bio utvrđen na da-
našnjem mjestu.
Na mjestu hotela „Palas“ bili su drveni
ćepeneci, a na samom uglu je bila drvena
džamija Sijamija. U ćepenecima su se na-
lazile kafana, ćevabdžinica, nekoliko sit-
ničarskih radnji i slastičarna. Tu je radio
i tada čuveni ćevabdžija Hamdija, koji,
kako stoji u članku, meso za ćevape nije
mljeo, nego ga je sjeckao. Kada je izgrađen
„Palas“ (1933), Hamdija se preselio preko
puta, na mjesto gdje je kasnije podignuta
Džinićeva palata.
Nije zgoreg napomenuti kako je u bli-
zini Sijamija džamije nekada bio veliki
harem koji je Milosavljević ovako opisao:
„(...) u sredini grada tada se nalazilo veliko
i potpuno zapušteno, korovom prekriveno
tursko groblje (...), a koje je pripadalo Vaku-
fu. Prostor zahvaćen ovim grobljem bio je
prava rugoba i sramota varoši, inače dosta
veliki, a po položaju i obliku svom jedino
prigodan za jedan centralni park“.
Današnji park „Petar Kočić“ nekada
je bio najveći harem u Banjoj Luci, glavni
harem gdje su sahranjivani banjalučki mu-
slimani Donjeg Šehera. Harem je, prema
nekim izvorima, oduzet, a prema drugima
otkupljen. Ban Milosavljević je naredio da
se nišani sruše, te da se na tom mjestu iz-
gradi park nazvan kasnije po njemu. Ostalo
je svega jedno turbe koje je služilo kao jav-
ni toalet, da bi s vremenom i ono također
bilo srušeno. n

STAV 26/5/2023 41