Page 62 - STAV broj 261
P. 62

DRUŠTVO
































          da se baš u tom mjestu desio takav i takav   su pred zgradom “Partizana” obilježile ovaj   ova spomen-ploča, ali smo nažalost naišli
          zločin? Je li to u redu? Hoćemo li mi po-  dan. Tu su zatekle veliku tablu na kojoj je   na zid”, poručuje Uzunović.
          zvati te žene da vidimo šta one kažu? Treba   pisalo da UN i UNDP, u saradnji, vrše re-  Kada su prošle godine članice Udruženja
          li i njih pitati nešto? Treba li njima nešto   konstrukciju sportskog doma “Partizan’.   otišle u Foču obilježiti Međunarodni dan borbe
          rekonstruirati i nešto napraviti? Ne. Niko   “Tu smo doživjele ponovno poniženje.   protiv seksualnog nasilja u sukobu, dočekao ih
          nas nije kontaktirao i niko nas ništa nije pi-  Odmah smo reagirale. Poslale smo UN-u   je mural Draže Mihajlovića, koji je naslikan
          tao. Protokol je galantno potpisan. Mi smo   i UNDP-u protestno pismo objašnjavaju-  na zgradi odmah do Sportske sale “Partizan”,
          morale biti kivne i ljute na to sve. Od Srba   ći da smo očajne jer smo vidjele da upravo   i to svega dva dana prije 19. juna 2019. godi-
          nam nije bilo čudo što je pokrenuta inici-  oni finansiraju obnovu ovog mjesta. Prvi   ne. “To je bilo ciljano, da ga se žene prepadnu.
          jativa da se ova sala rekonstruira. Čim smo   sastanak uslijedio je 7. augusta 2018. go-  Nakon toga, Opština Foča donijela je rješenje
          o tome saznali, predsjednica Udruženja i ja   dine. Nikad ga neću zaboraviti. Odmah   da se ukloni mural Draže Mihajlovića s ove
          imale smo sastanak s načelnikom Opštine   je gospođa Sezen Sinanoglu, predstavnica   zgrade. U međuvremenu su se građani žalili
          Foča Mašićem, predstavnicima iz UNDP-a   UNDP-a, rekla da od tog dana više nijed-  na ovo rješenje, pa su žalbu uputili Osnov-
          i Izetom Spahićem. Na tom su nam sastan-  na konvertibilna marka neće otići za ovaj   nom sudu Trebinje. Sud u Trebinju poništio
          ku odmah predstavnici iz UNDP-a kazali da   projekt. Ono što smo mi tražili jeste da do-  je rješenje Opštine Foča i naložio Opštini da
          ih niko iz bošnjačke zajednice nije upozorio   bijemo spomen-sobu i spomen-ploču. Po-  namiri troškove sudskih postupaka, kao i do-
          šta su tu dešavalo za vrijeme Agresije. To je   vukli smo zahtjev za spomen-sobom, ali   datne troškove. Ništa se u Foči nije promije-
          bilo doslovno dolijevanje ulja na vatru. Na-  smo insistirali na spomen-ploči. Upozore-  nilo”, poručuje Halida Uzunović.
          kon ovog prvog sastanka, UNDP je odmah   ni smo bili kolika mora biti spomen-ploča   Senada Vehabović ističe da, bez obzira
          prekinuo sva finansiranja rekonstrukcije i   i šta na njoj može stajati. Uradili smo tri   na sva dešavanja, članice Udruženja imaju
          obnove ove sportske dvorane. Moram na-  prijedloga i proslijedili ih UNDP-u u Bo-  svoju radionicu, svoju oazu u kojoj pomažu
          glasiti da je sastanak održan na inicijativu   sni i Hercegovini. Oni su nas informirali da   jedna drugoj: “Iako je toliko godina proš-
          Udruženja”, potcrtava Kaloper-Oruli.  su ovo proslijedili glavnoj bazi UN-a, koji   lo, žene koje su sve to preživjele ni danas
                                            je bio saglasan sa sva tri prijedloga. Kada   nisu dobro. Sve smo na nekoj vrsti terapi-
          “NIŠTA SE U FOČI NIJE PROMIJENILO”  smo dotjerali cara do duvara, tu onda na-  je i uzimamo lijekove. Bilo šta da nas boli,
            Članice Udruženja žrtava rata “Foča   staje tajac. UNDP je posjetio Foču, posje-  kada odemo doktoru, prvo što nam daju jeste
          92-95” prvi su put u Foču došle organizi-  tili su i dvoranu ‘Partizan’, kao i načelnika   tableta za smirenje, pa nas onda pitaju šta
          rano 19. juna 2018. godine, na Međunarodni   Foče, prošle godine su nam se pridružili   nam je. Mi smo ostavljene s razlogom žive
          dan borbe protiv seksualnog nasilja, i upravo   na obilježavanju i insistirali da se postavi   i onda nam je zadaća da šaljemo poruku o
                                                                               tome šta se desilo. Ako neće šira javnost da
                                                                               zna ništa o tome, makar možemo svojoj djeci
                                                                               to pričati, neka oni znaju da se to više nika-
                                                                               da ne bi ponovilo. Bilo je žena koje nikada
                                                                               nisu izlazile iz kuće. Žene su mi govorile
                                                                               da nemaju razloga da ujutro ustanu iz kre-
                                                                               veta. Onda sam nadošla na ideju da imamo
                                                                               radnu terapiju. Jedino nam radna terapija
                                                                               pomaže. U početku smo samo imale školu
                                                                               šivenja, a kasnije smo to sve proširili. Mi
                                                                               jedna drugu najbolje razumijemo. I danas
                                                                               imamo žena koje nikada nisu ispričale ni
                                                                               svojim muževima šta im se desilo i vjero-
                                                                               vatno im nikada neće ispričati.”    n



         62  5/3/2020 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67