Page 64 - STAV broj 261
P. 64

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (19)

          KAKO SMO ČETNIKE





          RAZVALILI NA KAPLJEVCU





                                            Mirza uze položaj i poče pucati. Povika mi da bacim bombu prema
                                            krivom stablu. Bacio sam je, ali je otišla malo dalje. Odjednom se

          Piše: Amir HASANOVIĆ              od stabla desno odbacio četnik, a onda u pogurenom položaju
                                            pokušao naći zaklon za drugim drvetom. Mirzin mitraljez bio
                                            je brži, sasjekao ga je na metar od zaklona i bacio na zemlju


               o ljetno poslijepodne šestog mjeseca   igranka.” Mirza stavi ruku na čelo štiteći   smo ih gledali i čekali vijesti. “E pa, momci,
               1995. godine ležali smo na ledini koja   pogled od sunca, kroz smiješak pljuckajući   da se prisaberemo”, reče njihov komandir,
               se kao zelena traka prostirala čitavom   reče: “Opaaa, ‘Panteri’.” – “Znam”, velim,   duboko uvlačeći dim cigarete: “Mislim da
         Tdužinom ispred bukove šume. To    “vidio sam po zastavi na kamionu koji do-  ne bismo trebali imati problema, sve smo
          smo jutro bili podrška pridodata bataljonu   lazi.” Bili su to “Panteri”, pripadnici Izvi-  pregledali, mina nema. Došli smo deset me-
          253. tuzlanske brigade. Gledao sam, dolje   đačko-diverzantskog odreda 5. operativne   tara do zemunica, to da znate. Ako budemo
          niz cestu, duga kolona vozila počela se pri-  grupe. Dobri momci, i žestoki borci, svi do   oprezni, bez zvukova i lomljave, i sad ćemo
          ječati po uskoj planinskoj cesti. Na kraju   jednog. “Hajdemo”, rekoh, “do ostalih, da   isto tako doći. Oni su budni, pričaju – to je
          kolone dva kamiona imala su za sebe zaka-  vidimo šta ćemo i gdje ćemo se smjestiti.”  plus. Možda neko osmatra, ali od priče i
          čene haubice od 155 mm. “Eno ih, dovoze   Pokupili smo opremu i krenuli poprije-  smijeha neće na čuti.”
          ‘rore’”, reče Hamza dok je grickao tvrdi keks   ko prema šumici. Gore je bilo dosta vojnika,   Motorole su podešene na frekvencije
          iz lanč-paketa. Mirza se, ustajući, polahko   pozdravimo se s njima pa krenemo nizbrdo,   koje smo dobili. Provjerili smo opremu i
          protegnu i lupi me po ramenu: “Idemo da   ka cesti. Dolje su čekali ljudi iz komande   krenuli. U prvoj grupi bilo nas je 25. Za
          prohodamo malo, da razgledamo.”   i objasnili nam koji su zadaci i čija su koja   nama je išla druga grupa od četrdeset ljudi.
            Krenemo ka ivici duge njive. Ispod nje   zaduženja. Rano ujutro napast ćemo na   Polahko smo se spustili nizbrdicom, naišli
          spuštao se sitan ljeskov gaj koji se protezao u   Kapljevac u cilju ovladavanja cjelokupnim   na jedan širi potok pa onda na ravan. La-
          dugoj nizbrdici sve do ceste. Mirza se okre-  dijelom linije. Uporedo s ovom akcijom, u   gano smo se kretali. Trojica izviđača išla su
          tao lijevo-desno i razgledao šumu. “Šta ti   sinhroniziranom napadu, u pet sati ujutro   ispred nas. Dali smo im dvadesetak metara
          razgledaš”, upitah ga, jer mi je izgledao kao   napadamo na još četiri mjesta – na Ravni   prednosti i polahko hodali za njima. Ispred
          da je izgubljen. – “Ama nikako ne mogu da   Lještak, Macevine i na dio Pocivala.  mene su bili Mirza, Safet i Hamza – polahko
          se orijentišem, šta se nalazi u ovom pravcu   Tu noć gotovo niko od nas nije spavao,   i opezno, korak po korak. Do pet sati tre-
          direktno ispred nas?!” Razgledao sam oko   svi smo razmišljali o sutrašnjem danu. Oko   bali smo biti na borbenom položaju ispred
          sebe okolna brda: “Mislim da je Kapljevac,   tri sata iza ponoći spremili smo se i krenuli   agresorske linije.
          definitivno. Nismo nikad prije bili na ovom   prema našoj liniji. Brzo smo stigli, nije bila   Izviđači su naredili da se stane, otišli su
          dijelu terena, ali po orijentaciji, na osnovu   udaljena, a put je bio dobar. Još je bila jaka   naprijed, a onda se nakon deset minuta vra-
          ostalih kota, mislim da je Kapljevac.” Mirza   mjesečina i lijepo se vidjelo.   tili. Šapatom su rekli da se svi okupe. “Slu-
          kimnu glavom: “E pa, brate, ako si u pravu,   Ubrzo su stigli i “Panteri”. Oni su išli   šajte, sad smo pedesetak metara od četnika,
          bit će gusto ovdje uskoro”, reče smiješeći se.  desno od nas, a naš je cilj bio pravo ispred.   bez problema možemo doći ispred rovova.
            Dolje, na malom raskršću, čekala su još   Čekali smo da se izviđači vrate, pa da onda   Odavde se raspoređujemo u liniju i idemo
          tri ili četiri vozila. Nisu mogla proći od ka-  polahko krenemo.     polahko. Gore su ostala dva moja momka.
          miona s haubicama. Još jedan kamion pri-  Vratili su se oko četiri sata. Sjedoše na   Ako bilo šta primijete dok se budemo kre-
          vuče mi pažnju. Gurnuh Mirzu: “Pogledaj,   grudobran, bilo ih je pet. Jedan od njih ot-  tali, javit će. Znači, samo polahko i oprezno,
          izgleda da si bio upravu, sprema se dobra   huknu duboko, izvadi cigarete i zapali. Mi   držite liniju i odstojanje. Sanitetlija, za nama















         64  5/3/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69