Page 60 - STAV broj 261
P. 60
DRUŠTVO
Vehabović, članica našeg Udruženja, u Prostor je bio zapušten. Uz pomoć Opći-
ovom je imala iskustva, bila je članica ra- ne Novi Grad, članice Udruženja krenule su
dionice koju je finansirala neka njemačka u rekonstrukciju prostora. “Sve ovo što sada
organizacija. Onda smo rekli da bi dobro vidite u ovoj našoj oazi izraz je volje dobrih
bilo, sada kada imamo Udruženje, da ne- ljudi, donatora i naših prijateljica u Bochumu
što uradimo za sebe. Dale smo se u pravu u Njemačkoj. Mi ovom radionicom šaljemo
potragu za prostorom. Svoju ideju iznijele poruku da smo hrabre, ponosne, snažne i da
smo Izetu Spahiću, predsjedniku Skupštine nam je očuvanje bošnjačke kulture i tradicije
opštine Foča. Odmah sam sutradan dobila na izuzetno važnom mjestu. Mi ovdje radimo
fotografiju Izeta Spahića kako stoji sa Semi- tkanje, šivenje, pletenje, dekupaž, a izrađujemo
rom Efendićem, načelnikom Općine Novi i nakit”, pojašnjava Kaloper-Oruli.
Grad. Ispod fotografije je pisalo: ‘Idemo Sada imaju malih poteškoća kada je riječ
u realizaciju ideje.’ Efendić je odmah dao o održavanju ovog prostora, odnosno plaća-
zadatak svojim ljudima da nam se prona- nju troškova grijanja, struje, vode...
đe prostorija u kojoj bismo organizirali sve Zaštitni znak Udruženja žrtava rata
što smo isplanirali. Prvi prostor koji nam je “Foča 92-95” jeste leptir, simbol metamor-
bio ponuđen upravo je ovaj na Trgu djece foze i transformacije. Iz Udruženja ističu
Dobrinje 11”, priča Kaloper-Oruli. da, iako je prošlo više od 20 godina od za-
vršetka Agresije, među pojedinim ženama
još vladaju stigma i zatvorenost i uopće ne
“Iako je toliko godina žele razgovarati o patnjama koje su preži-
prošlo, žene koje su sve to vjele. “Svakakvih ima primjera i o tome će
uvijek biti veoma teško govoriti i vraćati se
preživjele ni danas nisu u prošlost. To uvijek boli”, objašnjava Ha-
lida Uzunović, predsjednica Udruženja žr-
dobro. Sve smo na nekoj tava rata “Foča 92-95”.
vrsti terapije i uzimamo MASOVNI PROGONI, SILOVANJA...
lijekove. Bilo šta da nas godina. Kaže da je bila sretna žena koja je noga u glavu, kundakom udaraju gdje stignu.
Na početku Agresije Halida je imala 26
boli, kada odemo doktoru, voljela grad u kojem je rođena, svoju poro- To se ne može ispričati. Ne možete ni povje-
prvo što nam daju jeste dicu, prijatelje i sve što je tada imala. “To je rovati šta sve ljudima može na um pasti. Naš
bošnjački merhamet ne može se tih stvari ni
bio jedan od najljepših gradova u istočnom
tableta za smirenje, pa nas dijelu Bosne. I onda se desilo nešto što da- dosjetiti šta sve genocidna krv koja teče u nji-
onda pitaju šta nam je. Mi nas mnogi nazivaju rat, a ja uvijek kažem ma može sebi dopustiti i šta sve mogu spro-
vesti u djelo. I danas, nakon ovoliko godina,
da u Foči nije bio nikakav rat. Tu je izvršen
smo ostavljene s razlogom genocid nad Bošnjacima, koji nažalost nije najviše me boli što se ove stvari brzo zaborav-
ljaju”, ističe Uzunović i napominje da se njoj,
dokazan. Zatim, bilo je etničko čišćenje, bili
žive i onda nam je zadaća su masovni progoni, masovna i sistematska kao i brojnim drugim Bošnjakinjama, silova-
da šaljemo poruku o tome silovanja, paljenja bošnjačke imovine, palje- nje desilo upravo zbog činjenice da je u perio-
du komunizma i Jugoslavije bilo zabranjeno
nje džamija. Sve to ne može se nazvati ratom,
šta se desilo. Ako neće jer tu nije bilo nikakvih borbi, samo ovo po- pričati o genocidu nad Bošnjacima od 1942.
do 1945. godine.
šira javnost da zna ništa o brojano”, naglašava Uzunović, te dodaje da “Ovdje moram napraviti paralelu. Moja
je Sportska sala “Partizan” bila jedno od naj-
tome, makar možemo to zloglasnijih mučilišta za Bošnjakinje u Foči. nana rahmetli je to isto doživjela, ali nikada
“Dođu po vas naoružani do zuba, smrde
to nisam znala. Nešto sam malo još kao dijete
djeci svojoj pričati, neka na rakiju... Dođu dvojica-trojica, u sali je muk. bila načula, pa sam baš skoro nazvala sestru
oni znaju da se to više Žene su u polusvjesnom stanju, skamenjene, i starije rodice da mi ispričaju šta se to desilo
s nanom tokom Drugog svjetskog rata. Isto
sleđene, zagrlile svoju djecu. A djeca su tu, sve
nikada ne bi ponovilo”, gledaju. Znali su se igrati s nama, pa bi brojali: tako joj je došao čopor četnika. Upali su u
kuću tražeći zlato i nakit. Kada je iznijela
‘Jedan, dva, tri, ti, jedan, dva, tri, ti...’, i sve tako.
poručuje Senada Vehabović Kao ruski rulet. Opireš li se, dobiješ batine, sve što je imala, otišli su da nalože verige na
60 5/3/2020 STAV