Page 56 - STAV broj 261

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Od pametnog se uvijek nešto pametno nauči

KAKO JE AKADEMIK

FILIPOVIĆ NAPISAO

OSVRT NA MOJU POEMU

Piše:
Safet POZDER Osvrt na moju poemu Ptica, a bijah Haris, rado i bez imalo
ustručavanja, napisao je akademik, rahmetli Muhamed Filipović. Ako
ništa drugo, onda barem zbog toga držim da sam u obavezi da mu
se na ovaj način skromno zahvalim. Kako je, zapravo, došlo do toga
da upravo on napiše osvrt na nešto što je napisao imam iz Prozora

d gospodina Safeta Pozdera, ima- tradiciji, jer jedini smisao koji ovakvo djelo vjerskim osjećanjima, bilo je uobičajeno i
ma u Prozoru, primio sam rukopis može da ima i jedini način kojim prema ta- predstavljalo je može biti najbolji dio naše
njegovog pjesničkog djela, zapra- kvim djelima možemo i moramo da se odno- pjesničke tradicije. To posebno važi za onu
Ovo, i kako pjesnik kaže, poeme, simo i na njih reagiramo jeste da ga upravo poeziju koja je imala sufijsko porijeklo i bila
pod naslovom “Ptica, a bijah Haris”, na- tako, kao konkretan čin i kao događaj koji inspirirana sufijskim idejama i doživljaji-
pisane u spomen na Harisa Pilava, nevinu se tiče svih nas, vidimo, doživimo i o njemu ma sudbine čovjeka. Nažalost, u posljednjih
žrtvu hrvatskog nacionalizma koja je pala svoju ljudsku riječ kažemo. stotinjak godina ovaj način pjesničkog iz-
u vrijeme nenadanog i kukavičkog napada Žalobne pjesme su prvi oblici ljudskog ražavanja je polahko izašao iz mode i bio
HV-a i hrvatskog nacionalizma na Bošnjake pjesničkog iskazivanja i prve uopće nastale je rijetka pojava u našoj književnosti, a tek
u jesen 1992. godine. Haris Pilav je ubijen i napisane pjesme bile su tužbalice, a one su se danas, nakon svega užasnog što smo do-
od strane jednog katolika i hrvatskog šovini- u pravilu motivirane najdubljim ljudskim živjeli kada nam je zaprijetio totalni geno-
ste pred kućom u kojoj je rođen i u naručju osjećanjima, a to su osjećanja besmislenosti cid, on ponovo javlja u nekim pjesničkim
svoje majke Šemse, koja je i sama pala kao gubitka onog što nam je najvažnije i najdraže, djelima, osobito kod Džemaludina Latića,
žrtva vjerske i nacionalne mržnje, a, ustva- a to su ljudski životi i to posebno životi nama čime se obnavlja u punoj snazi i značenju.
ri, budući da sama vjera, onakva kakvu je bliskih ljudi, a posebno onih koji su nevini Ovo napominjem zbog činjenice da i ovaj
mi poznajemo iz onoga što je njen tvorac Isa po prirodi svoga bića – naše djece. Naravno, pjesnički uradak Safeta Pozdera spada u
Pejgamber o njoj rekao, osim ako i sama nije takvi doživljaji nas suočavaju sa najvažnijim tu vrstu poetskog govora i da je meni osob-
ubijena, ne može da proizvede takav užasan i najdubljim osjećanjima i mislima, istim no drago da je ova poema napisana. Poz-
zločin, ovo djelo je jednostavno djelo nečo- onim sa kojima nas suočava i naša vjera der me je veoma obradovao ovom pjesmom
vjeka koji se krije iza lica vjere i crkve kojoj kada od nas traži da budemo pravedni, da i to ne samo zbog lijepe pjesme i njenog ve-
navodno pripada. Crkvi može biti i pripada, ne činimo zlo i da uvijek i mislimo i činimo oma tužnog povoda o kome je najpriličnije i
ali vjeri Isa Pejgambera sigurno ne. Sama dobro i da osobito poštujemo nemoćne, jer najljudskije govoriti upravo pjesnički, nego
činjenica da je neko ubio apsolutno nevine dirajući njih, diramo direktno u samo Bo- i zbog toga što ova njegova pjesma pokazu-
ljude, majku koja drži u naručju svoje još žije biće, budući da takva bića još uvijek je kako je vjerskim osjećanjima inspirirana
uvijek dojenče, kao i da je to djelo učinjeno ne čine ništa po sopstvenoj volji, nego po vrsta poezije i kako upravo taj način pje-
apsolutno bez razumu dostupnog i stoga neo- Božijem davanju i prirodnom zakonu, ali vanja odgovara našem mentalitetu i našem
pravdanog razloga, povoda i smisla, ono je u ako se zlo dogodi, da u zlu, koje nas pra- doživljaju svijeta koji je tragičan zbog naše
određenom smislu apsolutni zločin, negacija ti, jer postoje zli ljudi, pokažemo strpljenje tragične sudbine.
ljudstva i svakog smisla ljudskog postojanja. i sabur koje je dostojno čovjekovog odnosa Sada bih trebao reći nešto o samoj poemi.
Ali mi, ljudi, i pored toga što uviđamo da prema svemu što nam Allah, dž. š., odredi. Prvo što moram reći o samoj poemi je da je
ovakav zločin nema i ne može imati nika- A mi vjerujemo i da je svaka nepravedna ona inspirirana dubokim osjećanjima i doživ-
kav filozofski i moralni smisao, imamo pravo smrt, pa i ona Harisa Pilava, neki božanski ljavanjima, a da je pjesnik našao adekvatne
i ljudska je praksa od nastanka pjesništva znak koji nam govori nešto što mi moramo riječi i metafore, koje vrlo tačno i pjesničkom
da takav čin i konkretni događaj doživlja- dokučiti. I upravo to čini svaki pjesnik kada snagom koja odgovara samom sadržaju osje-
vamo i o njemu govorimo na naš način, da oplakuje smrt nevinog bića. ćanja koja čin ubistva nevinašceta kod sva-
ga doživljavamo i vidimo onakvim kakav U našoj muslimanskoj bošnjačkoj tra- kog pobuđuje kazuju o tom događaju. Rije-
se dogodio nama, našim osjećanjima, našem diciji ovaj način mišljenja i ovakav vid či, metafore i način kako autor piše, a to je
shvaćanju života i njegovog smisla i našoj pjesničkog izraza, tj. pjevanje inspirirano suzdržanost i škrtost u riječima, odgovaraju

56 5/3/2020 STAV