Page 61 - STAV broj 261
P. 61

same to napravile?! Nijedna od nas članica
                                                                               Udruženja danas nema riješeno stambeno
                                                                               pitanje. Niko nam to iz organa vlasti nije
                                                                               čak ni pokušao riješiti, niti od predstavni-
                                                                               ka bošnjačke zajednice u Foči ponudio krov
                                                                               nad glavom. U našem slučaju bio je prioritet
                                                                               ići dalje, a kako nam je bilo, to znamo samo
                                                                               mi i dragi Allah, dž. š. Mi smo doslovno bile
                                                                               na ulici, same, ali, dragi Allah da snagu pa
                                                                               se sve poteškoće prebrode”, govori Halida
                                                                               Uzunović, te nastavlja: “Kada sam dobila
                                                                               unuka koji je dobio ime po svom rahmetli
                                                                               dedi Enesu, došla sam u tu fazu da kažem ‘eh,
                                                                               sad je dosta’; sve ono što je bilo u meni, svo
                                                                               ono nezadovoljstvo, sva ona nepravda, sav
                                                                               zulum koji mi je napravljen tokom Agresi-
                                                                               je na BiH, plus zulum od Bošnjaka iz Foče
                                                                               koji se nikad nisu za sve ovo vrijeme zapi-
                                                                               tali gdje je Halida, gdje je Midheta, gdje je
                                                                               Zehra, gdje je Senada, treba li im pomoć...
                                                                               Niko nikad ništa. A svi se mi znamo. A i
                                                                               znaju da su nam sve pobili. Ja sam izgubila
                                                                               dva brata u Kazneno-popravnom zavodu u
                                                                               Foči. Ubijeni su i bačeni u Drinu. Muža još
                                                                               nikada nisam pronašla. Bio je jako ugledan
                                                                               čovjek, radio je u bolnici u Foči, vanredno
                                                                               studirao u Sarajevu, bio društveno aktivan
                                                                               u Foči. Vrlo dobro znaju da smo mi žene sav
                                                                               fočanski teret na svojim plećima iznijele.”
          ognjištu. Tada su bili veliki snjegovi, planin-  To je bio centar gdje je svako mogao doći i   Sportska sala “Partizan” bila je prije rata
          ski je to kraj. Allah, dž. š., tako je htio, ona   izabrati sebi ženu da s njom radi šta hoće. Si-  među Fočacima poznata i pod nazivom “ša-
          se izvukla kroz prozor, uskočila u snijeg u   lovane su bošnjačke djevojčice od 12 godina i   reni mejtef”. Baš na tom mjestu, još za vrije-
          prtinu, tu se zatrpala i čekala sve dok ovi   žene do 77 godina. Jedna naša članica koja je   me Austro-Ugarske, bio je napravljen mejtef
          nisu otišli. I stvarno, sjećam se priča da mi   preselila, sjećam se, ovako mi je pričala, a na   u koji su djeca dolazila da uče pred hodžom.
          je nana preživjela u prtini, ali tada o tome   početku Agresije imala je šezdesetak godina:   Tokom Drugog svjetskog rata mejtef je za-
          nisam mnogo razmišljala. Nije se smjelo pri-  ‘Dijete moje, nisu oni mene silovali što sam   paljen, a onda je za vrijeme komunizma ta
          čati o tome jer komunistički sistem i država   ja lijepa, nego da ubiju sve u meni, da ubiju   zemlja oduzeta i tu napravljena sportska
          Jugoslavija nisu to dozvoljavali.”  u meni moj bošnjački, muslimanski duh, da   dvorana. Kasnije više nije bilo političke vo-
            Kada se jedna Fočanka, koja je neko vrije-  ubiju moju tradiciju, da me ponize’.”  lje da se ova zemlja vrati u posjed Islamske
          me provela u dvorani “Partizan”, nakon dva-                          zajednice. Prije nekoliko godina na sjednici
          deset i kusur godina vratila u Foču i ušla u tu   PRETEŽAK TERET NA ŽENSKIM PLEĆIMA  Skupštine opštine Foča došao je prijedlog za
          sportsku dvoranu, stala je i kazala: “Eh, zidovi,   Udruženje žrtava rata “Foča 92-95” regi-  rekonstrukciju objekta dvorane “Partizan”.
          kad biste samo mogli pričati...” Midheta Ka-  strirano je u Foči. Kažu da se moraju pridr-  Projekt su započeli finansirati UN s Razvoj-
          loper-Oruli prisjeća se da se na ove riječi sle-  žavati pravila RS-a i u Statutu ne smiju spo-  nim programom UN-a (UNDP). U Udruženju
          dila. “To je bila rečenica koja je govorila sve.   minjati genocid. “Međutim, imamo slobodu   žrtava rata “Foča 92-95” bili su ogorčeni kada
          Sportska sala ‘Partizan’ bio je klasični logor za   govora, a istina je naše najjače oružje koje   su čuli da će dvorana “Partizan”, najzloglasni-
          žene. Tu je bio doveden i dio bošnjačkih muš-  nam niko ne može oduzeti. Logično je da mi   je mjesto za masovno i sistematsko silovanje
          karaca koji su brzo transportirani na druge lo-  žene iz Foče, žrtve rata, budemo stigmatizi-  žena, biti obnovljena a da se pritom niko od
          kacije. Zna se ko je tu bio odgovoran. Postoje   rane. Nauka i iskustvo su to jasno dokazali.   predstavnika bošnjačke vlasti nije udostojio
          presude za dvoranu ‘Partizan’. Odatle su žene   I šta smo mi uopće kao žene mogle uraditi?   da kaže bilo šta po tom pitanju.
          vođene u Karamanovu kuću, ‘Lepu Brenu’, to   Je li nam bilo preče školovati svoju djecu,   “Čekajte malo, šta se tu desilo? Jesu li
          je zgrada pored Opštine, na razne lokalitete.   osigurati im krov nad glavom, a sve smo   haške presude prvi put dokazale i priznale



















                                                                                                    STAV 5/3/2020 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66