Page 57 - STAV broj 261

i temi i sadržaju o kojem govore, ali i dubi- Naravno, složio sam se s Isnamom i to može najbolje i učiniti. Imam je u na-
ni osjećaja koji se javljaju, kao što pobuđuju rado pristao da to bude tako. Kontao sam rodu i iz naroda i, ako iko umije osjeti-
adekvatne osjećaja kod čitaoca. Odlika pje- da će ga on nazvati, urgirati – ako bude ti bilo naroda, to je, bez dileme, imam”,
sničkog govora ove poeme je da ona ne sadrži trebalo – i utanačiti sve potrebne detalje. kazao mi je. Da skratim, rekao je da će
uobičajene melankolične i sentimentalne ri- Umjesto toga, Isnam je nešto pisao, istr- rado napisati svoj osvrt te mi dao adresu
ječi, ustvari fraze, i da je u njoj sve pjesnički gnuo komad papira i rekao mi: “Care, evo i zamolio da pošaljem rukopis.
odmjereno i primjereno temi o kojoj se govori ti njegov broj. Nazovi ga nekad popodne Već idućeg jutra uradio sam kako
i zrelo. Znači da se radi o veoma dobrom pje- i reci da sam te ja preporučio. Zapamti, mi je i rekao. Iskustvo me uči da neke
sničkom uratku i da ja smatram kako poema popodne – negdje iza četiri. Eto.” recenzije i osvrti koji se obećaju dođu
vrijedi i kako je treba svakako objaviti. U tom Noge su mi se odsjekle. Čuj da ga ja tek za nekoliko mjeseci, a neke i ne
smislu preporučam svakom ko objavljuje li- zovem! Pa, šta je njemu falilo da to on dočekate. Akademikov osvrt stigao je
terarna djela da ovu Pozderovu poemu može “odradi”, svakako se znaju? Gunđao sam kroz desetak dana i imali ste ga priliku
bez ikakve sumnje ili kolebanja objaviti kao svašta u sebi, ali njemu nisam ni mogao pročitati. Recenzenti uglavnom hvale
vrijedan pjesnički rad i osobito kao komemo- ni umio kontrirati. Nema druge – na- autora i djelo, nerijetko prelazeći sve
randum jednom teškom zločinu koji pogađa zvat ću akademika, pa šta mi Bog dadne. moguće granice ukusa. Akademik to
ne samo porodicu Pilav i sve Prozorake, kao Snebivao sam se koji dan i napokon se – složit ćete se – u mom slučaju nije
i sve nas Bošnjake, nego i svakog čovjeka koji odvažio. Telefon je zvonio tri-četiri puta učinio. Nije da me nije pohvalio. Na-
u srcu ima pameti, merhameta i suosjećanja. i javio se glas, otprilike srednjih godina. protiv. Ipak, bio je krajnje odmjeren i
U Sarajevu, 23. 12. 2014. god., Muha- “Dobro je, nije on”, mislio sam u sebi. realističan. Štaviše, uz svoj osvrt napi-
med Filipović Zapravo, ne znam ni ko je bio. Vjero- sao mi je i nekoliko praktičnih savjeta
Ovo je osvrt koji je na moju poemu vatno sin. Predstavio sam se i objasnio i sugestija u pogledu pisanja koje su mi
Ptica, a bijah Haris, rado i bez imalo ustru- razlog javljanja. Ljubazno mi je rekao iznimno važne i drage. Malo je reći da
čavanja, napisao akademik, sada već rah- da će odmah dati slušalicu akademiku. sam bio oduševljen.
metli Muhamed Filipović. Ako ništa dru- Usput sam čuo da mu govori “imam iz Nije bilo druge nego da ga opet na-
go, onda barem zbog toga držim da sam u Prozora”. I počeo je naš razgovor. Prvi zovem i najsrdačnije se zahvalim. I opet
obavezi da mu se na ovaj način skromno od ukupno dva koja smo vodili. ista procedura: popodnevni termin, zvuci
zahvalim. Kako je, zapravo, došlo do toga Već nakon nekoliko rečenica shvatio opere i porcija vrlo ugodnog i korisnog
da upravo on napiše osvrt na nešto što je sam da sam se bezrazložno brinuo. Kroz razgovora. Ovaj put trajao je nešto kraće.
napisao imam iz Prozora? glavu mi je prošla mudrost koja kaže da Na kraju mu rekoh:
Takvu ideju dao mi je jedan drugi ve- uman, učen čovjek nalikuje voćki – što je “Profesore, hvala Vam puno. Bog vam
likan i, nažalost, rahmetlija – Isnam Ta- više voća na njoj, ona se više zemlji povija. dao dobro zdravlje!”
ljić. Često smo komunicirali, družili se i Akademik mi se učinio posve jednostav- “Efendija! Mene je moja rahmetli
posjećivali jedan drugog – istina, viša ja nim i simpatičnim čovjekom kojem nije majka učila da od Boga smijemo iska-
njega jer on nije bio vozač. Kako god, kada bilo teško izdvojiti dio svog vremena – a ti samo pamet, jer ako imamo pamet,
sam mu predočio rukopis svoje poeme, te prilike je izdvojio gotovo cijeli sahat sve ostalo ćemo lakše namaknuti, a
naprvu je odobrio i kazao kako se djelo – da popriča s imamom iz Prozora. Naj- ako pameti nema – džaba nam sve”,
ima čim prije objaviti. Ipak, na držanju prije mi je objasnio da zvuci opere koje reče mi on.
sam mu osjetio da postoji ono famozno sam i sam čuo u slušalici predstavljaju “Bog Vam zdravlje dao!”
“ali”. Doživljavao sam ga kao velikog jedan od svakodnevnih vidova njegove “Amin, i Vama, moj efendija!”
književnika i skromna čovjeka, a to “ali” relaksacije i odmora. Potom je prešao Kad se bolje razmisli, tako je, i ne
protumačio sam kao potrebu da o poemi na moj Prozor. može biti drugačije.
osvrt napiše neko ko je, uvjetno kazano, Na moment sam imao dojam da je on Od umnih ljudi uvijek se nešto umno
“veći” od njega. Bacili smo hartiju pred iz Prozora, a ja iz njegove Banje Luke. ubere.
sebe i počeli licitirati imenima. Ovaj je Toliko historije, toliko zanimljivih detalja Eto, jednom imamu iz provincije
skup..., do ovog se ne može doći..., ovaj bi i toliko preciznosti u navođenju pojedi- akademik Muhamed Filipović učinio je
bio dobar, ali je prezauzet...., ovaj... ovaj... nih datuma koji se tiču Prozora ostavilo veliku čast poklonivši mu dio svog vre-
Onda je kratko i jasno kazao – Muhamed me bez teksta. I sve to bez ikakve pret- mena i znanja.
Filipović. Neću reći da nisam zamalo hodne pripreme! Imam je itekako zahvalan i moli
poskočio od nekog čudnog osjećaja koji Konačno, pojasnio sam i razlog svog dragog Boga da akademiku podari svoj
bi se mogao sažeti ovako. Otkud mene i javljanja. Oduševilo ga je da je jedan imam rahmet.
njega u istom kontekstu? napisao poemu o tako teškoj temi. “Imam Dakako, i Isnamu Taljiću. n

STAV 5/3/2020 57