Page 23 - STAV broj 203

u oblasti turizma i hotelijerstva. U Ma- Umjesto da se ozbiljnije bavimo osavremenjivanjem nastavnih
đarskoj ili Slovačkoj neće se razvijati na- programa izučavanja bosanskog jezika, da institucionalno
učni instituti za pomorstvo, ali će država
veliki dio novca namijenjenog za obra- i u praksi utemeljimo sve njegovo bogatstvo i vrijednosti,
zovanje ulagati u istraživanje poljopri- da konačno omeđimo prostor u nastavi za istinske velikane
vrede. Obrazovna politika, dakle, mora bosanskohercegovačke naučne misli, historiografije, lingvistike,
biti povezana s društvenim potrebama,
privrednim razvojem, ali i usklađena sa književnosti, nama se, i to u glavnom gradu, politički nameće
širim društvenim kontekstom. dilema kako treba nazvati školski predmet u okviru kojeg se
Koliko je obrazovanje važno za jednu izučava maternji jezik
zajednicu, najbolje nam govori vlastito
kolektivno iskustvo. Ne moramo istraži-
vati daleku prošlost da bismo razumjeli bosanskohercegovačkoj politici omogu- raspad bivše države i zato je platila najvišu
kako obrazovni sistem može, kada mu je ćavalo da sama određuje koje će nauke cijenu samostalnosti, a Bošnjaci podnijeli
politika naopaka, unazaditi, obezglaviti, razvijati i koje fakultete osnivati. najveće civilne žrtve na cijelom Balkanu.
obezvrijediti jedan kolektiv, narod, jednu Danas Bosna i Hercegovina konač-
čitavu zemlju. I Bosna i njen narod, kako GLAVNE SU SMJERNICE no ima priliku razvijati vlastite filološke
god grubo to zvučalo, u skorijoj prošlosti, DOLAZILE IZ BEOGRADA discipline, proučavati kulturu i histori-
koju pamtimo, bili su žrtve obrazovanja. Takvo stanje najizraženije je bilo u ju u punom kapacitetu. Da bi se uradio
I to dvostruko. Prvo, Bošnjaci su platili oblasti društvenih i humanističkih nau- ozbiljan posao, nužna je jasna politička
cijenu vlastite neobrazovanosti, odnosno ka. Glavne smjernice dolazile su iz Beo- opredijeljenost. Međutim, čim se u ovoj
nepoznavanja svojih vrijednosti. Nisu se grada, a osmišljavali su ih mozgovi u koji- oblasti snažnije krene naprijed, budemo
lahko prilagodili krupnim društveno-po- ma je prevladavala ideja o srbizaciji Bosne prinuđeni zastati, ili barem usporiti. I
litičkim promjenama koje su ih zadesile i Hercegovine i reduciranju svekolikog umjesto da se ozbiljnije bavimo osavreme-
s kraja 19. stoljeća i brzo su postali taoci bošnjačkog kulturnog i jezičkog identiteta njivanjem nastavnih programa izučavanja
vlastite inferiornosti. Drugo, decenija- na vjerska obilježja. U gotovo pet decenija bosanskog jezika, da institucionalno i u
ma su bili žrtve intelektualnih obrazaca poslije Drugog svjetskog rata, dakle sve do praksi utemeljimo sve njegovo bogatstvo i
svojih susjeda, istočnih posebno, onih početka devedesetih, izuzevši pojedinačne vrijednosti, da konačno omeđimo prostor
koji su sistemski, planski i strateški ra- i sporadične pokušaje uspravljanja vlastite u nastavi za istinske velikane bosansko-
zvijali svijest o Bošnjacima kao onima kičme, Bošnjaci su tretirani kao kolonizira- hercegovačke naučne misli, historiografije,
koji manje vrijede, koje treba svesti na na grupa. Odrastali su i školovali se u vri- lingvistike, književnosti, nama se, i to u
“versku grupu”, oslabiti ih, razvući im jeme kada nije bilo ni govora o bosanskom našem glavnom gradu, politički nameće
pamet. U gotovo sto godina dvadesetog jeziku. U školama se nije moglo čuti da je dilema kako treba nazvati školski pred-
stoljeća Bosna nije imala znatnijeg utje- bosanski jezik upravo pod tim imenom po- met u okviru kojeg se izučava maternji je-
caja na vlastito obrazovanje, nije gradila stojao i da je 1907. godine austrougarskim zik. Da apsurd bude veći, oni koji to čine
svoju obrazovnu politiku. Bosanskoher- dekretom ukinut, a kako bi se zadovolji- iz isključivo političkih razloga tobože se
cegovačke obrazovne ustanove zaostaja- li srpski i hrvatski nacionalistički apeti- zalažu za razdvajanje obrazovanja od po-
le su za onima u susjedstvu, nedovoljno ti. Između ostalog, i zbog toga je Bosna i litike. A to u praksi znači da obrazovanje
razvijene i nedovoljno priznate. Nije se Hercegovina nespremno dočekala nasilni izgubi korelaciju sa stvarnim potrebama
društva, a koje u svim segmentima može
poznavati jedino politika.
Jer, upravo obrazovna politika treba
definirati strategiju afirmacije kulturnih
i jezičkih vrijednosti jezika, tradicije,
kulture, književnosti. Ako ćemo se sva-
ko malo baviti imenom jezika, nećemo
moći kvalitetno se pozabaviti nastavnim
programima i njihovim usklađivanjem
s novim naučnim saznanjima. Kako da
u obrazovni sistem uvedemo izučava-
nje epohalnih djela Ibrahima Pašića (u
oblasti historije), Halida Kadrića, Isna-
ma Taljića ili Hazima Akmadžića (u sfe-
ri književne umjetnosti koja je u bliskoj
vezi s historijskim događajima u Bosni
i Hercegovini), kada raspravljamo da li
je bosanski jezik samo ime i standard ili
je to jezik sa svim svojim lingvističkim,
historijskim i kulturnim vrijednostima?
A priča o odvajanju politike od nauke
pada upravo na standardnom jeziku jer je
općepoznata stvar da je normiranje jezika
upravo društveno i političko, pa i kultu-
rološko, a ne primarno naučno i stručno
pitanje. n

STAV 24/1/2019 23