Page 73 - STAV broj 392

Poticaji su najčešće bili autonomni, a Ako uzmemo samo se raspravljati, ali nema sumnje da je
ponekad su dolazili i sa strane. Ne treba historija osmanske arhitekture oduvi-
zaboraviti da su Osmanlije po prirodi Bosnu i Hercegovinu jek bila dinamična.
bile veoma znatiželjne i da su se često za primjer, onda ćemo Kada su u pitanju utjecaji evrop-
otvarale prema Drugom i Drugačijem. skih arhitektonskih shvatanja, oni su
U tom smislu, bizantijsko naslijeđe uvidjeti da su ovdašnje ponekad precijenjeni i ne vežu se uvi-
bilo je nezaobilazno. Perzijska i arapska jek za ozbiljniju preobrazbu stila. Šta-
kultura neprekidno su bile prisutne u najreprezentativnije više, klasični odjeci (naročito u smislu
svakodnevnom životu, posebno u vjer- građevine projektirane Davut-aginog doprinosa) mogu se pri-
skom i kulturnom, (snažan utjecaj bio mijetiti duboko u 18. stoljeću i zbog
je i u dekorativnim umjetnostima), ok upravo u glavnim toga je pretjerano govoriti o utjecaju
su pogledi bili upućivani i prema Evro- sultanskim ateljeima, što evropskog stila na osmansku arhitek-
pi. Međutim, sve je to bilo obavijeno turu sve do gradnje Nuri Osmanije dža-
velom osmanskog genija koji je nemi- isključuje mišljenje da se mije (1748). Čak je i ona diskutabilna
novno diktirao umjetničke promjene i u tom smislu. Poslije tog projekta nije
stilske faze. Od horizontalno postavlje- u provincijama gradilo ad bilo velikih pomaka u osmišljavanjima
nih arhitektonskih masa ranog perioda, hoc, ili da su ta područja novih prostornih i oblikovnih rješenja,
do težnje prema vertikalizmu i visokim što opet ne znači da su se gradili samo
džamijama, u jednom trenutku, prije bila zanemarivana. loši objekti. Da bismo lakše rezonirali
svega u 16. stoljeću, osmanska arhitek- stvari, razdoblje od sredine 18. stoljeća
tura postala je krajnje originalna pra- Briljantne primjere pa sve do sredine 19. stoljeće možemo
veći jasnu distinkciju spram onoga što “arhitekture centra” posmatrati kao period transformaci-
se gradilo u drugim dijelovima svijeta, je koji je otvorio vrata različitim, više
dajući sasvim novu dimenziju kupol- posebno možemo vidjeti u ili manje značajnim interpretacijama i
noj gradnji, po kojoj će postati poznata. Sarajevu i Mostaru, ali i u pseudoutjecajima evropske umjetnosti.
Jedinstvenost stila ogledala se i u Međutim, u svemu tome postojala je i
obradi kamena iako je jednim dijelom drugim gradovima. želja da se ne izgubi osnovni gen osman-
to dugovala seldžučkom naslijeđu, dok ske arhitekture. Zbog toga na mnogim
je molitveni prostor dobio sasvim novu građevinama tog vremena možemo pri-
prostornu dimenziju. Kao rezultat toga, obrazac i prostornu raznovrsnost. Taj mijetiti različite kombinacije stilova i
ostvarena je zaokružena estetsko-kon- nevjerovatan zalet u arhitekturi do- umjetničkih praksi, od onih tradicio-
struktivna cjelina, koja će ostati vječni veo je do formiranja klasičnog stila, nalnih do novostečenih.
marker islamskog civilizacijskog razvoja. kao centralne teme osmanske historije
Prema tome, arhitektura je s vre- umjetnosti. Klasični eho trajao je sve ZNAČAJ DŽAMIJSKE ARHITEKTURE
menom doživljavala složene oblikovne do druge polovine 18. stoljeća, kada se Generalno, najbolja ostvarenja
promjene. Već na samom početku ističe pokušalo doći do novog vizualnog je- osmanske arhitekture realizirana su
se želja prema monumentalnosti, koja zika, koji bi dao živost ranijoj tradiciji. na području zapadne Republike Tür-
je dojučerašnjem plemenskom narodu O tome koliko je to bilo uspješno može kiye (s Istanbulom kao centrom) i na
omogućavala ispunjenje sveopćih ambi-
cija, između ostalog, i onih o zaštiti vjere.
Poseban naglasak bio je na sultan-
skim džamijama. Interesantno je do
koje su mjere Osmanlije davale pred-
nost vjerskoj arhitekturi nad svjetov-
nom. Džamije su bile grandioznije od
bilo kakve palače, što mnogo govori o
mentalitetu ljudi koji su ponos i sla-
vu tražili izvan svjetovnog kružoka i
dokoličarstva, mada je u svemu bilo i
pozitivnog hedonizma, ali je i on bio u
službi društvene korisnosti. Duboko
religiozne, Osmanlije su svoj ponos
tražile u gradnji Božijih kuća otvore-
nih ne samo za molitvu već i različite
korisne aktivnosti, poput naučnih i so-
cijalnih debata. Osim toga, džamije su
kao umjetnička djela doživljavale kon-
stantnu preobrazbu i usavršavanje što
se posebno isticalo u 15. i 16. stoljeću.
Period djelovanja Mimara Sinana i
njegovih učenika doveo je osmansku ar-
hitekturu do njenih vrhunaca. Džamije,
ali i drugi objekti tog vremena dobijali
su izuzetne proporcijske odlike, skulp-
torsku uobličenost, istančan dekorativni

STAV 9/9/2022 73