Page 69 - STAV broj 392

Od intenziteta njihova svjetla druga svjetla su poništena.

Novo poglavlje
TE SVIJEĆE PREOBRAZUJU SE U SEDAM STABALA
“Potom je svaki čovjek, formom, stablo postao.
Njihovim zelenilom moje oko se usrećilo.
(Nisam se mogao nauživati gledajući taj prizor!)
Od gustine lišća grane nisu vidljive,
a i lišće, skoro da se ne vidi, od izobilja plodova.
Ovo je alegorijski opis sedam ebdala: Sedam stabala su nji-
hova tijela; grane – to su im ruke; mnoštvo lišća – mnoštvo
njihovih dobrih djela. I to je sve sakriveno od očiju običnog
svijeta! Treba imati drugi vid – skinuti zastor s ovih očiju,
pa to vidjeti! A koliko ima znakova na nebesima i na zemlji po-
red kojih ljudi prolaze, a od njih glave okreću (da ih ne vide)!
(Jusuf, 105)
Grane svakog drveta do Sidre su dopirale!
Ne samo do Sidre nego i izvan praznine!
(Do Sidre, tj. do krajnjih granica materijalnog svijeta,
jer Lotosovo stablo je iznad sedmog neba. I kaže: Ne samo do
Sidre nego i izvan praznine, izvan materijalnog svijeta, zala-
zeći u Onostrano.)
Korijen svakog pojedinačno dopro je do dna zemlje!
Niži od Bika i Ribe bio je sigurno!
Znači, grane su iznad Sidre, iznad materijalnog svijeta,
a korijen: Niži od Bika i Ribe bio je sigurno! Znamo da se na-
vodi predaja po pitanju stvaranja, gdje se kaže da je Allah Hafiz Mehmed Karahodžić
Uzvišeni ustabilio zemlju tako što ju je stavio između ro-
gova neopisivog Bika (to pamet ne može da dokuči!) izve- Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
denog iz najvišeg stepena Dženneta, iz Džennetul-firdevsa.
Njegove noge nisu imale stabilnosti, pa je Allah ispod njega mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
stavio ogromnu Ribu. Sura Kalem počinje s harfom nun – to Karahodžićem prenosi u nastavcima
je ta Riba; nun upućuje na tu Ribu. I tek se onda ustabilila
zemlja, ispod koje je, dakle, Bik, a ispod Bika Riba. A Allah dersove iz “Mesnevije” održane u
najbolje zna kako ovo sve razumjeti na pravi (ispravan) na-
čin! Na ovo nam je skrenuo pažnju i Omer Hajjam u jednoj Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
lijepoj rubaiji:
Na nebesim’ ima zvijezda i Bik se naziva, Kao što iz zrelog ploda poteče voda (slatki sok), tako iz
A na drugom biku vele da zemlja počiva. njihovih (evlijanskih) grudi (srdaca) izbijaju iskre Allahovog
Otvor’ oči, pa pogledaj: kol’ko magaradi nura, u obliku mudrosti, lijepih riječi, nasihata.
Među dvama bikovima živi i uživa!
Tako je Hajjam oslikao gaflet, nemar ljudi, a ovim nas
bejtom, s opisom stabla čiji je korijen ovako dubok, a grane Novo poglavlje
ovako visoko, hz. Mevlana upućuje na ajeti-kerim, esteizu- SKRIVENA SU BILA TA STABLA OD OČIJU
billah: Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao SVJETINE
lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;
ono daje svoj plod u svako doba – s dozvolom Gospodara svoga “Čudnije je to da pored njih prolazi
(Ibrahim, 24,25). A Sehl Tusteri kaže: To je vjernik; korijen stotine hiljada ljudi iz pustinje i stepe.
mu je u zemlji, a grane okrenute prema nebu, tj. djela su mu uz- (Dekukija vidi da ljudi prolaze pored njih, a ne vide ih,
dignuta na nebo – primljena su; čvrst korijen (osnova vjer- pa je to njihovo ponašanje čudnovato.)
nikova djelovanja, tj. njegova riječ tevhida); vjetrovi njišu Iz žudnje za sjenom, dušu su na kocku stavili.
grane palme, tj. djela – ona nisu uvijek postojana, ali je ko- Od grube vunene tkanine sjenovito mjesto su načinili.
rijen uvijek čvrst. Za čim žude ovi dunjalučki ljudi? Za sjenom, a nisu toga
Njihovo korijenje bilo je rascvjetanije od grana. svjesni – ne znaju! Iz žudnje dušu su na kocku stavili – iz-
Pamet se od njihove forme na glavu izvrnula! gubit će u toj igri! Od grube vunene tkanine sjenovito mjesto
Što god bih rekao o ovom bejtu, on se i drukčije može su načinili: Svoje utočište, tamo gdje se lijepo osjećaju (to na
shvatiti i može mu se prići i s druge strane. Hazreti Mevlana ovom svijetu može da bude palača, dvorac, mjesto ugodnog
hoće da nam kaže da su mirnoća, dostojanstvo i ozbiljnost boravka), ali to je utočište (u svojoj suštini) sjena od grube
ovih ljudi još ljepše izgledali od njihovog osmijeha, dobrote vunene tkanine...
i susretljivosti. A slika i ljepota tog drveća (lice tih velikih Tu sjenu nikada ne vide.
ljudi) pamet je zanosila i gotovo ju je izvrnula! Oni Allaho- Stotinu puta fuj nad očima zapretenim!
va prava ispunjavaju danju i noću./ Ne vide sjenu ovih stabala i onda kaže ovako: Stotinu puta
Iz plodova koji su pucali od snage, fuj, nad očima zapretenim! Kad, jadna žalosti, ne vide sjenu
izbijale su iskre nura, poput vode iz plodova.” ovih stabala! Ja, Rabbi! Pomozi nam da ne budemo mi od

STAV 9/9/2022 69