Page 65 - STAV broj 392

Od tad pa sve do pogibije gotovo da ga nije
mašila ni jedna akcija u kojoj su sudjelovale
‘Hamze’. Prošao je sva ratišta na područ-
ju Bihaćkog okruga. Najbliži saborci bili
su mu Nedžo Bapić, Džambo i komandir
Refko Kauković.”
Mehine riječi potvrđuje i Senad Kau-
ković, koji je s Mustafom Ramićem prve
godine rata došao iz Hrvatske. Senad Kau-
ković se prisjeća da su došli u grupi od 320
boraca i prelazeći preko famoznog slunjskog
poligona. “Kao i većina nas, Mustafa je od
svoje skromne ušteđevine kupio opremu i
mitraljez M53, koji je sam, bez smjene, no-
sio tokom cijelog puta od 130 kilometara.
Po dolasku u Bužim dobio je raspored u
Treći bataljon, u drugu četu, čiji sam ja bio
komandir. Pamtim ga kao hrabrog i posve-
ćenog borca, koji je sa svojim mitraljezom
branio prilaz neprijateljskim jedinicama
na kritičnim mjestima linije, na Dobrom
Selu i Banjanima. Od svoje ‘bebice’, kako
je od milja zvao svoj mitraljez, rijetko se
odvajao. U našoj četi je proveo nekoliko
mjeseci, nakon čega je tražio premještaj
u jedinicu koja je uključena u žešće borbe Sa saborcima iz Hamze u Bihaću, februar 1994.
i koja češće izvodi akcije. Pokušavao sam
ga uvjeriti da ostane u našoj jedinici, ali u saborcima nastavio dalje. “Puno bitaka smo sutradan se ona grupa koja se jučer sprema-
tome nisam uspio. Rekao mi je da je došao prošli skupa, posljednju onu na Bojnoj s la da pobjegne iz kasarne i ode u čaršiju i
da ratuje, a ne da miruje. I prilikom prve početka septembra 1994. godine. A onda koja je tog dana i tog momenta trebala da
naredne popune u četi ‘Hamza’ Mustafa kad je sve ukazivalo da bi trebao nastupiti negdje uz kahvu skromno obilježi rođen-
im se pridružio, gdje je i ostao sve do po- neki mirniji period, tog 6. septembra smo dan svom prijatelju sada polahko i dosto-
gibije. Njegova vedrina i osmijeh osvajali se dogovarali da navečer ‘pobjegnemo’ iz janstveno, umorno, ali i gordo i ponosno,
su svakoga, a za mene je bio i ostao heroj kasarne u čaršiju, popijemo kahvu i da se uzimajući abdest, spremala da stane u prvi
dječačkog lica”, prisjeća se Kauković. vratimo nazad. I dok smo tog jutra pravili saf i svome saborcu i ako Bog da šehidu
Izvjesno vrijeme Mustafin saborac u plan, Mućo nam je govorio: ‘Ma hajmo su- Mući klanja dženazu. I tad se po ko zna koji
prvom vodu bio je i Nermin Šabić. Pri- tra, sutra mi je rođendan.’ Odgovarali smo put obistinila ona poznata izreka da čovjek
sjetio se zajedničkog ratnog puta i detalja mu da možemo i danas i sutra, nije od viška sniva, a Bog određuje. Lično sam uvjeren
koji su obilježili boravak na liniji i izvođe- dvaput izići u grad. Nismo se uspjeli do- da je naš Mućo, šehid ako Bog da, na 22.
nje brojnih akcija, te nekih od anegdota: govoriti, a neko je ušao u spavaonu i rekao rođendan od svoga Gospodara na poklon
“Kada sam krajem 1993. godine došao u da smo dobili uzbunu. Brzo smo se obukli, dobio najljepše mjesto u Džennetu”, kaže
ČSN ‘Hamza’, raspoređen sam u prvi vod, uzeli oružje i izišli na mjesto postrojavanja Nermin Šabić.
gdje sam zauzeo mjesto u stroju i krevet u gdje se okupljao naš prvi vod. Dobili smo
spavaoni koji su prethodno pripadali po- zadatak da se javimo pred komandu, popeli SMRTONOSNI GELERI GRANATE
ginulom borcu, rahmetli Ibrahimu Bajki se na kamion i već za nekoliko minuta bili Komentarišući svoju jedinicu i osvr-
Burziću. Polahko sam upoznavao ljude iz ispred hotela. Ubrzo smo krenuli u pravcu ćući se na njenog poginulog pripadnika
voda, pa tako i našeg Muću. Kako sam do- Radoča. Kad smo stigli do Šekića kuća, iz Mustafu Ramića, komandir ČSN “Hamza”
šao skromnije odjeven, Mućo mi je ponu- neprijateljskog pravca nas je tukao mitra- Refik Refko Kauković ističe: “Naša jedi-
dio da uzmem šta god mi paše od njegove ljez. Brzo smo se prebacili do kuće Beće nica je bila sastavljena od sasvim običnih
vojne odjeće, što sam neko vrijeme, dok se Grošića, a onda nas je komandir voda, rah- ljudi čiji su borbeni uspjesi bili rezultat
i ja nisam malo ‘skućio’, često i činio. Bio metli Ibrahim Šahinović Briško, raspore- prije svega dobre organizacije i specifič-
je lijep i smiren momak, prepoznatljiv po dio po manjim grupama i uputio na liniju ne klime koja je vladala među borcima i
niski izrazito lijepih zuba i po svojim sun- sa zadatkom da je ojačamo i da izvidimo starješinama. Doda li se tome pojedinačna
čanim naočalama, popularnim ‘lenonkama’. i snimimo situaciju. Mućo je bio koman- hrabrost i odlučnost koja je krasila većinu
Bio je neko ko se rijetko ljutio, neko ko se dir desetine. Oko ikindije počeo je žestok boraca 505. brigade, onda je lahko objasniti
budio s vedrinom na licu, a s druge strane pješadijski napad, baš na tom mjestu gdje sve one blistave pobjede i uspjehe koje su
bio je vrlo žestok u borbi, odajući utisak se Mućo nalazio. Položaji su odbranjeni, ‘Hamze’ postizale širom Bihaćkog okruga.
stasite momčine lavljeg srca.” ali nažalost, Allahovom odredbom Mućo U tim i takvim borbama rađali su se i gi-
Nermin Šabić bio je u Mustafinom druš- je otišao stazom odabranih. Njegova duša nuli mnogi heroji poput Topala, Kenana,
tvu i onda kada je Mustafa ranjen. Kako vratila se svome Gospodaru, a njegov ve- Muje, Džambe, Briške, Harija, Omerice,
kaže, Mustafa je zadobio rane od ručne liki drug Bapić na tom je mjestu teško ra- Burze i mnogih drugih. A jedan među nji-
bombe u široj okolini Todorova, kada je njen. Ubrzo će se ispostaviti da je to bio ma svakako je bio i naš Mućo kako smo ga
lakše ranjeno još nekoliko saboraca. Kako tek neki početni bilans svega onoga što će od milja zvali. Mustafa je bio momak koji
rana nije bila teška, brzo se Mustafa Ra- trajati narednih sedam dana, a historija će je živio za Bosnu u Hercegovinu. Oličenje
mić vratio u stroj i sa Šabićem i ostalim upamtiti kao ‘Brezu ‘94’. Spletom sudbine, čojstva koje je iz dana u dan i iz akcije u

STAV 9/9/2022 65