Page 61 - STAV broj 392

smo pucali prema njima, ali ih je bilo
mnogo, kad bi uzvratili, nismo mogli
podići glavu.
Četnici su nam se u svakom momentu
sve više približavali. Tutnjalo je sa svih
strana. Odjednom se s lijeve strane u
našu tranšeju s mitraljezom svali Meho,
a za njim nekoliko momaka iz Gračanice.
Zapraštalo je sa svih strana. Meho je
mitraljezom počeo kositi sve pred sobom.
Jedan od četnika, koji je pretrčavao na-
zad prema debelim bukvama, pokošen je
pao u snijeg.
Dolje, desno od nas, još je jače zapuca-
lo. Sada smo već vidjeli naše momke koji
zalamaju bok prema kraju šume. I ondje
vidimo četnike koji bježeći padaju u du-
boke nanose snijega i čupaju jedni druge.
Pokušavaju se povući, ali sada im to, uz
još jaču paljbu s naših položaja, nikako
ne uspijeva. Desna strana našeg krila još
je više zalomljena, od šumice ih ne dijeli
više od pedeset metara.
Tutnji na sve strane. Hamza se preba-
cio preko grudobrana i iz zaklona puca
prema četnicima koji su ispod puta. Si-
tuacija se potpuno preokrenula u našu
korist. Dolje preko ceste već su uočljivi
dugi crveni tragovi, koje su ostavljala ti-
jela ranjenih i poginulih četnika dok su
ih njihovi izvlačili.
Za nepunih petnaest minuta potpuno
smo razbili njihov napad i uz velike gu-
bitke, koje smo im nanijeli, natjerali ih
na totalno povlačenje. Ubrzo se još samo
dolje lijevo od nas čula pucnjava, a i ona
se polahko pretvarala u sporadičnu.
Okrenuo sam se prema ostalima. Vi-
dim, svi su se zadihali kao da smo trča-
li uz neko brdo. A onda se Meho sjeti i
viknu: “Gdje je Hamza!?” Bahuljajući
kroz snijeg, Hamza uđe u tranšeju. Na
sebi je nosio nekoliko zarobljenih puša-
ka, osamdesetčetvorku i dugi potpuno kr-
vavi redenik. Bacio je sve sa sebe i sjeo.
Pogleda me i dobaci othukujući: “Daj mi,
ba, jednu cigaru.”
Zapalio je i otpuhnuo u zrak velike
bijele kolutove. Momci koji su došli kao
pojačanje već su odnijeli onog ranjenog i
sad već onesviještenog momka. Iz zemu-
nice smo izvadili neke daske i prekrili ti-
jela trojice poginulih saboraca.
U potpunom šoku, primjećujem da je Hamza je uzeo svoju pušku i s gru- Vratio sam se i sjeo na onaj komad
pucnjava oko nas još jača. Gledam preko dobrana zapucao prema četnicima. Veća balvana. Na sredini zemunice bio je veliki
grudobrana, četnici upravo kreću u napad četnička grupa, njih dvadesetak, krenuli krater koji je napravila granata, a svuda
prema rovu u kojem se nalazimo. su tačno ka našem rovu. “I ti nemaš mno- okolo sve je bilo crveno od krvi. Dolje, u
Cijev puškomitraljeza na grudobranu pot- go municije”, upita Hamza gledajući u uglu, vidim komade hljeba i razvaljenu
puno je deformirana. Imam samo dva okvira mene. Samo sam klimnuo glavom. kutiju od narezaka.
– jedan u pušci i drugi u džepu pantalona. U tranšeji je nekoliko razbacanih okvi- Tutnjalo je negdje prema Krečanama.
Pucam pojedinačno, neki od četnika ra. Hamza preskače preko komada balva- Mi smo, poredani u krug, pušili i šutjeli.
odmah zaliježu u snijeg. Hamza žurno na, s prsa poginulog vojnika otkopčava Nekako nisam mogao skinuti pogled s
ranjenom momku previja oči, koje se ne RAP i donesi okvirove do grudobrana. onog hljeba i konzerve narezaka.
vide od krvi. Podiže ga zatim i naslanja na Četnici su nam, koristeći nekoliko Sjedio sam i gledao. Glad više nisam
ulaz tranšeje. stabala kao zaklon, prišli još bliže. Mi osjećao. n

STAV 9/9/2022 61