Page 67 - STAV broj 392

Sa saborcima
u Pećigradu
4.8.1994.

na Ćorkovaču, u zonu odgovornosti Prvog Musafić i upozorio da se pripremimo jer su
bataljona. U međuvremenu se desio novi četnici krenuli u napad i da treba da ule-
neprijateljski napad na Križu, gdje je prvi te u našem pravcu, na objekte koji su bili
vod vodio žestoke borbe. U cilju stvaranja pokriveni lesonitom. Hitro smo izletjeli iz
bolje pozicije, odjeljenje koje je vodio Mu- jedne velike zemunice i ubrzo je otpočela
stafa Ramić vršilo je osiguranje borbenih žestoka pucnjava. Pucalo je iz raznih vrsta
pozicija ispred linije odbrane. Nakon nekog oružja, padali su različiti projektili. U tome
vremena povukli su se na prednji kraj, gdje je Mućo Ramić dotrčao do ugla jednog od
su oko 15 sati odbili jak pješadijski napad. tih objekata, u koji je udario projektil i od
Nažalost, tom prilikom smrtno je stradao čijeg je gelera teško ranjen. Samo se uspio
komandir odjeljenja Mustafa Ramić. Pogo- okrenuti i potrčati desetak metara nazad,
dio ga je geler od RB M57. U tom napadu nakon čega je pao i izdahnuo”, prisjeća se
ranjen je i Nedžad Bapić. Nakon toga prvi Remzija Mulalić.
vod je povučen u Mustafića kuće, a drugi Mustafin brat Meho i danas žali zbog
i treći vod u kasarnu, gdje su ostali u pri- okolnosti zbog kojih je od bratovog dola-
pravnosti. Sutradan, u ranim jutarnjim ska iz Slovenije malo vremena provodio
satima borci prvog voda zaustavili su još s njim. Kako kaže, u toku rata samo su
jedan pješadijski napad, u kojem nije bilo jednu noć skupa prenoćili kod kuće. Uvi-
ranjenih ni poginulih. Isti dan, oko podne, jek je neki od njih dvojice bio na liniji i
povukli smo se s Križa i otišli na dženazu ti rijetki susreti bili su kratki i uz žurbu.
saborcu Mustafi Ramiću.” “Jedini slučaj u toku rata kad smo brat i U Osijeku prilikom služenja JNA
ja skupa prenoćili kod kuće desio se ne-
PREDSKAZANJE BRATA MEHE I koliko dana prije njegove pogibije. Uvijek i ističe još jedan zanimljiv detalj koji se
SABORCA DŽAMBE smo nekako bili raspar. Kad on dođe kući, desio nepuna dva mjeseca nakon bratove
Jedan od neposrednih aktera borbe u ja budem na liniji, i obrnuto, jer obojica smrti: “Prošla je akcija ‘Breza ‘94’, nastu-
kojoj je poginuo Mustafa Ramić bio je i smo bili vrlo aktivni borci. On je bio u pio je duži period bez borbi. Nekad krajem
Remzija Mulalić. Kako on navodi, tog su ‘Hamzama’, a ja u brigovskom vodu, koji oktobra 1994. godine našoj porodici su u
dana borci prvog voda iz čete “Hamza” je vodio Jasmin Grošić. Brat je najčešće posjetu došli bratovi saborci Nedžo Bapić
dobili zadatak da odu ispred linije i da ne- dolazio po danu, a i onda kad bi konačio, i rahmetli Husein Džambić Džambo. To
prijateljskim jedinicama naprave zasjedu. uvijek bi se potrefilo da sam ja na liniji. I je moglo biti dan prije otpočinjanja opera-
“Kao jedan od najodgovornijih starješina sad to jutro ja se trebam vratiti na liniju cije ‘Mostobran ‘94’. I iz te posjete vrijedi
na tom dijelu linije, od komandanta Na- jer me kači smjena. Ustao sam rano, po- istaći jedan nadnaravni detalj. Otvorila se
nića sam dobio zadatak gdje da uputim pio kafu, doručkovao, spremio se i tre- priča o bratu, mati plače, nama ukućani-
borce prvog voda. Saopćio sam im zadatak bam krenuti. Brat još spava. Pošao sam ma teško, još je svježa bol zbog njegova
i uputio na izvršenje. Oni su otišli i neko da se obujem i nešto mi dođe da se vra- gubitka. I kaže Džambo: ‘Majka, ne plači,
vrijeme boravili na navedenim položajima. tim do njegove sobe. Otvorim vrata, a on i mi ćemo sutra kod tvog Mustafe.’ I do-
Međutim, nakon izvjesnog vremena vra- spava, leži na leđima. I ne znam otkud, ista kroz nekoliko dana, prvog dana ak-
tili su se na IKM uz obrazloženje da je na ali kroz glavu mi prođoše čudne misli: cije ‘Mostobran ‘94’ Džambo je poginuo
tom dijelu linije mirno i da nema borbe- ‘Samo spavaj, dragi buraz, tako ćeš lije- i otišao u susret svome saborcu Mustafi.
nih dejstava. Po povratku su kazali i to da po spavati i kad pogineš.’ Trznem se i u Što više razmišljam o tom detalju, sve više
su u blizini čuli neki razgovor, ali su mi- sebi pomislim: ‘Bože dragi, kakve me to sam uvjeren da su Džambine riječi, barem
slili da su to unproforci koji i jesu bili bli- misli spopadaju?!’ I taj dan je brat otišao u natuknicama, bile šehidsko predskaza-
zu, odmah na brdu iznad njih. I dok smo u kasarnu pa na liniju, a kroz dva ili tri nje i primjer iskrene žudnje plemenitih
mi tako razgovarali, nazvao me je Hamdo dana je poginuo”, prisjeća se brat Meho duša koje su se voljele u ime Boga.” n

STAV 9/9/2022 67