Page 48 - STAV 62 12.05.2016

DRUŠTVO

zagubljena među planinama, postao je te Blagi prsti sunca na zalasku miluju mu
1894. godine centar naučnog svijeta. U ono preplanule grudi, a pod golim tabanima Kako je tada vladala velika
je vrijeme to imalo značaj ravan Zimskim dahće nevina zemlja. Pred njim je pusta potraga za korijenima
olimpijskim igrama održanim devedeset zelena ravnica sve gore do bezimenih vi- ljudskog bivstvovanja na
godina kasnije. Na kongresu, od 15. do sova, između kojih se slijeva rijeka puna
21. augusta 1894. godine, učestvovali su kremena i čvrstih kamenica vodenom našem kontinentu, naučnici
naučnici iz Engleske, Francuske, Švedske, maticom klesanih stoljećima. Ovdje ni- iz cijele Evrope sjatili
Italije, Njemačke, Švicarske i Austro- kad ne može zafaliti oružja za lov u pla- su se u Sarajevo na Prvi
-Ugarske. Najozbiljniji časopisi pisali su ninama koje se gospodstveno spuštaju u
tada o Sarajevu, a po prvi put ime ovog ravnicu. Niz njih srne i jeleni oprezno si- svjetski kongres arheologa
grada zazvonilo je u raskošnim salama laze na pojila, a čim onoća, eto veprova, i antropologa. Za evropske
evropskih dvorova. Tada je Bosna pomi- valjaju se u blatu i noćnu tišinu razdire
njana ozbiljno, s dubokim poštovanjem. skamukanje šarenih praščića. Kamena za prilike jedan beznačajni
oruđa napretek je, ravnice ispresijecane gradić, ta bivša osmanska
KROZ MILENIJE silnim rijekama i potocima podatno se ra- provincija zagubljena
Stoljeće i nešto kasnije, kada se rije- sprostrle uokolo kao rajske, crnica gotovo
šismo svih “okupatora” i ostasmo sami erotski doziva da bude oplođena. A kad među planinama, postao
sa sobom, u ozbiljnim će arheološkim i dozriju lješnjaci, pa sami počnu iskaka- je te 1894. godine centar
antropološkim krugovima Bosna i njen ti iz krhkih čašica, i nabubre zajapurene naučnog svijeta
drugi grad Visoko, u čijoj su blizini tako- drenjine, i gloginje zacrvene i smekšaju
đer nađeni ostaci Butmirske kulture, biti pod šušnjem kruške, a trnine dočekaju i
pominjana s podsmijehom. Ali, nama to zimu pa se zalede u snježnim zamrziva- Voda se zimi puši kao vatra na ognjištu
nije zasmetalo. U javnom prostoru, evo, čima, čovjeku dođe da se rasprsne od mi- i doziva ptice da slete i ugriju promrzle
i nakon deset godina, još živi priča o bo- line, da vrisne iz sveg grla: “Neka je bla- noge. Vriska raspomamljene djece koja
sanskim piramidama. Da je samo pola žen onaj koji nam je ovdje odredio dom!” se po cijeli dan brčkaju u vrelini izvora
od energije koju je ta bajka isisala iz nas Domaja je tamo gdje je zemlja pod bo- odjekuje u krošnjama i prelijeva se preko
uloženo u dalja iskopavanja ovdje. Da sim tabanima toplija nego igdje na svijetu, drvene ograde koja opasuje cijeli prostor
je... Strese se čovjek sav od muke i ne- šapuće sebi neolitski čovjek dok korača i štiti mještane od upada divljih zvijeri.
moći. Zažmuri i bespomoćno potone u prema rubu naselja, nadomak mjesta na Čovjek skida pogled s razdragane dječije
prošlost. Jednim je silovitim zamahom kojem se manja rijeka sastaje s većom. Tu igre i zašiva ga u purpurnu koprenu ko-
mašte u trenu izbrisao Ilidžu, i Butmir, kulja pravi biser tajanstvenog svijeta i ma- jom titra zapad. Uz obalu rijeke, daleko,
i Aerodrom, i Sokoloviće, i Hrasnicu, i gijske prirode, klokoću klobuci vrele vode korača grupa muškaraca s glinenim vr-
Kotorac, sve. Sad stoji s drvenim kopljem i raznose mu misli po ravnici, rasijavaju čevima na ramenima. To je grupa koja se
u ruci naoružanim kremenom oštricom. ih poput maslačkovog sijedog sjemena. vraća sa sjevera, gdje su njihove unikatne

48 12/5/2016 STAV