Page 49 - STAV 62 12.05.2016
P. 49

Sa svih strana niču
                                                                               zgrade, hoteli, poduzeća,
                                                                               studentski domovi, a i
                                                                               privatne kuće s južnog
                                                                               ruba ozbiljno prijete
                                                                               da sasvim zatrpaju
                                                                               ovaj prostor proglašen
                                                                               nacionalnim spomenikom:
                                                                               “Prahistorijsko naselje
                                                                               u Butmiru”. Ali, od
                                                                               neolitskog sela ni traga,
                                                                               nema čak ni najbezazlenije
                                                                               ploče na kojoj bi pisalo da
                                                                               hodamo po nacionalnom
                                                                               kulturnom dobru


                                                                               svijeta. Butmirskom cestom brundaju ljuti
                                                                               automobili. Zgrada “Termalne rivijere”, sa
                                                                               svoja tri dijela natkrivena krovovima na
                                                                               četiri vode, budi u čovjeku davno zaturenu
                                                                               sliku: neodoljivo podsjeća na šatore što ih
                                                                               je Muamer Gadafi raspinjao u Beogradu
                                                                               u vrijeme održavanja samita Pokreta ne-
                                                                               svrstanih. Nedostaju samo kamile. Ali ni
                                                                               žirafe nisu za odbaciti. Na njih liče dvije
                                                                               gorostasne dizalice što su se nadnijele nad
                                                                               novu zgradu budućeg kongresnog centra.
                                                                               Iza njihovih leđa, ondje gdje se nekad za-
                                                                               padni rub neolitskog sela završavao prema
                                                                               Željeznici, vijugaju veliki plastični tobogani
                                                                               u trima bojama, crvena, žuta i zelena. Dok
                                                                               čekaju prve znake ljeta i fijuk djece što se
                                                                               niz njihove kičme sunovraćuju u hlorom
                                                                               namirisane bazene, pod njihovim kracima
                                                                               okupljaju se gavrani i piju vodu. Između
                                                                               njih proviruje trometarska tabla koja nas
                                                                               obavještava da će se ovdje, nadomak same
                                                                               rijeke, graditi još neki hotel. Eto, Ilidža
                                                                               se sva napela da postane turistički centar,
                                                                               zabadaju se hoteli poput čačkalica u sir.
                                                                               S one strane rijeke niču univerziteti kao
                                                                               u Travniku. Preko vode će trebati graditi
                                                                               još jedan most jer su studentski domovi
                                                                               na ovoj strani.
                                                                                  Baš ovdje, u centru nekadašnjeg neo-
                                                                               litskog naselja, uzdigao se studentski dom
          posude, sa šarama izvijuganim poput zmi-  ogradu i trči u susret grupi koju je sunce   patetičnog naziva: “Izvor nade”. Zgrada
          ja u parenju, mijenjali za so.    u zalasku oklopilo svojim zarumenjelim   liči na kuću s četverostranim krovom pre-
            Čovjek se okreće prema naselju. Među   zracima načinivši tako privid kao da leb-  žaganu uzduž, kao da su se braća posva-
          zemunicama natkrivenim trstikom, pore-  de. Ograde su među ljudima tada bile tek   đala pa prepolovila porodično naslijeđe
          danim u krug u čijem središtu gore vatre,   maglovita budućnost, a ni jedan jezik na   i jednu polovinu jedan odnio sa sobom,
          promiču siluete žena, starci razapinju si-  svijetu nije poznavao riječ rat.  daleko od drugog brata i njegovih buda-
          rove kože na razboje, djevojke plijeve žito                          laština. Fondacija za unapređenje obra-
          sipajući ga iz posuda podignutih visoko   ZATRPANA PROŠLOST          zovanja i kulture izgradila ga je uz samu
          iznad glava i prepuštajući ga tananoj igri   Mašta, ipak, nije svemoćna bez obzi-  školu podignutu 1893. godine, kada su i
          vjetra. Čovjekove riječi kojim obavještava   ra na to što u sekundi može preletjeti nad   otkriveni prvi ostaci neolitskog naselja.
          da se vratila grupa koja je prekjučer otišla   krvavim krajolicima raspojasanih milenija.   Ostala bez krova, nazubljenih zidova
          na sjever zaustavljaju cijelu tu sliku. Prije   Zvuci razdražene savremenosti preglasni   unutar kojih na željeznim šipkama vise
          nego što se ponovo pokrene, on preskače   su za daleke glasove zakratko oživljenog   ostaci razorenih unutrašnjih ploča, sva


                                                                                                   STAV 12/5/2016  49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54