Page 77 - STAV 62 12.05.2016

daleka historijska postavka dobiva svoju
aktuelnu nužnost i ispravnost. Karaha-
san srednji vijek koristi kao historijski
odraz današnjice. Ono najbolje i najgore
u islamskom svijetu već je predoblikova-
no u toj epohi, kako visoka kultura, tako
i fundamentalistički teror.
Pripovijeda se kako Isfahan pod mu-
drom upravom velikog vezira već nekoliko
godina napreduje kao centar kulture, nau-
ke i uspješne trgovine. Propast započinje
onog trenutka kada veliki vezir izgubi svoj
utjecaj na sultana i kada započne uspon
asasina. Prva žrtva njihove strategije po-
litičkih atentata postaje veliki vezir: njega
neko ubija bodežom.
Roman se sastoji od tri dijela, tri velika
poglavlja koji se stilski, formalno i u tonu
pripovijedanja jasno razlikuju. Prvi dio
(što ima određene sličnosti s romanom Ime
ruže Umberta Eca) izgleda kao historijska
detektivska priča. U njoj Omar Hajjam,
uz pomoć logičkih dedukcija i prirodno-
naučnih spoznaja, rješava zagonetku jed-
nog ubistva trovanjem, po čemu se može
usporediti s Ecovim monaškim detektivom
Williamom od Baskervillea i prepoznati
kao preteča Sherlocka Holmesa.
Drugi je dio najobimniji i oblikovan je
kao historijski ep. Riječ je o velikoj drža-
vnoj i ratnoj historiji i o sitničavim intri-
gama na dvoru, ali i o vjerskoj politici iz-
među triju kalifata koji su u međusobnom
rivalstvu. Ne slušajući savjet svog velikog
vezira, sultan započinje sukob s Karmati-
ma, radikalnom šiijskom sektom. Razbi-
ja njihovu nezavisnu državu u Bahreinu i
nalaže da se njihov vođa u Isfahanu pogubi
na neopisivo okrutan način. Međutim, to
je samo pirova pobjeda. Sultan jeste tri-
jumfirao, ali su državne blagajne potpu-
no opustošene i njegova je armija fatalno
desetkovana.
Završni dio romana elegični je opro-
štaj u godini smrti Omara Hajjama – s
osvrtom na jedan uništen svijet. Seldžuč-
ko carstvo je propalo, iscrpilo se u borba-
ma za prijestolje i razbilo se u podjelama.
Karahasan tek na kraju obznanjuje ko
je zapravo pripovjedač njegovog roma-
na. Hroničar je mladi Bosanac koji je u
dječijem krstaškom pohodu dospio u Per-
ziju i kojem je Omar ispričao svoj život.
Međutim, ta hronika izgorjela je u požaru
u biblioteci u Sarajevu 1992. godine, a iz
sjećanja ju je rekonstruirao neki bosans-
ki student 2008. godine. U toj dvostruko
indirektnoj refleksiji postaje iluzorna sva-
ka težnja i svako insistiranje na tome da
se uopće može doći do historijske istine.
Mi ne poznajemo nikakvu drugu historiju
osim protumačene. U Karahasanovom ro-
manu, tumačenje i značenje za sadašnjost
se preklapaju, kako je to i inače slučaj kod
nadvremenskih remek-djela. n

STAV 12/5/2016 77