Page 79 - STAV broj 259

Ulazi se u pustinju, a suton postaje je značajniji hram Hibis, na drugoj strani Tek kad smo se približili, bijeli oblak, za
sve gušći. Jurili smo asfaltnom trakom, Harge, iz 500. godine p. n. e. Po okolnim koji smo mislili da su cvjetovi, lagano se
horizont pustinje bio je na svakoj strani bregovima vide se manje ili veće tvrđa- podiže iznad krošnje – buka motora pre-
kamo bismo pogledali, a onda je pala noć. ve iz razdoblja Rimljana. U tvrđama su strašila je jato ibisa.
U jednom trenutku cesta kojom smo se postaje vojnih zaštita karavanskog puta Nedugo potom, ispred današnjeg pu-
vozili račvala se u dva cestovna traka, je- kojim se srednji Egipat povezivao sa Su- tovođe Dejana ukaza se u pješčanoj cesti
dan prema lijevoj, a drugi prema desnoj danom. U doba egipatskog Starog kraljev- vodena crta, poput končića, s okolo ra-
strani pustinjskog brijega zaogrnutog cr- stva njegovim karavanskim tokom teče skvašenom zemljom. I kao uinat, kotači
nom koprenom. Putokaza nema. “tranzit zlata, bjelokosti, začina, pšenice zazujaše, okreću se u prazno kao da su
Mehmed je zaustavio auto. Dejan izlazi i biljaka”. Vidljive manje ili veće tvrđave zapali u snježni kliski smet. Izašli smo i
iz vozila. Kamo? Lijevo ili desno? Otka- po obroncima bile su zaštita karavanskih počeli ga savjetovati kako će, ali od toga
ko vozimo prema Hargi, nismo mimoišli putanja. Herodot spominje da je putova- auto nije prelazilo “provaliju” – ali tek
nijedno vozilo... Promatramo cestu pod nje tom cestom trajalo 40 dana. Otuda mu kad ga pogurasmo, savjeti se pokazaše
snažnim svjetlima farova. Desni nam se i ime Darb al-Arbain – “put od 40 dana”. ispravnim.
trak čini crnji, “ugažen” autogumama. Bagawat je “grad” na brežuljku od cr- U tom naiđoše tri djevojčice. Ispod
Idemo desno, pa šta bude. S bismilom! nog kamena, kao da je iz neke strašne ka- ruku su nosile suhe tikve napunjene vo-
Nakon pet minuta, pokaza se ono što taklizme. U podnožju brdašca bi koliba. dom i zatvorene čepovima od trave. Bile
do tada nije bilo moguće vidjeti: naš de- U njoj je zaštitar. Otvorio je za trenutak su poredane po starini, očito sestrice, pa
sni trak ponovno se spajao, na kraju bri- vrata kolibe. Na pješčanom podu vidje- se najmanja grčevito ručicom držala za
jega, s lijevim... Na cestu je vjetar napu- smo truplo gole muške mumije. Zaštitaru haljinu srednjoj, a srednja najstarijoj. U
hao poveću pješčanu dinu, a radnicima o pasu visi pištolj zavezan špagom. Na- Dahlu je očito rijetko dolazilo turista iz
se nije isplatilo njezino fizičko pomjera- smijan je. Trga nam iz bloka šest ulaznica svijeta. Odjedanput se oko nas okupi ve-
nje; isplatnije ju je bilo opasati s dvama za obilazak Bagawata. Djeci ne naplaćuje. liki broj djece i mladeži, nasmijanih i go-
novim asfaltnim trakovima. A putokaz? U Bagawatu smo boravili nekoliko vorljivih, pokazuju u nas jedno drugom
Nikom ništa! sati, uvlačeći se u njegove kuće od suhog trčeći okolo i dižući ogromnu prašinu.
Odahnuli smo dušom. Ugledasmo blata miješanog sa sijenom sušenim na Nekako se iskradosmo u “narodni dućan
svjetlo Harge. Na cesti pravoj poput stri- vrelom suncu. Ulazili smo u mnoge od umjetnina”, uđosmo i pazarismo divne
jele prispjesmo pred “hotel”, ili kako bi- njih. U nekim su kućicama-grobovima pletene korpe od palmina lišća, primitiv-
smo ga već nazvali... Dobismo sobe na rake bile otkopane i otvorene. Na kupola- nu keramiku, staklene posudice u modroj
gornjem spratu. Izvadismo iz auta svoj stim plafonima, koje sam doticao vrhom boji, čudesne i neobične....
provijant, ali i svoje čiste posteljine. Pod glave, vidio sam freske starobiblijskih
vrlo oskudnim svjetlom žaruljica i ve- prizora. Grčkim pismenima u freske je POČAST VREMENU OD 5.000 GODINA
čerasmo, pa se povaljasmo svako u svoj tu i tamo upisano poneko ime (npr. Abra- Malo-pomalo pa se vratismo sabira-
krevet, tek se ovlaš plahtom prekrivši. ham, Moses). Reprodukcije tih freski iz jući utiske. Dojmove prvog pravog dana
Ako je suditi po meni, svi smo duboko Bagawata kasnije sam vidio u svjetskim boravka u Egiptu. Tim danom započeo
zaspali. Nisam se tokom noći ni okrenuo, likovnim monografijama ranog kršćan- je naš tridesetodnevni boravak bogatog
sve dok nas dreka nekog seoskog kenjca, stva kakav se živio i oblikovao na ovom programa koji je nastajao i mijenjao se,
“parkiranog” odmah ispod naših soba, paklenom mjestu pustinje. Bagawat mi je ostvarujući se više i u bogatijim nijansa-
nije nadigla svojim paklenim revanjem. izgledao kao grad za stanovanje i življe- ma nego da je bio utvrđen bilo kakvom
Tako je prošao naš “doček” nove 1980. nje, ali, ne, ovdje je sve bilo mrtvo. Grad turističkom agencijom. Putovali smo
godine, u oazi koja za nju nije ni znala mrtvih živio je dok nisu pomrli živi koji uz Nil i niz Nil, prema Luksoru i pre-
niti ju je zanimala. su u njemu posjećivali one koji su bili ma Aleksandriji, dolazili pred piramide
prije njih. Sada ih posjećuju samo horde i Sfingu, prisjećao se Napoleona, koji je
BAGAWAT JE POČETAK NAŠEG EGIPTA turista, proračunato, najčešće iz dokone pred njima postrojio svoju počasno gardu
Temperatura tog dana bila je, tokom znatiželje ili intelektualne maštovitosti i zapovjedio: Vojnici, počast vremenu od
jutra, oko 18 stepeni Celzijusa, a oko pod- i radoznalosti. pet hiljada godina! Tokom 1980. godine
ne je već dosezala koji stupanj više; osje- Po karti oaze, očima plutajući, nacrtali napisat ću cijelu seriju tekstova od koje,
ćali smo se ugodno u košuljama kratkih smo putanju u sljedeću oazu Dahlu. Auti nažalost, nikada nisam složio nikakvu
rukava. Na mapi smo vidjeli da je najbli- su lagano klizili prema zaseoku mimo pre- knjigu: ona je u meni, svježa i lijepa kao
ža lokacija koju treba vidjeti udaljena pet lijepih stabala u moru pijeska. Izdaleka u danima dok se konstituirala. Takva,
kilometara: Bagawat, mrtvi grad koji je nam se činilo da je cijela zelena krošnja kakva se nije dala napisati, niti se njome
“živio” između 3. i 7. stoljeća nove ere. Još prekrivena velikim bijelim cvjetovima. Egipat dao opisati. n

STAV 20/2/2020 79