Page 78 - STAV broj 259

STAJALIŠTA

Autobiografski fragmenti (26)

EGIPAT SE NIJE

DAO OPISATI

Bagawat mi je izgledao kao grad za stanovanje i življenje, ali, ne,
ovdje je sve bilo mrtvo. Grad mrtvih živio je dok nisu pomrli živi koji
su u njemu posjećivali one koji su bili prije njih. Sada ih posjećuju
Piše: samo horde turista, proračunato, najčešće iz dokone znatiželje ili
Ibrahim KAJAN intelektualne maštovitosti i radoznalosti

osljednji dani stare godine 1979. na arapskom i novim žigovima u pasoši- doček Nove godine. Mehmed nas je večeras
promiču u pritajenim uzbuđenji- ma, bacismo se u susret s rodbinom. Ubr- ipak kanio negdje izvesti, a to negdje bio
ma priprema za let u zemlju o zo se nađosmo u autu koji nas je kroz ne- je “Sheraton”. Tek ispred i unutar hotela
Pkojoj sanjam od najranijih dana vjerovatnu vrevu vozio na Zamalek, otok vidjesmo novogodišnje ukrase, vitke i li-
djetinjstva. Ta se ljubav ili sklonost kon- na Nilu dobrim dijelom nakrcan stranci- jepe zelene jelke ukrašene s puno ukusa
stituirala oblikovanjem pojmova koje ni- ma u iznajmljenim vilama i stanovima, i mjere. Nismo ostali dugo; dovoljno za
kad nisam razjasnio, kako se, npr., gradi- službujućim po različitim osnovama, od uživanje u plesnom zanosu promatrane
la Keopsova piramida, egipatski pojam o privrednih predstavnika do diplomat- egipatske ljepotice, ponesene vihorima
duši “ka”, fantastična kozmogonija, He- skih misija i ambasadorskih rezidencija. od kojih vibrira ne samo njezino tijelo
liopolis, Ramzes II, revolucionarno jed- Nakon osvježenja i prenošenja poruka, nego i cijeli svemir u koji nas lansira ve-
noboštvo čudesnog para na prijestolju pozdrava i selama iz domovine, Mehmed dra inačica arapske muzike.
– Eknatona i Nefertiti, najposlije – Tu- predloži da se ujutro obavi nabava hrane
tankamon. Prostor najranijeg životnog koju bismo nosili u oazu Hargu, gdje su KROZ KOPTSKE GRADOVE U PIJESKU
razdoblja žarile su mi te blistave riječi isplanirali “doček nove 1980. godine” za- U rano jutro posljednjeg dana stare
po kojima sam stjecao unutarnji skrive- jedno s novinarem “Dejanom Lukićem i godine naša mala “ekspedicija” razmje-
ni život u oskudnom djetinjstvu poratnog njegovom novom zaručnicom Zoricom”. štena u dva auta krenula je cestom što je
boljševičkog socijalizma. I gle ti to: sad Dejan je nekoć bio dugogodišnji sarajev- slijedila Nil u njegovoj uzvodnoj liniji. Na
se sa Smailom i Leylom spremam za put ski dopisnik iz Egipta, zaljubljen u ze- Zoricinu molbu, djevojčice smo smjestili
u Egipat. Trogodišnju Hanu ostavili smo mlju u kojoj se, kao diplomirani arabist, u Dejanov auto. Mehmed je vozio dječaka
neni i dedi u Zagrebu. snalazio poput ribe u vodi. Kad su mu i nas odrasle. Putovanje je trajalo, zbog
Poletjeli smo 28. decembra kasno istekli svi mandati, promijenio je svoju vrlo napučene ceste, satima. Kod grada
uvečer. Oko ponoći sletjesmo u Istanbul. sarajevsku novinsku firmu za beogradsku Asjuta, jednog od najvećih koptskih gra-
Jedni se putnici iskrcaše, a drugi uđoše. Borbu ili Politiku. dova, skrenuli smo desnim odvojkom pre-
Nakon poprilično vremena, napokon se Sljedećeg jutra kupljeno je sve što je ma otvorenoj pustinji. U jednom trenut-
podigosmo i zaplovismo prema Kairu, u raslo zalijevano vodom Nila, a u kuhinji ku izgubismo iz vida Dejanov automobil,
kojem će nas čekati Halilovići, Smailina se pretvaralo kulinarskim vještinama i pa smo ga “izgubljenog” čekali na izlasku
sestra Šerifa i zet Mehmed, novinar sa- briljantnim rukama egipatske kuharice iz Asjuta gotovo do prvog sutona. Razlog
rajevskog Oslobođenja. Kroz bunovnost u jela dviju kuhinja, bosansku i arapsku. njihova “nestanka” bio je neobičan, pa i
presijecanja vremena, zgušnjavanja i “ne- Kuhalo se i peklo cijeli taj dan, a dan posli- bizaran: prometna je policija na jednom
stajanja” (čini mi se) dva sata, propadali je se preslagivalo i pakiralo – da sve bude punkt-pointu zaostalom iz izraelsko-egi-
smo prema zemlji opkoljeni ranim ezani- gotovo i ujutro rano u gepek spremljeno. patskog rata zatražila Dejanove prometne
ma i novim datumom koji ovdašnje no- Predvečer je naše domaćine nazvao papire. Iznenadili su se Dejanovom odlič-
vine bilježe u kontinuitetima kalendara zagrebački dopisnik Vjesnika Mihailo nom arapskom jeziku, ali i posumnjali – u
“triju historija”, islamskom, iranskom i Ničota, poželjevši nam dobrodošlicu. moguću “krađu djece”. Dejan se prezivao
gregorijanskom. Na kahvu poziva, čujemo šapat što mu Lukić, Zorica je još nosila svoje djevojač-
Vozeći svoj prtljag mimo posljednjeg diktira supruga Marika Toth. Nisu nam ko prezime, a djevojčice su se prezivale
aerodromskog sigurnosnog punkta, utkani se mogli priključiti na putovanju u oazu Halilović i Kajan! Rasprava je trajala sa-
u međunarodnu rijeku, s dobrodošlicom Hargu, u kojoj su Halilovići predvidjeli tima! Hvala Bogu, evo ih!

78 20/2/2020 STAV