Page 56 - STAV broj 339

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (21)

DJECA “VUKOVARSKE

ČETVRTI” U POTRAZI ZA

UKRADENIM DJETINJSTVOM

Ako preživim rat, moja kuća neće biti od siporeksa! Neka
bude najmanja moguća, ali će biti armirano-betonska utvrda,

Piše: Ammar KULO s atomskim skloništem. Ne onim “obaveznim” na papiru, već
stvarnim. Uglavnom, neka inžinjeri, arhitekte kažu posljednju
riječ, ali se neće štedjeti na željezu i betonu!

jedio sam iza kuće u bašči na Ovdje su šume, dijelom listopadne, više između dviju obala išli smo na stadion.
udobnoj, ručno pravljenoj me- četinarske... Na ovom prostoru rastu ra- Platicom su prelazile i stotine radnica, ra-
talnoj stolici izvarenoj i prilago- znovrsne voćke... Ovdje su, na ovim brdi- deći u “ŠIK-u”, za mašinama, proizvodeći
Sđenoj da u nju može sjesti neko ma, neke od najboljih trava, pašnjaka za rublje, majice, odjevne predmete, uglav-
jako krupan. I stolica je svjedočila ratu. krupnu i sitnu stoku. I sva četiri godišnja nom za izvoz, u bogate dijelove Evrope.
Tri od četiri nogare su pri dnu bile načete doba su tu... Zime nisu preoštre, niti ljeta
gelerima. Iznesena je ko zna odakle, do- suviše topla... Nema ovdje niti monsuna, NAPAD NA RADNICE ŠIK-A
nesena tu u bašču i pobodena u zemlju, niti strašnih poplava, niti velikih poža- S osmijehom sam se prisjećao kako
dva ili tri centimetra, tačno toliko da bi ra... Bosna nije dom okrutnih zvijeri, la- smo Denis, Damir, Darko, Benis, Jasko i
pokrila okrznuti dio i ustabilila zemlja. vova, tigrova, hijena, puma... A i ono što ja jedne prilike dobili dobar degenek od
Nisam siguran da bi sada izdržala pravog je opasno, poput vukova i medvjeda, živi roditelja zbog vragolije na koju su nas na-
vlasnika, da se ne bi “prelomila” na tim daleko od ljudskih naselja i iznimno ri- vratili stariji dječaci. Mislim da su idejni
nakinutim nogarima, ali je meni bila sa- jetko napada čovjeka. tvorci bili Berzo i Šipo. U to vrijeme sva-
svim dovoljna. Bio sam iza zgrade Doma Ipak, usud je ove zemlje da je na meti ki od dječaka morao je osim praćke ima-
zdravlja, što mi je predstavljalo zaklon od osvajača, onih koji bi da ju otmu, pripoje, ti i šupljikavu aluminijsku cijev, dužine
“zlih” očiju četničke optike s okolnih brda, prisajedine, prošire na račun ovih zlatnih oko metar, iz koje bi ispaljivao papirnate
i gledao u prizor ispred sebe: Džaferova dola... Svaka generacija doživi rat. Svakih fišeke. Koristili bismo ih u međusobnim
razvaljena, u potpunosti devastirana kuća, pedesetak godina, nekada i u kraćem in- “okršajima”.
izrovani kompleks radionice s dugačkim tervalu, napada se ovu zemlju i njene sta- Radnice u ŠIK-u radile se u dvije
kanalom, gdje su se do prije nekoliko mje- novnike. Djed je u mom uzrastu zapamtio smjene. Prva bi završavala negdje oko 14
seci popravljali autobusi, izgranatirana s i Drugi svjetski rat. sati, a već desetak minuta kasnije radnice
pokidanim limenim krovom tvornička Jutro je mirno. Ne puca. Možda su bi se pojavljivale na mostiću. Mi, dječa-
hala ŠIK-a, nadošla Stupčanica i cvjetni artiljerci danas dobili dopust ili je tak- ci, već bismo do tada zauzeli položaj na
proljetni ćilim koji se nizao uz sami na- tika da nas sunce “izmami” iz podruma, brdašcu između Borine i Hodžine kuće,
sip korita rijeke. pa da onda “upale” topove i ostale sijače skriveni iza kontejnera za otpad. Bili
Ako preživim rat, moja kuća neće biti zla i nesreće. Kako god, nije pucalo, bilo smo udaljeni svega dvadesetak metara,
od siporeksa! Neka bude najmanja mogu- je sunčano... dijagonalno. Pružao se savršen pogled.
ća, ali će biti armirano-betonska utvrda, s Da je mir, vjerovatno bi se sada igra- Kada bi radnice došle do polovine mo-
atomskim skloništem. Ne onim “obave- le prve utakmice na stadionu, život bi se stića, zasuli bismo ih “plutonski” fišeci-
znim” na papiru, već stvarnim. Uglavnom, budio... Ovako sam sa žalom gledao po- ma. One bi vrištale, ponekoj bi pukla i
neka inžinjeri, arhitekte kažu posljednju rušenu platicu kako visi, poput klatna za- čarapa, zaljuljala bi se platica, a mi smo
riječ, ali se neće štedjeti na željezu i beto- ustavljenog u nekom momentu, kao pod- netragom nestajali, smijući se... Tu smo
nu! Živimo na politički trusnom područ- sjetnik da je to nekada bila veza između igrariju ponavljali dva ili tri puta, dok
ju, ne u američkim prerijama u kojima je dvije obale... Platica, taj uzani mostić za nas nisu provalili i prijavili... Nekoliko
jedini neprijatelj priroda. Tornado, ura- pješake, bio je napravljen od šina zabode- dana bio sam u kazni, a aluminijska ci-
gani i kakve sve oluje i prirodne nedaće. nih u rijeku, možda i tri metra od nivoa jev završila je na otpadu.
Ne!?! Ovdje smo u bogomdanoj ljepoti... vode, sajli zategnutih s jedne i s druge Nije više bilo radnica, smjene, ŠIK-a,
Sve je u Bosni s mjerom. Plodne doline... strane obale i dasaka veličine ne više od “Centrotransa”, fudbala, stadiona, djece,
Rijeke, potoci, izvori, jezerca... Dovoljno metar i po, jedva da se dvoje ljudi može osnovne škole, dječije graje, nestašluka...
je i sunca i vode da bi zemlja bila rodna. mimoići. Preko te improvizirane “veze” Jedino su još u mahali ostala bolnica i

56 3/9/2021 STAV