Page 54 - STAV broj 339

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (81)

TANKA CRVENA

LINIJA U SNIJEGU

Tačno ispred nas grupa od pedesetak četnika u plavim
maskirnim uniformama krenula je prema našim položajima.

Piše: Amir HASANOVIĆ Sasuli su iz svih raspoloživih oružja. Do mene su bili Miralem
i Suad, a malo dalje, u tranšeji, četiri momka iz Gračanice.
Uzvratili smo vatru i uskoro je i ispred nas proključalo.

onekad pomislim kako bi bilo najvažnije od svega što su imali – svoj ži- neka nervoza od bolova u desnima. Nisam
lijepo da pisanje liči na slikar- vot. Ponekad zastanem i onda sve krenem mogao od bola, koji me je nevjerovatno
sko umijeće te zavidim onima ispočetka jer mi se učini da sam izgubio iritirao, jesti tvrđu hranu.
Pšto pred sebe mogu staviti mo- njihov lik, tu sliku o njima. Bojim se da Granate po Solunu padale se skoro da-
del i, gledajući ga, s kistom poput starih ih čitaoci neće vidjeti onakvim kakvi su nonoćno. Znalo se desiti da od pet granata
majstora, prenositi ono što vide na plat- uistinu bili. svih pet pogodi civilne ciljeve. Mi smo se
no (na prazan papir), detalj po detalj. Ali Soba zamračena ćebetom koje smo nalazili na donjem spratu velike kuće za-
šta pred sebe staviti kad, recimo, želite okačili na prozor naš je dom već danima štićene debelim bukovim oblicama. Bilo
naslikati rat? na olovskom ratištu. Hladne temperatu- je jedanaest sati kad sam izašao zapaliti
U šta umočiti pero? Malo metafore, re spuštaju se daleko ispod nule. Nemo- cigaretu. Iako je bila noć, gore na Mačku
nekoliko citata? Neuspješno? Naravno! guće je da mala pećica i približno ugrije odjekivale su detonacije i puščana paljba.
Model se pomjera, ostaje neuhvatljiv, a ovu prostoriju bez vrata i prozora. Iako Na trenutke su se na zimskom oblačnom
na papiru najčešće samo parole i bezbroj smo otvore začepili dekama, nije nam to nebu mogli vidjeti odsjaji.
puta ponovljene slike/priče. Ponekad se naročito pomoglo. Dolje ispod ceste začuh galamu. Neko
prisjetimo dana u kojem ima dvadeset Sinoć smo došli s Mačka, da se od- je vikao: “Eto vojske, ide vojska!” Propnem
priča i ko zna koliko slika. morimo nakon što smo proveli punih 48 se preko ograde i ugledam dva vojnika
Ponekad u napisanom ne vidim do- sati gore. Četnička ofanziva trajala je se- kako nekog uvode u avliju ispod kuće u
voljno objašnjenja o životu, o postojanju, dam dana i ulazila je u najjaču fazu. Vi- kojoj smo boravili. I dalje su se čuli po-
o hrabrosti i odvažnošću onih najhrabri- djeli smo to po artiljerijskom divljanju vici, a onda je utihnulo. Ona dva vojnika
jih, onih koji su bez ikakvog kalkulira- i po tri silovita napada jučer predvečer. odvojiše se od ograde i krenuše uz cestu.
nja u ratu polagali na pijedestal slobode Hladno je i ovdje i gore. Mene je hvatala Kada su naišli pored mene, nazvaše selam.

54 3/9/2021 STAV