Page 50 - STAV broj 211

DRUŠTVO

znanje engleskog, njemačkog, ponekad i nacisti u okupiranim područjima nametali
francuskog jezika, samo da ih stranci ne nošenje žute trake radi oznake identite-
bi gledali istim očima kao one “jadnike” ta, a Bošnjacima su komunisti nametnuli
u Podrinju. vjerski naziv za nacionalnost. Početkom
agresije na Bosnu i Hercegovinu strane
PREVELIKA OČEKIVANJA OD novinske agencije izvještavale su o Srbi-
LIBERALNOG BOŠNJAKA ma, Hrvatima i Muslimanima. Na zapa-
U spomenutu izreku o izbjeglicama du nije postojao koncept “musliman po
i “Eurosongu” uklapa se pitanje koje se nacionalnosti”, tako da je stvorena slika
ponavlja među turistima u poslijeratnom u jednom krugu međunarodne javnosti
Sarajevu. To pitanje ponovljeno je pred više kako se ovdje bori muslimanska religij-
lokalnih vodiča. Stranci bi upitali vodiče ska grupa. Nazivi drugih dvaju naroda
da li sada u Bosni i Hercegovini ima više sekularni su jer nemaju vjerski prizvuk,
pokrivenih žena s hidžabom nego prije pa je time olakšana velikosrpska, a potom
rata. Ako bi neki od turista, onih slabije i velikohrvatska propaganda o srpsko-hr-
upućenih u pozadinu i početak agresije vatskoj “odbrani” sekularne Evrope od
na BiH, saznali da je prije rata bilo vrlo muslimana. Ovdje imamo podsjećanje
malo Bošnjakinja s hidžabom, tada bi se na citat iz Dnevnika Ane Frank: “Kada
ti isti turisti zapitali zašto je onda srp- će Jevreji prestati biti Jevreji i postati
ska vojska napadala Bošnjake, naročito ljudi?” Tako se i mnogi Bošnjaci nadaju
u urbanim sredinama poput Mostara, da će ih neko izvan Bosne i Hercegovine
Sarajeva, Zenice, Tuzle. U suprotnom najliberalniji Srbin i dalje Srbin, dok se prvo vidjeti kao ljude, a ne prvo kao ima-
slučaju, po toj kvazilogici, da je bilo više samo od Bošnjaka koji je liberalan oče- ginarne likove iz duboko ukorijenjenih
djevojaka pod hidžabom prije rata, onda kuje da prestane biti Bošnjak i da bude šovinističkih viceva o Muji, Sulji i Fati.
bi agresija i opsada, po njima. ispale sko- Bosanac, Hercegovac, Jugoslaven, ateista, Da bi to dobili, pokušavaju se odreći ili
ro pa “opravdane.” Na ovakvo neznanje, agnostik, Evropejac, bilo šta drugo. Stvo- bošnjaštva ili muslimanskog identiteta.
plus predrasude ponekih stranih turista, rena je svijest o sumanutoj ideji kako je U neka doba neki shvate da se ne mogu
nakalemila bi se iskompleksiranost boš- nemoguće istovremeno biti liberalan i biti opustiti niti u opredjeljenju “Bosanac i
njačkih pojedinaca, bilo među vodičima Bošnjak. Naravno, zavisi kako se tumači Hercegovac” zato što je i ta kategorija de-
ili novinarima koji bi se pozivali na neku pojam liberalan i šta to sve znači u glavi humanizirana kao i bošnjaštvo. Onda se
tradiciju o kojoj znaju vrlo malo, govo- onih koji su dali sebi za pravo da odre- bježi dalje u evropejstvo, amerikanizam,
reći strancima kako pokrivanje žena nije đuju šta jeste liberalno. Pritom, zabilje- jugoslavenstvo, ateizam, komunizam, glo-
običaj u Bosni, osim kod starih nana u ženo je da samo dobrovoljno izjašnjava- balizam, nindže, eskime, rokere, furke na
mahalama. Nebuloze ove vrste donekle nje Bošnjakom, za nekoga ko ne podnosi dalekoistočne sekte i filozofije. U prošlost
su maskirane pričama o “liberalnosti”, ni tu riječ, podrazumijeva da je onaj ko bilo čiju, samo ne svoju.
preko ateističke furke među domaćini- se tako izjasnio automatski nacionalista, Na sve to se dovežu i regionalne ne-
ma spomenutih turista. prije nego što iznese bilo kakav stav. Za- trpeljivosti, zasnovane ponovo na auto-
Prije petnaestak godina sarajevski nimljivo kako oni Bošnjaci koji i danas šovinizmu kao i na predrasudama. Reci-
pozorišni festival MESS imao je gošću kukaju za Titom, odbijajući da prihvate mo, kada je Goran Bregović najavio svoj
iz New Yorka. Amerikanka koja se bavi- kako je i on bio smrtnik te da ne može povratak u Sarajevo, jedan vremešni sa-
la teatrom bila je članica žirija festivala. oživjeti, uz klasičnu nostalgiju kroz koju rajevski Bošnjak koji je u mladosti pratio
U neformalnom razgovoru s osobom iz prosipaju suze po mobitelima i računar- rad “Bijelog dugmeta”, a period artiljerij-
festivala rekla je: “Kada sam gledala TV skim tastaturama pregledajući stare SFRJ ske opsade proveo je u Sarajevu, smatra
reportaže iz Sarajeva za vrijeme rata, vi- snimke po YouTubeu i Facebooku, ne sebe liberalnim i savremenim, iskazao je
djela sam obično stanovništvo na ulica- vide jednu jasnu stvar iz tog proteklog možda i nesvjesni šovinizam na tu temu.
ma. Pomislila sam, pa ovi ljudi izgledaju vremena. Spominjući pred strancima Okolnosti Breginog povratka uz njegovo
isto kao i mi, i pitala se zašto naša vlada (uglavnom zapadnjacima) ili pred prija- kasnije dobijanje CT snimka u bolnici na
ne učini nešto da im pomogne.” teljima iz drugih krajeva Balkana da oni Koševu preko reda prouzročile su nega-
Jedan sarajevski profesor na ovu je nisu ni bili muslimani te da to spada u tivne reakcije u sarajevskoj čaršiji. Čuvši
opterećenost furkama zvanim liberalizam privatnost (klasika) i da to ne može biti da ima negodovanja povodom Breginog
ili pretjerani modernizam svojevremeno nečija nacionalnost, ne vide kako im je povratka na pomalo mutan način, spo-
dao koncizno pojašnjenje, rekavši kako je tu neželjenu kvazinacionalnost nametnuo menuti Sarajlija reče: “Bolje da se i Brega
i najliberalniji Hrvat i dalje Hrvat, da je i Titov režim za kojim plaču. Jevrejima su vrati nego da imamo tolike Sandžaklije
u Sarajevu.”
U američkom filmu Hotel Ruanda ima
Bosanski Srbi i bosanski Hrvati nisu imali nejasnoća pošto je detalj za koji se tvrdi da je istinit. Tokom
njihov etnoidentitet bio zaštićen ustavom i samoopredjeljenjem i genocida nad narodom iz plemena Tutsi,
niko im nije nametao vjerski pojam za nacionalnost. Čak i danas, iz 1994. godine, jedna ustrašena djevojči-
ca obraćala se onima što su vršili genocid
pored, uvjetno rečeno, djelimičnog povratka vjerničkoj praksi u nad njenim saplemenicima: “Molim vas,
BiH, takozvani evropski sekularizam više je podržan u sredinama nemojte me ubiti, obećavam da neću više
gdje su Bošnjaci većina nego ondje gdje su Hrvati i Srbi većina, biti Tutsi.” Svaka sličnost ovog događaja
pa opet identitetsko nezadovoljstvo dominira iz Ruande s određenim (nikako ne svim)
Jevrejima, Indijancima i Bošnjacima ni-
malo nije slučajna. n

50 21/3/2019 STAV