Page 63 - STAV broj 211

je to Faruk Telibećirević, koji je tada ra-
dio u ‘Svjetlosti’. Kažem mu: ‘Poslat ću ti
nešto, skini to i doći će neko po to.’ Dobio
je on program za šifrovanje, ali ne može
ništa otvoriti bez lozinki. Ja imam prija-
telja Seju Saračevića u Sarajevu, koji je sa
mnom radio. Kreiram lozinku i kažem
mu na telefon: ‘Sejo, piši: nadimak muža
naše kolegice s posla, ime djeteta profe-
sora u Poljskoj kod kojeg smo bili..., tako
četiri riječi, zatvori kovertu, doći će neko
po to.’ Nazovem Kajevića: ‘Otići ćete na
jednu adresu, uzeti program, a na drugu
šifre.’ Tako je uspostavljena veza šifrovanih
poruka Tuzla – Sarajevo. Četnici to nikad
“Tih dana otišao sam u Gradačac nekim vojnim poslom. Svratim od kraja rata nisu uspjeli otvoriti, ni jednu
usput na Radio “Gradačac” da pokupim od njih pjesama. Kažu mi: poruku nisu dešifrovali, a mi njima jesmo.
‘Snimili smo ti jednu kasetu i na kraju, pošto je ostalo prostora, Ali, puca telefonska veza Tuzla – Sarajevo, a
snimili smo ti jednog našeg imitatora.’ Sjednem u auto, ubacim radi Tuzla – Beograd i Sarajevo – Beograd.
Sad se valja dovijati. Krenuli smo mi da
kasetu i krenem za Tuzlu, bila ona Lada crvena. Na Šićkom, kako se pravimo uređaje da možemo slati KT ve-
penjem uz petlju, čujem imitaciju, Vesna Zmijanac pjeva: ‘Rastaju zom, a ja se s Farukom dogovorim da mi
se drumovi / dijele polje na dvoje / odvojiše se dušmani / ne žele poruke šaljemo preko tog ‘Sezama’, pre-
život utroje / čiji ono tenkovi na Gradačcu vatrom gore / čiji su ono ko Beograda. Jedno smo tri mjeseca slali
vojnu poštu preko Beograda za Sarajevo.
vozovi što perone naše vole / čiji ono junaci, mjesto pjesme, tugu Niko nije skontao”, priča Delić.
poje / čiji ono junaci, mjesto para, suze broje...’ Okrenem se na petlji Ističe da su od početka rata hvatali i
i nazad u Gradačac”, priča Edin slušali srpske veze, 95% snimaka koji se
koriste u Hagu snimila je ekipa koja je
kakvu mogućnost pomoći Vojske Jugo- 20 godina, nemoj mene učiti, nema šanse.’ radila šifriranje poruka. Dodaje da su po-
slavije Republici Srpskoj, a odnos snaga ‘Slušaj’, rekoh, ‘ja ću za deset minuta sjesti sebno dobro hvatali signal iz Srebrenice,
nastankom muslimansko-hrvatske fede- u auto i eto me gore, ako ja to ne uspijem Konjević-Polja, Cerske, ali nije bilo nika-
racije sve je nepovoljniji po Srbe. Sasvim napraviti, idem na liniju, ako uspijem, svi kvog kanala komunikacije sa Srebrenicom.
su besmislene tvrdnje Radovana Karadži- vi idete.’ Prođe deset minuta, zove: ‘E, ja- “Moj komšija u Tuzli bio je Omer,
ća i generala da čvrsto drže pozicije i da rane, desetka signal.’ Šta je bilo – zna on porijeklom iz Srebrenice. On je znao da
su pobednici u ratu. Ova njihova procena gdje je sjever, ne treba njemu kompas. Tu sam u vojsci. Kad je došla prva grupica
i nerazumni potezi značajno će promeni- je bilo izuzetno mnogo ozbiljnosti, rada, ljudi iz Srebrenice, pozvao me da se vi-
ti odnos snaga u bivšoj Republici Bosni i posvećenosti. Samo što je to slabo ko vidio dim s tim ljudima, jer oni nisu htjeli ni
Hercegovini i dati povoda brojnim nepri- u to vrijeme. Obični narod je vidio, ali s kim u Tuzli da se sretnu, nikome nisu
jateljima srpskog naroda u svetu da krenu nismo se mi ni trudili da dobijemo neko vjerovali. Ja im ponesem razgovore koje
u odlučni pohod protiv srpske vojske. Iz priznanje. Evo, koliko je godina prošlo, smo snimali. Jednog od njih se sjećam,
neracionalnih razloga obmanjuju narod ja odem na rudnik, pošto sam profesor na Osman, profesor fizike. Pošto smo već
obećavajući im rat do istrebljenja...” rudarstvu, svi me znaju po ‘Sajgonu’, sve napravili program, povezali Tuzlu i Sa-
Ovakve vijesti unosile su haos u odnose drugo je nevažno”, kaže Delić. rajevo, predložim mu da to isto uradimo
između Srba iz Srbije i Republike Srpske, Edin je, što se tiče rata, više od “Sajgo- sa Srebrenicom. Kaže on da nema stru-
išlo je dotle da je čak bila jedno vrijeme na” ponosan na posao koji je uradio prije je, nema radioveze, nema računara. Sad
blokirana granica na Drini. “Sajgona”. Naime, s jednim timom ljudi mene to golica, moram nekako riješiti. A
napravio je kriptozaštitu šifriranih poruka. u to vrijeme dobio sam novu radiostanicu
PRVI LAPTOP U SREBRENICI “Zovu me na početku rata da napra- u vozilo. Imaju oni dinamu, neki genera-
Bilo je u toj ekipi Radija “Sajgon” do- vim program za šifrovanje razgovora. I mi tor da mogu puniti, ali nema kompjute-
sta kreativnosti, mašte, ali najviše znanja. napravimo kriptozaštitu, povežemo tele- ra. Sjetim se profesora Muhidina Lelića,
Trebalo je znati gdje smjestiti studio na fonom cijelu Tuzlu. Ali treba sad to isto radio sa mnom na tom sistemu, pohva-
terenu, skinuti profile s geografskih kara- napraviti u Sarajevu. Abdulah Kajević bio lio mi se dva dana prije da je dobio lap-
ta, postaviti antenu tako da najbolje radi tada u Sarajevu načelnik veze. Telefonija top iz Amerike, nov – tad je laptop bio
na frekvenciji za koju je namijenjena, po- je radila četiri-pet mjeseci na početku rata. kraj svijeta. Kad dolazi on ujutro i kaže:
kriti signal neprijateljskih radiostanica... Kažem mu: ‘Napravili smo to ovdje, daj ‘Znaš šta je bilo, policija došla u dva sata
Trebalo je pripremiti sve do u detalje da da i vama prebacimo’, ali vidim, ne zna on jutros i odnijela mi laptop.’ Šta mislite,
se antena može postaviti samo s kompa- ni pisaću mašinu. Šta da radim? Sjetim se, ko je poslao policiju”, kroz smijeh govori
som i kartom. tada nismo imali interneta, ali imali smo Delić i nastavlja: “Muhidin je otišao za
“Jednom u Banovićima radi se akcija i neki BBS ‘Sezam’ u Beogradu. To nazoveš Ameriku, nikad mu to nisam rekao. Taj
mi iz studija u Banovićima šaljemo signal modemom, telefonom, i imaš chat room. laptop Muhidina Lelića, stanica iz mojih
gore na brdo, a ekipa, grupa radioamatera, Uđem na taj chat room da potražim neko- kola, koju je Osman na leđima odnio u
treba da postavi antenu. Ja im dao kartu i ga i nađem jednog koji je orijentiran na Srebrenicu 1992. godine, bila je veza sa
kompas, sve objasnio, oni otišli, kad zovu: naški, a informatički pismen. Pošaljem Srebrenicom cijeli rat.” Upravo je to djelo
‘Ne može ovo ovako, jarane, ja sam amater mu poruku da se nešto dogovorimo. Bio na koje je Edin Delić najviše ponosan. n

STAV 21/3/2019 63