Page 68 - STAV broj 211

DRUŠTVO

drvno-tehničku školu u Bosanskoj Krupi. šta god sam zamislio da uradim u drvetu, do danas uspješno odolijeva zubu vreme-
Godinama je radio građevinske poslove sve sam uspijevao završiti jer me sve oko na, jakim vjetrovima i padavinama. Išao
jer su to od njega životne okolnosti zahti- drveta zanima. Kad počnem raditi ove ma- sam na munaru, pa kad je jak vjetar, to se
jevale. Međutim, ljubav prema drvetu i kete, uopće nemam pojam o vremenu niti sve škripi i ljulja se, ali bez obzira na sve,
izradi različitih eksponata i suvenira od imam zdravstvenih problema. Mene noga već 180 godina sve opstaje. Kad nešto
drveta oduvijek je bila prisutna u njego- uvijek boli. Ali kad krenem ovo raditi, ja nije baš išlo onom dinamikom koju sam
voj podsvijesti. Sada je došlo vrijeme da ne osjećam bol. Jednostavno zaboravim ja htio, nisam gubio živce. U drugom po-
se više okrene zanatu kojeg najviše voli na njega. Ranjen sam 3. jula 1995. godi- slu bih možda izgubio živce, ali kod ovih
i da izrađuje predmete u koje se maksi- ne, kada sam stao na minu. To je bilo na stvari sam bio jako smiren i uporan. Ne-
malno unosi. Tako je Zuhdija u proteklih pravcu prema Dvoru, kada smo krenuli što bi se otelo u nekom momentu pa ne
nekoliko godina uradio desetke proizvo- pripremati teren za završnu akciju spaja- bih uspio, ali opet bih kasnije pronalazio
da od kojih neki predstavljaju prava mala nja s Hrvatima. Ja se od ranjavanja uvijek rješenje i sve uspijevao završiti. Recimo,
arhitektonska zdanja. Među svima njima previjam. Takva je povreda.” kod stepenica na munari broj stepenica u
posebno se ističe umanjena replika Stare U izradu najvrednije makete, Stare dr- potpunosti se podudara. Inače, replika dža-
drvene džamije u Bužimu te starobosan- vene džamije, Zuhdija je utrošio više od mije identična je skoro 100%. Proporcija
ska seoska kuća “šeperuša”. Sklad i lje- 700 radnih sati. “Mene je ljepota Drvene umanjenja je jednaka za sve njene dijelo-
pota te originalnost detalja koje vjerno džamije motivirala da napravim manju re- ve. Ja sam sve sebi izmjerio. Otišao sam u
Zuhdija uspijeva ukomponirati u svoje pliku. Tu je pomogla i efendijina hutba da džamiju i laserskim metrom uzeo sve di-
rukotvorine doista zadivljuju. “Sve ovo je pravim. Efendija Emin Grošić je jednog menzije koje su mi trebale. I iznutra sam
što sada radim je moja terapija i to mno- petka držao hutbu kako će Allah, dž. š., ono- uradio sve kako jeste u stvarnosti. Mahfil,
gi ne razumiju. Kad vide na slikama ono me ko sagradi džamiju makar kao i ptiči- mihrab, minber, ćurs, sve do zidnih levhi
što pravim, mnogi mi kažu da imam živ- je gnijezdo na narednom svijetu sagraditi i rahlji za Kur’an. Maketa džamije može
ce kao niko drugi. A ja takvima kažem da kuću u Džennetu. Odatle je sve krenulo. I se otvoriti i pogledati njena unutrašnjost”,
bih volio njihove živce nego išta na svi- radio sam nekoliko puta na džamiji kada objašnjava Zuhdija s ponosom.
jetu. Evo, sad baš trošim neku terapiju je krov renoviran. I tad sam čuo od ljudi
jer nekad nisam baš dobro i sitnica me da je ta džamija napravljena bez ijednog ŽIVOTNA ŽELJA NAPRAVITI MAKETU
bezveze zna izbaciti iz takta. Ovo mi je eksera, šarafa i bez mašina. Sve me je to STAROG GRADA BUŽIMA
terapija koja me liječi od bilo kakve ner- plaho zainteresiralo i pitao sam se kako su Zuhdijine ruke su izradile i malu drve-
voze. S drvetom sam uvijek volio raditi. I ljudi napravili takvu drvenu džamiju a da nu vjetrenjaču s mlinom koja ima pokretni
propeler, osvijetljena je iznutra i na drugom
“Kad počnem raditi ove makete, uopće nemam pojam o spratu ima krevet za mlinara. Međutim,
vremenu niti imam zdravstvenih problema. Mene noga uvijek druga najvrednija Zuhdijina rukotvorina
boli. Ali kad krenem ovo raditi, ja ne osjećam bol. Jednostavno jeste stara bosanska sirotinjska kuća koju
je izradio na osnovu uzorka ruševne kuće
zaboravim na njega. Ranjen sam 3. jula 1995. godine, kada njegove majke. “Išao sam ja do te kuće, gle-
sam stao na minu. To je bilo na pravcu prema Dvoru, kada smo dao je, slikao i mjerio, i prema tom planu
krenuli pripremati teren za završnu akciju spajanja s Hrvatima. sam uradio vjernu maketu. Jedino što je
ta kuća sada na kamenom podrumu, a ra-
Ja se od ranjavanja uvijek previjam. Takva je povreda” nije je bila na drvenom. Jer mati se sjeća

68 21/3/2019 STAV