Page 73 - STAV broj 211

STAJALIŠTA

AMBASADORI MLADOSTI
“Taćeonizam” neće preživjeti

NAJTIŠI POSTAJU

REVOLUCIONARI

JEDNOG VREMENA

Preživjet će kreativni samci i umjetnici, preživjet će borci za svoja prava,
preživjet će mladost u ovoj našoj domovini. Otvorenost uma nikada neće
biti posve istražena, a što se više čita, saznaje i k tome djeluje, okean
Piše: postaje dublji. Ako ipak strahujemo od vlastitih dubina, bar smo sigurni
Kerim SEFER da poznajemo svaku njenu kap. U svojim vodama utopiti se nećemo.
Pitajmo mudrace, kazat će nam

i nismo navikli vidjeti mlada- književnosti, sanjaju o tome kako će biti će dežurni komentatori, kakve danas nei-
lačkog revolucionara koji se potencijalni kandidati za prestižne na- zbježno susrećemo, kazati kako to nije isti-
bori za svoja prava, a bez da grade, žive trenutak za koji znaju da se na te će pokušati opovrgnuti univerzalno
Mboluje od one za naše društvo nikada neće vratiti. Počnemo se družiti dobro umjesto da ga promoviraju. I opet,
neizlječive floskule “šta će narod kazati”. s onima koji u gradskom prijevozu vide narod će preuzeti ulogu “najpametnijeg”
A šta će narod zaista kazati? Ništa čemu toliko različitih priča ispisanih na licima sudije pa će nas natjerati da se klonimo
do sad nismo barem jednom posvjedočili. svih generacija. Jednostavno imaju šesto “ćorava posla” jer govorimo besmislice. A
“Taćeonizam” (od popularne opaske “‘ta čulo. A vrijednost je kada shvatimo da od zašto posustati? Da bismo zaista vjerovali
će on / ona”) svakako je odgovor na koji takvih možemo učiti, biti motivirani da se u istinitost neke pojave, prvo je potrebno
se ne bi trebalo iznenaditi. Takvi smo – posvetimo višim ciljevima, da testiramo da se uvjerimo svojim očima, jasno i gla-
kakvi smo. Možda nikad nismo bili spre- svoje mogućnosti i pomjerimo granice. sno to u sebi potvrdimo, a onda da to osje-
mni prihvatiti činjenicu da će uvijek biti Bez obzira koliko to zvučalo istrošeno, timo i doživimo. A koliko se naposljetku
onih koji će se boriti i liječiti od unaprijed ipak ima svoje mjesto, svaka zasebna ri- u tom “ćoravom poslu” krije paradoksa,
stečenih predrasuda. Kako god, oni koje ječ. Upoznamo one koji u tramvaju čitaju neupućenosti i površne kategoričnosti,
često narod prozove i kategorički ocijeni knjigu, slušaju klasičnu muziku i njeguju dobro smo ikako napredovali.
postaju revolucionari svoje generacije; a sitne dragocjenosti. I ne treba im puno Nije crna slika koju uporno gleda-
takvih je doista mnogo. A možemo biti da bi bili sretni. Jasno vide svoju silue- mo, gledamo je tako kako mi hoćemo. A
ponosni ako želimo, jer imamo se čime tu negdje daleko ispred sebe i pokušava- preživjet će kreativni samci i umjetnici,
pohvaliti. Sve je čovjeku dato da čini na ju je stići, a pritom ostati na mjestu, ne preživjet će borci za svoja prava, preživjet
volju. A volja društva može biti orijen- preskakati sve što se treba vidjeti, osje- će mladost u ovoj našoj domovini. Otvo-
tirana ka napretku ili stagnaciji. Sve to titi, fotografirati, opisati. Najtiši umovi renost uma nikada neće biti posve istra-
mi biramo ne shvativši da je kolektivi- postaju revolucionari jednog vremena. A žena, a što se više čita, saznaje i k tome
tet primarna poluga koja nas određuje. U mladost je odlična “zemlja snova” gdje to djeluje, okean postaje dublji. Ako ipak
brlogu današnje instant-realnosti kojoj se postaje moguće. Istinu je teško zaobići strahujemo od vlastitih dubina, bar smo
bespogovorno odzivamo iskoče ambasa- ako bismo govorili o tome kako je uni- sigurni da poznajemo svaku njenu kap.
dori mladosti koji nas natjeraju da se za- kata sve manje, no uspijevaju preživje- U svojim vodama utopiti se nećemo. Pi-
pitamo da li zaista dolaze iz naše zemlje. ti tako što će biti drugačiji, podići glas, tajmo mudrace, kazat će nam.
Jesu li odrasli uz neku svjetsku kulturu djelovati na svoje prijatelje i ohrabriti ih. Problem nastaje onda kada na pitanje
koja nam je, pored svih zdravih čula, da- Nije li to već početak revolucije? Pokreta “ima li pitanja” odgovaramo bezlično:
leka i nedokučiva? Kako su začudo tako koji vraća u modu sve ono zaboravljeno, “Nema.” Nikad nas ništa ne zanima pa
nevidljivi? sve ono što je odgajalo i učilo manirima, je strašno pomisliti kako takav čovjek,
Naravno, to su samo retorička pita- prosvijećenosti i vlastitim kritičkim ra- kojem je sve svejedno, živi, kako se nosi
nja. Ali ništa manje vrijedna kao i ona zumom? Takve treba čuvati. Biti uporan sa svojim vremenom? Peče li ga savjest
na koja bismo zaista tražili odgovor, da i tražiti ih jer postoje, a to je jedino što jer se pretvorio u plovilo na neizvjesnim
nas zanima. A s vremenom upoznamo zvuči olakšavajuće. vodama? Ne bismo se bavili traganjem
takve, pronađemo ih sasvim slučajno, “Taćeonizam” neće preživjeti jer već za odgovorima umjesto onih koji to tre-
otkrijemo nove vidike, naprosto osjeti- postoji garant za to: biblioteke koje se po- baju činiti. Naše je da radimo na sebi.
mo da smo spoznali vrijednosti koje se sjećuju iz ljubavi, a ne samo potrebe, tzv. A to su ozbiljno shvatili budući nosioci
ipak njeguju unutar glomaznih ljuštura. gejmerski barovi gdje se istražuje, pišu promjene. Žive da bi umrli, umiru da bi
Počnemo razgovarati s onima koji se dive eseji i izučavaju tajne društva. Vjerovatno živjeli. n

STAV 21/3/2019 73