Page 66 - STAV broj 211

DRUŠTVO

RATNE RANE LIJEČI

NESVAKIDAŠNJIM

HOBIJEM

Zuhdija je u proteklih nekoliko godina uradio desetke proizvoda
od kojih neki predstavljaju prava mala arhitektonska zdanja. Među
svima njima, posebno se ističe umanjena replika Stare drvene
džamije u Bužimu te starobosanska seoska kuća “šeperuša”.
Sklad, ljepota te originalnost detalja koje vjerno Zuhdija uspijeva
ukomponirati u svoje rukotvorine doista zadivljuju

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ bez hrane i, nakon višednevnog boravka,
bili su potpuno iscrpljeni. Napadali smo
L j ubav prema zavičaju oduvijek se na 4-5 metara. Komandir čete rahme-
po danu. Bilo nas je oko 30 i razdvojili smo
se iskazivala na različite načine.
tli Suljo Isaković nam je stalno ponavljao:
Dok su jedni ginuli za zavičaj,
‘Polahko, dječaci!’ I tako smo išli stojeći
drugi su živjeli za njega. Zuhdi-
ja Duranović iz Bužima jedan je od onih sve dok četnici ne zapucaju na nas. Onda
zalegnemo malo, pa ponovo ustanemo i,
koji je najbolje godine svoje mladosti dao uzvikujući tekbir, pomjerali bismo se na-
u odbranu zavičaja, pri čemu je postao prijed. I idemo mi tako uz šumu i vidimo
i ratni vojni invalid. Dugo nakon rata, da oni odozgo silaze i zaliježu u neki put
boreći se da prehrani porodicu, radio je koji je bio ukopan. Bilo ih je cijeli jedan
građevinske poslove. U zadnjih nekoliko vod. Ali mi smo išli prema njima uza stra-
godina posvetio se ljubavi prema zavičaj- nu i bez ikakva zaklona. Kad smo prišli
noj arhitekturi. Okrenuo se izradi različi- na 40 ili 50 metara, oni su zapucali. Tad
tih maketa koje predstavljaju umanjene smo zalegli i otvorili vatru. Onda svi do
i vjerne replike arhitektonskih objekata jednog ustanemo, zatekbiramo i krenemo.
iz užeg ili šireg zavičaja. Komandir Suljo nam viče: ‘Lezi, stani’, ali
Zuhdija Duranović je četrdesetče- niko od nas ne staje nego pravo uz šumu. I
tverogodišnji demobilizirani borac 505. udri, udri, udri. Kad smo izišli gore, vidi-
brigade Armije RBiH. Bio je pripadnik mo da su se oni izvukli bočno tim putem.
jedinice “Žuti mravi”. Do ranjavanja u Jedan njihov vojnik ostao je mrtav i bilo
julu 1995. godine prošao je mnoga ratišta, je puno krvi, vjerovatno od ranjenih koji
među kojima se posebno ističu forsiranje su se povukli. Tu smo imali prvi ratni pli-
rijeke Une, te bitka za Kumaricu, gdje je s jen. Zarobili smo minobacač 60 mm, pe-
pedesetak vojnika preživio krvavu ratnu desettrojku i sanduk municije. Imali smo
dramu. Danas s porodicom živi u Bužimu i mi jednog mrtvog i nekoliko ranjenih. A
i provodi dane uz svakodnevno trpljenje bili smo u dosta težoj poziciji.”
velikih bolova u desnoj nozi, koja mu je Zuhdija je iskusio i borbe protiv pri-
stradala od stajanja na minu. padnika vojske Fikreta Abdića i njegove
paradržavne tvorevine AP Zapadna Bo-
TRNOVITI RATNI PUT sna. U borbama za Trnovo, Džaferovića
Zuhdija kaže da mu je u sjećanju po- rezervoar i još neke kote za vrijeme “druge
sebno ostala situacija kada su išli u ispo- autonomije” iz čete mladih vojnika kojoj
moć jedinici “Hamza” početkom novem- je pripadao skoro vod ljudi bio je izbačen
bra 1994. godine, a koja je ostala duboko van stroja. Najteža akcija u toku rata za
u neprijateljskoj pozadini s desne strane Zuhdiju bila je Kumarica. Zuhdija je bio
Une. “Dobili smo naredbu od komandanta jedan od oko 200 boraca koji su spletom
Nanića da idemo u proboj preko Kolajev- okolnosti ostali u neprijateljskom okruže-
ca, jer su ‘Hamze’ bile ostale bez municije, nju na vrlo stiješnjenom terenu i gdje ih

66 21/3/2019 STAV