Page 67 - STAV broj 211

Majstorske ruke
demobiliziranog

borca Zuhdije
Duranovića

Unutrašnjost Stare drvene džamije

je duže od pola dana tukao tenk i drugo granate u to selo, u blizinu tenka. Vjero-
teško artiljerijsko naoružanje. “Kad god vatno su ga pogodili ili su ga oštetili. Tad
smo kretali u neku akciju u toku rata, sva- se povukao taj tenk i praga. Onda su nas
ki borac bio je svjestan da se neko od nas tukli malo minobacačem, tromblonima,
neće vrati živ. I svaki put kad sam kretao ali u odnosu na prvi dio dana, bilo je pri-
na liniju, razmišljao sam: ‘Možda je danas lično mirno sve do noći. Kad se smrači-
moj dan.’ Ali taj dan na Kumarici smo se lo, mi koji smo preživjeli okupili smo se
svi do jednog bili halalili sa životom. Kad i odlučili da se nema šta čekati naredni
sam vidio čim nas sve tuku i na kojem pro- dan, već osmišljavati kako se izvući. Taj je
storu smo stiješnjeni, shvatio sam da nema dan izginulo više od pola prisutnih. Samo
šanse da preživim. Postojale su neke tran- Bog dragi zna koliko je tamo ljudi ostalo
šeje od ranije pa su se neki malo mogli u mrtvih i teže ranjenih. Sjećam se da nas
njima sakriti. Ali nas je bilo puno. Ja sam je bilo oko trideset koji smo ostali čitavi i
stavio pušku na glavu i legao potrbuške. sposobni za izvlačenje”, prisjeća se Zuh-
Nekad pogledam ustranu, a ono tenkovska dija Duranović.
granata pogodila čovjeka i raskomadala ga
svega. I tako ležim, čekam i razmišljam: IZRADA RUKOTVORINA KAO TERAPIJA
‘Kakav će to sad osjećaj biti, dragi Bože?! U zadnjih nekoliko godina Zuhdija
Sad je moja sljedeća.’ I tuci, tuci dok nisu se okrenuo svom prvobitnom pozivu s
naše minobacačlije iz pozadine ispalile 2-3 obzirom na to da je prije rata pohađao

STAV 21/3/2019 67