Page 50 - STAV broj 362

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (102)
ODE BUNKER U HELAĆ

Tačno u 4:00 začuo se prvi RPG. U onoj tišini ranog sabaha odjeknula
je ta eksplozija nevjerovatno jako. Tada je neko od naših, krupnim
glasom, kao preko kakvog megafona, povikao: “Tekbir!!!” Na to smo svi
Piše: Amir HASANOVIĆ
povikali ono što slijedi: “Allahu ekber!” A onda je naš protivoklopnjak
opalio RB-om na isturenu zemunicu u ovom slobodnom pojasu.
Pogađa! Onda tuče i drugom minom. Opet pogađa!

oć prije akcije u bazi niko ne spava. ostavili nekoliko protivoklopnih mina oko odbijala o cestu, a poznati zvuk “rikošeta”
Svi gledaju kako prekratiti vrijeme kojih su bile i nagazne mine. čuo se svud oko nas. Mehmedalija i Osman
do polaska. S planom smo upozna- Napokon smo se rasporedili uz banki- bili su naprijed. Podigli su se, u dva sko-
Nti, znamo i teren prilično dobro, a, nu, duž drvene oplate s desne strane ceste. ka pretrčali preko ceste i nestali u žbunju.
hvala Bogu, imamo i čime. Ali konfigura- Jedni su otišli malo više udesno, prema Opet su odjeknule detonacije iz ruč-
cija terena i slaba tačka – a to je cesta – sve šumarku, smještenom odmah do raskrsni- nih bacača i ponovo je sve proključalo is-
nas čini nervoznima. ce, a naša se grupa razvukla uz bankinu na pod uzvišice.
Oko 2:30 zadužujemo naoružanje, mu- lijevoj strani, uz rijetku šumicu. U sredi- Krenuli smo prema dijelu kanala koji
niciju i ostalu opremu. Postrojavamo se u ni je bio prostor dugačak dvadeset-tride- je ulazio ispod ceste. Sve je to sada ličilo na
kasarni, spremni smo za polazak. Pod okri- set metara, na kojem se niko nije nalazio. dva lijevka. S obje strane slijevala se vojska
ljem noći autobusi nas voze prema Gradač- Čekali smo na znak od suboraca iz Srebre- ka toj rupi ispod ceste, iskačući potom na
cu. Kroz mahale stižemo na napuštenu teri- nika. Oni su trebali udariti prvi jer su bili cestu, da bi se zatim brže-bolje opet razvla-
toriju na kojoj je nekoliko porušenih kuća, najbliži raskrsnici. čila ulijevo i udesno.
odakle pješke idemo prema položajima ne- Tačno u 4:00 začuo se prvi RPG. U onoj Najvažnije je bilo što prije se skloniti
daleko od Novalića. tišini ranog sabaha odjeknula je ta eksplo- s ceste i dokopati se šumice s one strane.
Stižemo do još jednog mjesta na kojem zija nevjerovatno jako. Tada je neko od na- Četnički mitraljez tukao je nemilosrdno.
su kuće porušene i tu se zaustavljamo. Smje- ših, krupnim glasom, kao preko kakvog Ni naši nisu ostajali dužni. Dvije posade
štaju nas u podrume, čekamo da demineri megafona, povikao: “Tekbir!!!” Na to smo ispod raskrsnice davale su nam puškomi-
obave svoj dio posla. svi povikali ono što slijedi: “Allahu ekber!” traljezima stalnu podršku pucajući prema
Oko 3:30 napokon krećemo. Prolazimo A onda je naš protivoklopnjak opalio RB- rovovima na grebenu ispred nas.
kroz naše tranšeje do tačke gdje ih napušta- om na isturenu zemunicu u ovom slobod- Dvojica vojnika padoše pokošeni rafa-
mo i rubom rijetke šumice polazimo prema nom pojasu. Pogađa! Onda tuče i drugom lom na cesti. Mi smo već bili prešli na drugu
cesti. Ispred nas, a još je mrak, korak po ko- minom. Opet pogađa! stranu, pa su ih momci, koji su pošli pretr-
rak, idu demineri i posljednji put pipalicama Bljeskovi pred nama osvjetljavaju sa- čavati, uzeli i izvukli natrag.
bockaju zemlju da bismo se sigurno dokopa- bahsko tamno nebo. Četnici, u prvom mo- U onom smo mraku Osman i ja upali u
li jurišnog položaja uz samu bankinu. Naši mentu, kao da su u šoku. A onda je prema neki kanal. Bili smo do koljena u vodi prije
su nas upozorili da su prilikom povlačenja nama sasulo s njihovog položaja. Zrna su se nego što smo se brzo izvukli.

50 11/2/2022 STAV