Page 41 - STAV broj 141
P. 41

Jedan od prvih koji je pisao o genocidu                                                                                                                Fotografije napravljene
u Šahovićima bio je akademik, književ-                                                                                                              nakon pokolja u Šahovićima
nik i publicista iz Plava prof. dr. Šefket
Krcić. U poemi Šahovića zemlja, objav-        Da će se taj stravični zločin desiti, znale su novine “Politika”
ljenoj 1992. godine, a mnogo ranije pred-     i “Samouprava”. Ova su glasila prije krvave “svadbe” na
stavljenoj užoj čitalačkoj publici, Krcić     mjesto zločina uputila svoje izvještače. Na taj je način
je pjesničkom slikom prikazao sve ono         odmazda protiv Bošnjaka režirana. Izvještači i harambaše
što se desilo u Šahovićima. Kako ističe,      pozvali su rulju na ustanak protiv “zločinačke turske ruke”
“genocid u Šahovićima je bolno pitanje
bošnjačke povijesti”.                         psa i rekao da ni on neće tursko srce”,          Nakon pokolja, za one koji su nase-
                                              priča akademik Krcić, pozivajući se na       lili Šahoviće ono nikad nije bilo sretno
    Krcić je pjesničke konstrukcije pra-      autentične izjave potomaka iz Šahovića.      mjesto življenja.
vio na osnovu priče potomaka porodice
Šahinović, preživjelih iz Šahovića. Pre-          Šahovići su u to vrijeme bili elitno         “Taj zločin uvijek živi među ljudima
ma njegovom mišljenju, uzroci pokolja         mjesto, s plemenitim ljudima i zemljom.      koji nastanjuju Šahoviće. Ondje je, to-
u Šahovićima potječu još od neuspjelog        Ostalo je pusto, a poslije Drugog svjetskog  kom agresije na Bosnu i Hercegovinu,
genocida u Plavu, ubistva 12 bošnjač-         rata, pravoslavci su mu ime zamijenili u     došao jedan vojnik s ratišta i u rastroj-
kih prvaka i pokušaja pokrštavanja od         Tomaševo, po Tomašu Žižiću, koji je kao      stvu pobio svoje rođake, i to su zataš-
strane brigadira crnogorske vojske Avra       partizan poginuo s Rifatom Burdževićem.      kali. Jednom pripadniku porodice koja
Cemovića, inače pripadnika srpskog ple-                                                    je učestvovala u pokolju desilo se da ga
mena Vasojevići, 1. marta 1913. godine.           Nikada Srbija i Crna Gora nisu upu-      je vo rogom zakucao baš u drvo na ko-
Taj zločin trebao se proširiti na rožajski    tile zvanično izvinjenje Bošnjacima za       jem su dugim ekserima zakucali jednog
kraj, ali je mudrim potezom osujećen od       Šahoviće, podsjeća profesor Krcić i uka-     Bošnjaka”, priča Krcić i navodi da je to-
bošnjačkih prvaka iz Rožaja i Berana i        zuje da to mjesto zaslužuje da bude redo-    kom susreta s Ðilasom, koji je svog oca
preko tadašnje Lige naroda. Telefonski        vito posjećivano.
poziv iz Pariza crnogorskog kralja Ni-
kolu “primorao” je da Cemovića natje-
ra na samoubistvo ispijanjem otrova. Iz
osvete, njegov sin Niko(dim), uz obeća-
nje da imaju “slobodna 24 sata da sijeku
Turke”, bio je najveći huškač na Bošnja-
ke Šahovića.

    “Niko(dim) Cemović bio je najglasni-
ji podstrekivač zločina, na sahrani Bošku
Boškoviću držao je zapaljiv govor i direk-
tno optužio Bošnjake i Jusufa Mehonjića,
koji je tada bio u Albaniji, pozivajući na
groblju u Kolašinu pravoslavlje na osvetu.
Skupili su i naoružali više od dvije hiljade
učesnika, zaokružili Šahoviće i za neko-
liko sati poklali više od hiljadu ljudi. On
je davao garancije da niko u naredna 24
sata neće odgovarati. Član porodice Me-
kića drao je janje. Jedna grupa sačekala
je da završi, pa su mu prišli sleđa, odrali
ga takvom preciznošću, rasjekli ga i izva-
dili mu srce i dali ga psu. Pas nije htio ni
da priđe, a jedan od bojovnika pucao je u

                                                                                           STAV 16/11/2017 41
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46