Page 44 - STAV broj 141
P. 44
DRUŠTVO
Život u opkoljenoj Srebrenici
Kad šljivik zamijeni
školske klupe
U to je vrijeme proradilo i prvo kino u Potočarima. Kino je, zapravo,
Piše: Jakub SALKIĆ podrazumijevalo obični televizor i videorekorder u sobi bez stolica,
jakub@stav.ba zastrtoj nekim ćilimom. Jedino što je zaista podsjećalo na kino jeste
činjenica da se ulaznice kupuju. Cijena ulaznice bila je jedno jaje ili
Prije nego što je Srebrenicom zavla- dvije rizle (papirići za motanje duhana). Na repertoaru su bili filmovi
dala smrt u julu 1995. godine, ljudi glumaca kao što su Van Damme, Stallone, Schwarzenegger...
su iznalazili nevjerovatne načine
da prežive, da nadvladaju nedaće svojim “izumima” i dosjetkama olakšavali uveliko ispisane, srećom, grafitnim olov-
u opkoljenom gradu. U dio općine Sre- život u napaćenoj, opkoljenoj Srebrenici. kama, jedina gumica koja je postojala u toj
brenica koji je proglašen zaštićenom zo- improviziranoj školi bila je ona kod učite-
nom Ujedinjenih nacija slile su se hiljade Školska godina 1992/93. bila je lja L. H, te je dao da svako svoju zadaćnicu
izbjeglica iz susjednih općina Bratunac, izgubljena. Bježeći od četnika, granata, izbriše kako bi bila spremna za korištenje.
Vlasenica, Zvornik... Svi su, uglavnom, metaka, djeca su je propustila. Ali već u Olovke – pa, sve što je bilo pronađeno, sva-
bili gladni, goli i bosi. O preživljavanju proljeće 1993. godine bilo je vrijeme da se ki komadić bio je iskoristiv. A veći komadi
u Srebrenici ne priča se mnogo, ali muka nadoknadi izgubljeno. Školska zgrada u selu dijelili su se na dva ili više dijelova.
je ljude tjerala da se snalaze na razne na- Slatina bila je prilično porušena. Trebalo je
čine, a neki su pritom pokušavali u tešku nekoliko mjeseci da se ruševine raščiste i ŠKOLSKA TORBA OD NAJLONA
svakodnevicu unijeti malo svjetla. Sko- da se prozori pokrpe najlonom koji je do-
ro je nemoguće dokučiti ko je prvi smi- nirao UNPROFOR. Međutim, učitelj L. Već je početak školske 1993/94. bio malo
slio rješenje za neki životni problem ili H. nije gubio vrijeme. Odlučio je da, pošto lakši. UNPROFOR je počeo dijeliti nešto
potrebu, a teško je i pronaći te ljude jer je bilo lijepo vrijeme, djeca u školu idu u školskog pribora, pa je bilo malo uslovnije
su mnogi ili ubijeni ili su raseljeni širom jednu bašču. Umjesto u klupama, učenici školovanje. Ali ipak, nije bilo jednostavno.
planete. Ovo je priča o njima, neznanim su zauzeli svoja mjesta pod šljivama. Ali, Recimo, falilo je školskih torbi. Neko je
junacima svakodnevice, ljudima koji su problemima nikad kraja, nema školskog imao stare, neko je nosio sveske i pribor
pribora. Djeca nemaju ni sveske ni olovke. u rukama, a neko, opet, imao torbu – ruč-
Dovitljivi učitelj u svojoj arhivi pronađe ni rad. Ne zna se tačno ko je došao na tu
zadaćnice od ranijih generacija, svakom ideju, ali bila je funkcionalna. Naime, S.
učeniku podijeli po jednu, a pošto su bile S. je prvi u Slatini napravio školsku torbu
44 16/11/2017 STAV
