Page 43 - STAV broj 141

Milovan Đilas: “Takvog osvetničkog ZLOČINCI EGZEKUTORI NAGRAÐIVANI
pohoda nije nikada bilo. Čovjek nije Kada se pogledaju i analiziraju učesnici zločina, postaje
mogao ni slutiti da je tako nešto moglo sasvim jasno da su oni nakon počinjenog nagrađivani. Umje-
biti sakriveno u takozvanoj narodnoj duši. sto da ih čeka zaslužena kazna, jasno se vidi namjera države
Pljačka iz 1918. godine bila je prema ovome da taj prostor, koji je nekada pripadao Bošnjacima, etničkim
nevina dječija igra. Većina ovih krstaša čišćenjem ustupi egzekutorima i na taj način pokaže da će još
stidjela se kasnije svojih djela. Ali ona ih gore proći svako onaj ko se bude osilio. To je poruka kako se
učinila. Takođe i moj otac, koji nije imao najefikasnije može očistiti jedan prostor i steći benefit u vidu
osobitih svirepih naklonosti, u najmanju plodnih oranica, livada i šuma.
ruku ne više od svih drugih Crnogoraca. Škrijelj ocjenjuje da je po intenzitetu zločina to jedan od
Nikada poslije nije htio o ovome da najkrvavijih, nalik na zločine “kerova rata”, jer ima slučajeva
razgovara. Žalio je svoje učestvovanje u da je jedan od zločinaca oteo ženi bebu iz naručja i zaklao je. To
ovoj akciji, kao jedan pijanac koji počini govori o metodama pritiska nad nezaštićenim stanovništvom.
zločin i kasnije se otrijezni” Na ovakve krvave događaje, poručuje Škrijelj, važno je
gledati objektivno i na njih podsjećati javnost.
su ljude klali kao životinje, djeluje najužasnije i otkriva cijelu “Učimo historiju da nam se ne bi ponavljala, a ne gledamo
mračnu prošlost njihove duše ubica. na nju s razine osvetoljubivosti. S ove strane Sandžaka svom
narodu dugujemo knjigu koja razobličava te zloglasne plano-
U ovoj zemlji ubistvo nije nešto zastrašavajuće. Na to se ve koji su po intenzitetu i načinu izvršenja slični onima koji
naučilo. Ali nečovječni način ovih ubistava i sadistički uži- su u Bosni i Sandžaku rađeni devedesetih godina i zbog ko-
tak u tome pobudili su otpor i jednodušnu osudu i ako se kod jih i dan danas strahujemo. Kroz ovu priču eliminirat ćemo
žrtava radilo o muslimanima... uvjerenost većinskog naroda da je ratovanje i ubijanje tradici-
ja ovih krajeva i naroda. Pišući o jednom ovakvom strašnom
Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani oni koji su zločinu, nastojimo stvoriti predstave za potrebom da se živi
ubili Boška, nego crnogorski prvaci iz Kolašina. Moj otac je mirno i bez ugrožavanja nezaštićenih, da se tako može živjeti
to kasnije saznao od jednog povjerljivog čovjeka.” i stvarati”, zaključio je profesor Škrijelj. n

CRNI DANI ZA SANDŽAK

Prema riječima historičara i profesora na Državnom uni-
verzitetu u Novom Pazaru Redžepa Škrijelja, pokolj i straho-
vita nesreća koja je zadesila Bošnjake 1924. godine ni po čemu
nije različita od nesreća koje su se Bošnjacima dešavale i rani-
je, posebno onih godina nakon stvaranja Kraljevine SHS, na
Pešteri i ostalim dijelovima Sandžaka, uz poznatu Njegoševu
poruku “trijebljenje gube i storine”.

Vasojevići su nameračili lijepu zemlju u Šahovićima i tražili
način da do nje dođu zastrašivanjem i ubijanjem svojih susjeda.

Strahovito je bilo i raseljavanje koje je uslijedilo. Jedan dio
stanovnika prešao je u druge dijelova Sandžaka, a većina je od-
selila za Brčko, u sela Gornji Islamovac i Rahići, a ima ih i u
drugim dijelovima Bosne. Nakon zločina u Šahovićima, više od
dvije hiljade ljudi iselilo se za Tursku u oblasti Sivas, Samsun.

“Sva dokumenta o ovom događaju ili su sakrivena ili su
kao plod cenzure povučena zbog namjere da se ovaj zločin ge-
nocidnih razmjera prikrije. Osim tekstova režimskih listova
Politike, donekle Vremena, najpouzdanije pisanje o ovim do-
gađajima imamo u listu Hak, kojeg je izdavala stranka Dže-
mijet, koji pod naslovom Crni dani za Sandžak od 6. decembra
1924. govori o bilansu i tragičnim posljedicama ovog krvavog
masakra čiji je cilj bilo etničko čišćenje.

Zbog pisanja o Šahovićima, u novembru 1924. godine čitava
dva broja su zaplijenjena. Umjesto da se kazne počinioci, ukida
se list Hak i otežava njegov rad, a kasnije i zabranjuje stranka
Džemijet, koja se tada proklamirala kao organizacija za zaštitu
muslimana južne Srbije.

“Zločin genocidnih razmjera u Šahovićima jedan je od naj-
težih kada je u pitanju zloglasna Kraljevina SHS, ona je krva-
vija tim više zbog toga što će se, dolaskom solunskih boraca,
pokrenuti iseljavanje iz Brnjice (Pešter), odakle se najmanje
sedamdeset porodica iselilo u različita mjesta, od Sandžaka do
Anadolije. To se ništa ne razlikuje od onoga što su spjevovima
pripremili neki ideolozi”, konstatira Škrijelj.

STAV 16/11/2017 43