Page 46 - STAV broj 141
P. 46
sobi bez stolica, zastrtoj nekim ćilimom.
Jedino što je zaista podsjećalo na kino je-
ste činjenica da se ulaznice kupuju. Cije-
na ulaznice bila je jedno jaje ili dvije rizle
(papirići za motanje duhana). Na reperto-
aru kina bili su filmovi glumaca kao što su
Van Damme, Stallone, Schwarzenegger...
Jedna od ljepših priča tog vremena, da-
nas bi to sigurno zvali “projektom”, jeste
podučavanje arapskom pismu. Naime, S.
S. je uvidio da ima dosta slobodnog vre-
mena jer na liniju ide jednom sedmično,
a, s druge strane, ima ogroman broj mla-
dih, ali i starijih koji o vlastitoj vjeri poj-
ma nemaju. Odlučio je napraviti promje-
nu. Ali, kao i u svemu tih godina, bilo je
dosta problema. Prvi je bio sufara (udž-
benik za arapsko pismo). Nije se nigdje
mogla nabaviti jer je nije bilo. Uspio je
jednu pronaći i dobiti je na posudbu na
nekoliko mjeseci. S. S. je nabavio svesku
i olovku, sjeo i danima prepisivao sufa-
ru, od korice do korice. Kada je završio,
pouka je mogla početi, a učenicu su sami
sebi prepisivali lekcije u svoje sveske. U
početku je imao tek nekoliko učenika,
zatim je došla druga, malo brojnija gru-
pa, da bi nakon toga zavladalo neviđeno
interesiranje za sufaru. Nije to bilo samo
učenje arapskog pisma, bila je to ujedno
i osnovna vjerska pouka, a kako je koja
grupa završavala sufaru, tako se prelazilo
na učenje Kur’ana. Svaki Kur’an koji je
godinama, kako je red u muslimanskim
kućama, stajao na policama s kojih bi se
pred Bajram samo obrisala prašina, ali
bez otvaranja, odjednom je postao knji-
ga koja se čita. Interesiranje za sufaru
dostiglo je vrhunac onog trenutka kada
S. S. nije više mogao u svoju sobu, u ko-
Sijalica koja svijetli u to vrijeme bila je osmo svjetsko čudo. No, joj je živio sa sedmočlanom porodicom,
obični ljudi, koji nisu bili inženjeri, uspijevali su da na rijekama primiti sve zainteresirane. Problem ne-
i potocima naprave male hidrocentrale koje su proizvodile dostatka prostora riješio je lokalni uči-
struju dovoljnu za napajanje nekoliko kuća. Tada su sijalice telj dozvolivši održavanje vjerske pouke
prvi put razbile ratni mrak, a televizori konačno proradili. Pred u školskim učionicama poslije redovne
pad Srebrenice, u maju 1995. godine, neki su odgledali i svoje školske nastave. Pošto u tom mjestu nije
posljednje finale Lige prvaka, u kojem su igrali Ajax i Milan, a bilo ni džamije ni mekteba, škola je bila
djeca su se kasnije na prašnjavom igralištu dijelila u timove najbolje rješenje.
Ajaxa i Milana, igrajući svoje finale krpenom loptom I ko zna koliko bi bilo onih koji su kod
S. S. naučili čitati Kur’an da nije ubrzo
došao 11. juli 1995. godine. n
46 16/11/2017 STAV
